Put je pred nama
dalek
nepregledan
krenut ćemo
na istom startu...
Putovat nizinama
planinama,
hladnoćom
vrućinom...
Negdje na sredini
ja ću skrenut lijevo
ti idi desno...
Labirintom života
gubit ćemo se
ali vjeruj mi sigurno
više sresti se nećemo....






Jedna od zadnjim pjesama Linkin Parka dok su još svi na okupu...Nema veze sa mojim putevima samo mi se sviđa...Why is everything so heavy...? So much more than i can carry... R.I.P. Chester




Osjećam u svojim kostima...Često pomislim: kolika je razlika u riječima pjesama naših nazovi pjevača i ovakvih umjetnika...Svaka čast iznimkama ali ovakve pjesme se neće čuti na hrvatskom...




Ovdje su se spojila dva puta totalno različita i napravili spektakl....




Koja ironija života,ako nije htio živjet zauvijek sigurna sam da je htio barem još malo...Uz ove pjesme i živjet će zauvijek...


Eto za danas malo o životnim putevima...

Oznake: život, ironija putevi

Pročitah jednu tužnu i vrlo jaku i dojmljivu knjigu....
U njoj sam našla ovo:

Zamisli život kao igru u kojoj žongliraš s pet kugli.
Kugle predstavljaju rad,obitelj,zdravlje,prijatelje i čestitost.
Sve kugle držiš u rukama.
Onda jednog dana shvatiš da je rad - gumena kugla.
Ako je ispustiš,odskočit će ti natrag.
Ostale četiri kugle - obitelj,zdravlje,prijatelji i čestitost - napravljene su od stakla.
Ako ispustiš neku od njih,nepovratno će se okrznuti,
izgrebati,možda čak slomiti.
Tek kada istinski pronikneš u suštinu priče o pet kugli,
stvorit ćeš osnovu za životnu ravnotežu.




Dugo me nije bilo...
Žonglirala sam...



Neke kugle su pale i okrznule se a neke se razbile...



Pokušat ću okrznute sačuvati da se ne lome više ali razbijenima nema spasa...

Oznake: pria, život, svaćanje

Mislila sam da tron života predstavlja naš uspjeh pa se mi svi važni popnemo na njega i onda odozgora mlataramo palicom po nevjernom puku ispod nas.
Isto sam mislila da je važno uspjeti i biti na samom vrhu velikodruštvene ljestvice jer onda si netko i nešto pa te ljudi gledaju sa poštovanjem i dive ti se.
Mislila sam da je to ono čemu nas život vodi i da je to ok!
Ali nakon nekog vremena tj.dugog odrastanja i sazrijevanja te pljuskanja od strane tih životnih navika shvatih da sve to nije nimalo bitno ako nemaš sve s kim podjeliti,ako je taj uspon po leđima drugih i ako te svi gledaju prezirno..
Kažu nemreš biti i jeben i pošten pa sam se uvjerila da je to debela istina.
Poštenje iz čovjeka izvlači veliki trud ali slabu zahvalu i rezultat u današnjoj preseranciji od života.
Koliko truda i sve pomislim da je uzalud i onda ti dođe tvoje dijete i poljubi te iz čista mira ili te nazove iz daleka pa te pita kako si....Ili te ono treće pita kako je bilo na poslu i kad kažem da sam umorna on kaže pa lezi onda,odmori se...
Onda ja uzmem telefon i do obijesti zovem svu svoju rodbinu da pitam kako su..
Pa ima li što ljepše!?
Koliko god da mi je teško što su se svi razbježali toliko mi srcu godi kad me se sjete,znači imam svrhu postojanja.
Pa stoga taj tron života kojeg svi toliko uzdižu u mojoj je glavi promjenio sliku jer mislim da je najljepša slika koja postoji dijete u majčinom krilu i to njeno krilo je najljepši tron u kojem smo ikada bili i u kojem ćemo ikada biti.
Hvala mojoj mami što me držala u krilu,i njenoj mami što je držala nju....
I hvala mojoj djeci što im moje krilo,njihov tron života ipak nešto znači.Utjeha kad im je teško i netko s kim mogu podijeliti svoju sreću....

Oznake: tron, život, poštovanje

Bila je dakle ciča zima i siroti se vrapčić smrzavao.Bespomoćno je skakutao tražeći hranu i mjesto gdje će se ugrijati.Tako se našao u staji gdje se neka stara kravetina upravo istovarila direkt na njega.Užasnut vrapčić zgađen novonastalom situacijom shvati na brzinu da to i nije toliko loše jer se konačno ugrijao.Sav sretan poče se meškoljiti i namještati da utone u san kad naiđe mačka vidje ga kako se koprca,izvadi ga iz govana i pojede u salst!
Poanta ove priče je:NIJE TI SVATKO NEPRIJATELJ TKO TI SERE PO GLAVI,NITI TI JE PRIJATELJ ONAJ TKO TE VADI IZ GOVANA!

Oznake: sranje, život, smrt