I tata je važan
tekst prenosimo s ovog linka:
Danas su društvene promjene - prije svega ravnopravnost spolova i uključivanje žene na tržište rada, doprinijele promjenama i u samim odnosima u obitelji. Osim na tržištu rada, roditelji počinju težiti ravnopravnom odnosu i u odgoju i podizanju djece. Prepoznaje se važnost i uloga oba roditelja za djetetovo zdravo odrastanje i očevi se uključuju u odnos s djetetom od samog začetka.
O tradiciji očinstva i majčinstva
Na naše roditeljstvo, među ostalim, utječu naša iskustva - stečena kada smo i sami bili djeca, društvene promjene - promatramo naše vršnjake kako se nose s roditeljstvom, naši stavovi o roditeljstvu i rodnim ulogama.
U obiteljima su se generacijama stvarale podjele obiteljskih poslova pa tako i u ulogama roditelja. Muškarci su nosili ulogu hranitelja obitelji. Dnevno su uglavnom boravili izvan svojih kuća, radeći u tvornicama i skrbeći za materijalnu egzistenciju obitelji. Koliko iz objektivnih razloga - u to vrijeme često se radilo o 12 satnom radnom vremenu, toliko i pod utjecajem stavova o podjelama muških i ženskih poslova razvio se dojam da su žene isključivo te koje od samog rođenja stvaraju povezanost s djetetom, odgajaju dijete i brinu za djetetovo zdravlje. Uloga oca često je bila zanemarena, osobito u najmlađoj dobi djeteta. Otac bi se tek uključivao u djetetov odgoj u školskoj dobi djeteta. I tu su bile izrazite rodne uloge - očevi su najčešće odgajali sinove s kojima bi dijelili "muške" poslove u kući. Majke su bile te koje su skrbile za emocionalnu povezanost s djetetom.
Planiranje trudnoće i rađanje djeteta
Često se zanemaruje uloga planiranja rođenja djeteta za djetetov zdrav rast i razvoj. Naravno, da i dijete čije rođenje nije planirano često bude dobrodošlo i prihvaćeno od oba roditelja. Međutim, neplanirana trudnoća i odbacivanje roditeljstva ugrožavaju zadovoljavanje djetetovih fizioloških potreba, djetetovu potrebu za sigurnošću i potrebu za pripadanjem i ljubavlju. Ako roditelj i nevoljko prihvati rođenje i podizanje djeteta, a ne stvori privržen odnos s djetetom i svoju ulogu roditelja posveti zadovoljavanju fizioloških potreba, ostaju zanemarene djetetove potrebe za sigurnosti, pripadanjem i ljubavlju.
Nejasna komunikacija među partnerima i ne iznošenje svojih očekivanja doprinosi nastanku sukoba među partnerima što se kasnije odražava i na dobrobit djeteta.
Ulogu u planiranju trudnoće i rađanja djeteta ravnopravno nose i budući otac i buduća majka. Odgovornost za odgoj i podizanje djeteta ista je i za oca i za majku.
Savjet:
I prije same odluke o trudnoći i porodu, informirajte se o roditeljstvu. Razgovarajte s partnerom/icom o međusobnim očekivanjima i o stavovima o roditeljstvu.
Prije rođenja djeteta
I prije djetetova rođenja otac stvara svoj odnos s djetetom. Moderni ultrazvuci pokazuju jasne djetetove reakcije na podražaje iz okoline. Čuju glazbu, zvukove iz okoline. Otac može komunicirati sa svojim djetetom polažući ruku na majčin trbuh i pričajući djetetu. Kada takav odnos oca prema trudnoći i djetetu postane kontinuiran stvaraju se brojni pozitivni učinci.
Takav odnos pozitivno utječe i na odnos oca s majkom, dajući osjećaj prisutnosti i raspolaganja. Dodir potvrđuje emocionalnu bliskost oca i majke.
Komunicirajući s nerođenim djetetom otac dobiva osjećaj odnosa s djetetom i postaje svjestan svoje prisutnosti u djetetovu životu. Započinje upoznavanje sa svojim djetetom i prepoznaje svoju emotivnu ulogu.
