land of unseeded winners

dana gospodnjeg 21.11.2007., srijeda

21.11.2007.

Evo, vi ste meni do sada čestitali, sada da ja vama svima zahvalim...

No prvo
Lou Reed-Perfect day
Just a perfect day
drink sangria in a park
and then later
when it gets dark we go home

Just a perfect day
feed animals in the zoo
then later a movie, too
and then home

Oh it's such a perfect day
I'm glad I spend it with you
oh such a perfect day you just keep me hangin on
you just keep me hangin on


just a perfect day
problems all left alone
Weekenders on our own
it's such fun

just a perfect day
you make me forget myself
I thought I was someone else
someone good


Oh it's such a perfect day
I'm glad I spend it with you
oh such a perfect day you just keep me hangin on
you just keep me hangin on

You're going to reap just what you sow
You're going to reap just what you sow
You're going to reap just what you sow
You're going to reap just what you sow





Hvala Bodulu kaj mi je ipak čestitao rodjendan, iako sam ja njegov zaboravio.
Hvala Tei Ivaniš kaj mi je dopustila da je tješim, i na prekrasnoj čestitki.
Hvala Tei Landripet, potpisala se svugdje, žao mi je što su je baš na moj rodjendan uhvatile suze.
Hvala Turaliji, ona se sjetila kupiti knjigu U2, dabogda bila vječno predsjednica.
Hvala Jeleni kaj je sve to skrivala od mene iako je bila pod strašnim pritiskom.
Hvala Maji, neznam zašto, ali hvala... Čestitala mi je rodjendan...
Hvala Petri Seleš, toliko je toga napravila oko mog rodjendana da sam ostao bez riječi...
Hvala Dizdi kaj me nije poljubila...
Hvala Lepom na onoj slici... fakat ispire govna iz majice
Hvala i svima onima koje sam zaboravio, hvala svima koji su mi čestitali...
HVALA VAM, LJUDI, HVALA
CARPE DIEM
- 23:37 - vox populi (10) - tabula rasa - ljestve, napokon dobile smisao postojanja

dana gospodnjeg 11.11.2007., nedjelja

Ship Songs

Dolazim doma, uz opak smrad tenisica koji dolazi iz moje sportske torbe... Tiho otključavam vrata... Znam da stara već spava... Pola sati do ponoći...
Ulazim u stan... Luna skače na mene... Prlja mi jaknu... Ne ljutim se na nju... Ne mogu se ljutiti na nju... Tiho odlazim u sobu... Boli me svaki mišić u tijelu... Skidam svoje starke... Zakoračim prema prozoru i stajem u lokvu pseće pišaline... Uz određenu dozu gađenja skidam čarapu i bacam je u koš za veš.... Nek se stara zajebava sa tim... Naravno da se ne ljutim na Lunu... Ne mogu se ljutiti na nju... Uzimam močo krpu i, sa istim onim izrazom lica, bacam se na brisanje pišaline...
Nadam se da ostalo još par pljuga iza zvučnika na ormaru... Je, dva duga waltera koja sam uzeo od nekog... Znam i od koga... Smješak mi prelazi licem... I onda opet gađenje... Shvatio sam da sam primio pljugu a nisam oprao ruke od pišaline... To sigurno neću pušiti... Bacam je kroz prozor... Perem ruke...
Zovem Lunu u sobu... Zatvaram vrata... Na svojoj moćnoj Sonyevoj linij puštam Nicka Cavea... Sjedam na prozorsku dasku... Uzimam onu jednu cigaretu i polako je stavljam u usta.... Luna me gleda, tužnim i optužujućim pogledom... Kako je prekrasna... Kako ima prekrasne oči... Velike, smeđe oči... Opet smješak na mom licu... Da, ima velike, smeđe oči... Nije jedina koja ima velike smeđe oči... Mičem pogled sa nje... Gledam na ulicu... Prazna je, pusta... Palim onu cigaretu... Oprezan sam... Muzika je tiha... Osluškujem... Moja stara se lako zbudi... A ak me ulovi sa pljugom, onda sam najebo... Počinje treća Caveova stvar... Cigareta polako dolazi do filtera... The Ship Song... Opet smješak na mom licu... Idem podragati Lunu, no ona se izmiče mojoj ruci... Ne sviša joj se smrad cigarete na mojim prstima... Ja ga više ni ne osjećam... Puštam hladnoću unutra...
We talk about it all night long
We define our moral ground
But when I crawl into your arms
Everything comes tumbling down

