Put je pred nama
dalek
nepregledan
krenut ćemo
na istom startu...
Putovat nizinama
planinama,
hladnoćom
vrućinom...
Negdje na sredini
ja ću skrenut lijevo
ti idi desno...
Labirintom života
gubit ćemo se
ali vjeruj mi sigurno
više sresti se nećemo....






Jedna od zadnjim pjesama Linkin Parka dok su još svi na okupu...Nema veze sa mojim putevima samo mi se sviđa...Why is everything so heavy...? So much more than i can carry... R.I.P. Chester




Osjećam u svojim kostima...Često pomislim: kolika je razlika u riječima pjesama naših nazovi pjevača i ovakvih umjetnika...Svaka čast iznimkama ali ovakve pjesme se neće čuti na hrvatskom...




Ovdje su se spojila dva puta totalno različita i napravili spektakl....




Koja ironija života,ako nije htio živjet zauvijek sigurna sam da je htio barem još malo...Uz ove pjesme i živjet će zauvijek...


Eto za danas malo o životnim putevima...

Oznake: život, ironija putevi