23

ponedjeljak

srpanj

2012

crni ker

šetali smo jučer grobljem
i čitali natpise sa spomenika.
redaju se nama nepoznata imena,
kao da nasumično otvaramo telefonski imenik.
mogli smo tako, jer mi na ovome groblju
nikada nismo plakali.

iza reda čempresa proviruje crni pas.
crni ker ciganskog kneza,
čuva gazdu, bogatog kreza.
gazda je sve ponio sa sobom.
i zlatni prsten i zlatni lanac i crni mercedes.
njegova djeca nikada nisu naučila trošiti.

tu je i njegova žena, uvijek je znala slušati.
na tacni nam nudi kavu,
evo baš je zavrila, sjednite da se ne ohladi.
imamo i stolić i stolice.
sjednite, što se bojite,
ionako nam naši više ne dolaze.
ima mjesta, slobodno je.
sjednite, što se bojite?
garo ne grize, on samo gleda umjesto nas.
garo ne laje, on samo čuje umjesto nas.

<< Arhiva >>