Dakle, odgovori na neka pitanja čitatelja koji su (ili nisu ) čitali uvod u blog:

Kada sam otvorio blog, imao sam na umu jedan projekt koji sam konceptualno htio djelomično riješiti kroz blog, a onda i kroz neke druge medije pa sam objavio neke pjesme iz nove neobjavljene zbirke. Onda su stvari krenule sasvim drugim putem pa sam odlučio objavljivati stare pjesme, odnosno pjesme koje su bile objavljene u knjizi. Kako se kod nas zbirke pjesama objavljuju u 500 primjeraka od kojih se većina tko zna gdje utopi, proda ih se eventualno deset, autor podijeli ono što dobije, dođemo do brojke od pedesetak čitatelja. Želim li biti jako optimističan, reći ću stotinjak, iako ni sam u to ne vjerujem. Blog je tu idealan i prilično jeftin. Naravno, ima blog i svojih mana. Recimo, volim čitati komentare na blogovima, ali ih sam ne volim pisati. Više volim progutati i provariti neki tekst, pjesmu, komentar u sebi i to zadržati. Tu dolazimo do druge strane; ako ne komentiraš, onda nitko i ne zna da ti imaš neki blog i tamo nešto pišeš i objavljuješ, znam postoje i drugi načini (samo)promocije, ali ovaj je najučinkovitiji. Pored toga, nevjerojatna je količina blogova i ljudi koji ih pišu, ali ih je prilično malo pismenih i čitljivih. I, naravno, zanimljivih.
Ne krijem se, nije mi do anonimnosti. Uostalom, naziv bloga je i naziv moje prve zbirke pjesama, samo sa zarezom između: Psiho, ptice. Knjiga se prodaje i u nekim Internet-knjižarama, samo je preskupa. Sedamdeset kuna, ma daj, na blogu je besplatna!
Nisam iz Splita, iz Osijeka sam, samo tip liči na Olivera J
Na kraju, zahvaljujem se na čitanju i komentarima. Čitamo se!