I dijete će osjetiti podražaj i toplinu očeve ruke. Ako dodir zadržavate i činite to redovito dijete će s vremenom početi prepoznavati vaš dodir.
Na jednom tečaju za trudnice, jedan bračni par je govorio o svojem ritualu polaganja očeve ruke na majčin trbuh i svaki put kada bi otac pomilovao trbuh, dijete je odvratilo svojim pomicanjem. U tom malom eksperimentu ostali sudionici su također pomilovali majčin trbuh očekujući djetetovu reakciju, međutim dijete je bez greške svaki put prepoznao očev dodir i reagiralo samo na njegov doticaj ignorirajući dodire drugih.
Savjet:
Osim redovitog održavanja kontakta na način polaganja ruke na majčin trbuh i pričanja, otac se može uključiti i na način odlaska s majkom na kontrolne preglede i uključivanje oba roditelja na tečaj za očeve i trudnice.
Rođenje i neposredno nakon rođenja djeteta
Uz prethodni dogovor s liječnikom i nakon prolaska tečaja za očeve i trudnice, moguće je organizirati prisutnost i oca u rađaoni tijekom rađanja djeteta. Tako otac može biti podrška ženi koja rađa dijete, te i sam nositi iskustvo poroda djeteta. No, osim same očeve prisutnosti u rađaoni, otac može biti prisutan uz majku i tijekom njezina boravka u bolnici redovito ju posjećujući i pripremajući dom za povratak majke i djeteta.
Dolazak malenog djeteta u kuću može biti jednako uzbudljiv koliko i samo rođenje djeteta. Roditelji tada ostaju prvi puta sami s djetetom. I dijete i roditelj upoznaju se s novim iskustvima: od prvog kupanja djeteta, previjanja, uspavljivanja, do zabrinutosti je li normalno da dijete plače, je li mu previše hladno, previše toplo, treba li ga podizati nakon jela, hoće li se dovoljno najesti... U traganju za odgovorima dobro je da se uključe jednako i otac i majka. Često se javljaju predrasude kako majke najbolje znaju svoje dijete i kako one instinktivno znanju što činiti u pojedinim situacijama. I naravno, ako očevi propuste sudjelovati u prvim danima u pronalasku odgovora na ova pitanja može im se činiti kako je malo dijete misterij koji jedino mama može odgonetnuti. Istovremeno, mamama se potvrđuje uvjerenje kako su one isključivo te koje moraju brinuti o svojem djetetu. Na taj način stvaraju se neravnopravni temelji u daljnjem odgoju.
Savjet:
Zajedno upoznajte svoje dijete i sebe. Mame, ne zaboravite i pohvaliti očeve - umjesto stalnih kritika kako nešto ne rade dobro, usmjerite svoju pozornost na ono što rade dobro. Očevima je jako bitna vaša vjera da su dobri očevi. Ako se osjećaju korisnima više će se i uključivati u odnos s djetetom.
Predškolsko dijete
Razdoblje u kojemu dijete uči o sebi, svojim roditeljima. Razdoblje znatiželje i igre. Ovo je vrijeme u kojemu možete provoditi vrijeme sa svojim djetetom igrajući se i odgovarajući na djetetova bezbroj pitanja. Dijete prema vašim reakcijama uči što je uredu da čini a što ne. Promatra što volite, a što ne volite. Sva pažnja mu je usmjerena prema vama i jako mu je bitna vaša sreća i zadovoljstvo. Dio igre provodite svi zajedno, a jedan mali dio posvetite ritualima koji ćete zasebno provoditi s djetetom. Tako će dijete imati posebno vrijeme s ocem i posebno vrijeme s majkom.
Savjet:
S djetetom sami smišljajte igre koje ćete igrati. Igrom dijete puno uči o vama i sebi. Ne zaboravite i na pričanje priča za laku noć.
Školsko razdoblje djetetova života
Iako je ovo razdoblje kada dijete polazi u školu i ima školske obaveze, ne zaboravite da osim školskog dijela, djetetov život ima i druge uloge u tom razdoblju. Ovo je razdoblje formiranja djetetovog identiteta. Osim što uči rješavati matematičke zadatke, ono uči i o ljudima, odnosima, razvija životne stavove na temelju kojih će donositi buduće odluke kao odrasla osoba.