Obožavam Nicka Cavea... Opet smješak na mom licu... Kada te zagrlim, sve ostalo je manje važno... I fokusiram se na ono što je ispred mene... Obožavam Nicka Cavea... Polako slažem krevet... Luna me grize za nogu... Ne ljutim se na nju... Ne mogu se ja ljutiti na nju... Stavi sam na repeat ship song... Neke stvari mi nikada ne mogu dosaditi...
Zatvaram prozor, otvaram vrata, ulazim u krevet, dragam Lunu... Njene oči... Ship Song svira... Još jednu noć idem spavati sa smješkom na licu... I sanjati ću glasan smijeh, i nekakve velike smeđe oči... Kao i noć prije... I noć prije... I noć prije...


CARPE DIEM, LJUDOVI!!!



- 14:53 - vox populi (16) - tabula rasa - ljestve, napokon dobile smisao postojanja

dana gospodnjeg 01.11.2007., četvrtak

Kako trčati u štiklama??

Dakle, jedini razlog zbog kojeg pišem ovaj post je da pozdravim turaliju koja mi se požalila da je nikada ne pozdravljam...

Beograđanke sprintale u štiklama
Srijeda, 18 Travanj 2007

Magazin Cosmopolitan u utorak je u beogradskoj Knez Mihailovoj ulici organizirao Utrku na štiklama, u kojoj je sudjelovalo oko 60 žena, koje su trčale na 100 metara. Bile su podijeljene u tri skupine od po 20, a po dvije najbrže ušle su u finale. Svi koji su promatrali utrku kažu kako je borbenost i brzina natjecateljica bila na visokoj razini, ali je i ulog bio velik – 3.000 eura, koliko je dobila najbrža na štiklama.
Pobjednica je 18-godišnja frizerka iz Višnjice i članica atletskog kluba Meta. Zove se Aleksandra Peščić i ona je u finalu pobijedila ostalih pet sprinterica.

Kako piše Mondo, najuzbudljivija borba viđena je u trećoj skupini u kojoj su od 20 djevojaka tri pale već na početku, a dvije prvoplasirane su se sudarile na samom cilju. Osim jedne polomljene štikle, nije bilo ozbiljnijih posljedica.

Prema propozicijama, štikle su morale biti više od osam centimetara i ne deblje od dva centimetra. Pobjednica je trčala u štiklama debljine jedan i po i visine devet centimetara, a stazu dugu oko 80 metara pretrčala je vratolomnom brzinom od 13,45 sekundi. (t-portal)

R.Kelly-I believe i can fly



I used to think that I could not go on
That life was nothing but an awful song
But now I know the meaning of true love
By leaning on the everlasting arms

If I can see it, then I can do it
If I just believe it, there's nothing to it

I believe I can fly
I believe I can touch the sky
I think about it every night and day
Spread my wings and fly away
I believe I can soar
I see me running through that open door
I believe I can fly
I believe I can fly
(Oh) I believe I can fly

See I was on the verge of breaking down
Sometimes the silence can seem so loud
There are miracles in life I must achieve
But first It's got to start inside of me

If I can see it, then I can do it
If I just believe it, there's nothing to it

I believe I can fly
I believe I can touch the sky
I think about it every night and day
Spread my wings and fly away
I believe I can soar
I see me running through that open door
I believe I can fly
I believe I can fly
(Oh) I believe I can fly

Could I believe in it?

If I can see it, then I can do it
If I just believe it, there's nothing to it

I believe I can fly
I believe I can touch the sky
I think about it every night and day
Spread my wings and fly away
I believe I can soar
I see me running through that open door
I believe I can fly
I believe I can fly
(Oh) I believe I can fly

Pozdrav letećoj turaliji!!!

Carpete diem, ljudovi....
- 13:19 - vox populi (7) - tabula rasa - ljestve, napokon dobile smisao postojanja

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0

< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Kolovoz 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (3)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

O meni

linkovi