Savjet:
Ne zaboravite upoznavati svoje dijete - ono će iz dana u dan učiti iz novih iskustava. Promatrajte kako se nosi sa novim izazovima. I dalje njegujte vaše rituale druženja i zajedničkih aktivnosti.
Roditelji su prve osobe u djetetovom životu koje ono upoznaje i upravo je odnos roditelja primarno iskustvo iz kojega dijete uči o međuljudskim odnosima.
Osim što je prisutnost i uključenost oba roditelja važna za djetetovo uspješno i sretno odrastanje, ono je i od neizmjerne važnosti i za roditelje. Roditelji na taj način njeguju osjećaj zadovoljstva i uspješnosti u odnosu sa svojim djetetom.
Želimo Vam uspješnu suradnju i partnerstvo u podizanju i odgoju svojeg djeteta.
_________________
Članak izradila:
Alisa Kosić stručna radnica - socijalna radnica Obiteljskog centra Virovitičko-podravske županije
Pitanja i komentare vezano uz članak možete poslati na: socradnik@obiteljskicentar.hr
12.03.2010. u 14:58 sati | 3 Komentara | Print | Link | Na vrh
I tata je važan
tekst prenosimo s ovog linka:
Danas su društvene promjene - prije svega ravnopravnost spolova i uključivanje žene na tržište rada, doprinijele promjenama i u samim odnosima u obitelji. Osim na tržištu rada, roditelji počinju težiti ravnopravnom odnosu i u odgoju i podizanju djece. Prepoznaje se važnost i uloga oba roditelja za djetetovo zdravo odrastanje i očevi se uključuju u odnos s djetetom od samog začetka.
O tradiciji očinstva i majčinstva
Na naše roditeljstvo, među ostalim, utječu naša iskustva - stečena kada smo i sami bili djeca, društvene promjene - promatramo naše vršnjake kako se nose s roditeljstvom, naši stavovi o roditeljstvu i rodnim ulogama.
U obiteljima su se generacijama stvarale podjele obiteljskih poslova pa tako i u ulogama roditelja. Muškarci su nosili ulogu hranitelja obitelji. Dnevno su uglavnom boravili izvan svojih kuća, radeći u tvornicama i skrbeći za materijalnu egzistenciju obitelji. Koliko iz objektivnih razloga - u to vrijeme često se radilo o 12 satnom radnom vremenu, toliko i pod utjecajem stavova o podjelama muških i ženskih poslova razvio se dojam da su žene isključivo te koje od samog rođenja stvaraju povezanost s djetetom, odgajaju dijete i brinu za djetetovo zdravlje. Uloga oca često je bila zanemarena, osobito u najmlađoj dobi djeteta. Otac bi se tek uključivao u djetetov odgoj u školskoj dobi djeteta. I tu su bile izrazite rodne uloge - očevi su najčešće odgajali sinove s kojima bi dijelili "muške" poslove u kući. Majke su bile te koje su skrbile za emocionalnu povezanost s djetetom.
Planiranje trudnoće i rađanje djeteta
Često se zanemaruje uloga planiranja rođenja djeteta za djetetov zdrav rast i razvoj. Naravno, da i dijete čije rođenje nije planirano često bude dobrodošlo i prihvaćeno od oba roditelja. Međutim, neplanirana trudnoća i odbacivanje roditeljstva ugrožavaju zadovoljavanje djetetovih fizioloških potreba, djetetovu potrebu za sigurnošću i potrebu za pripadanjem i ljubavlju. Ako roditelj i nevoljko prihvati rođenje i podizanje djeteta, a ne stvori privržen odnos s djetetom i svoju ulogu roditelja posveti zadovoljavanju fizioloških potreba, ostaju zanemarene djetetove potrebe za sigurnosti, pripadanjem i ljubavlju.
Nejasna komunikacija među partnerima i ne iznošenje svojih očekivanja doprinosi nastanku sukoba među partnerima što se kasnije odražava i na dobrobit djeteta.
Ulogu u planiranju trudnoće i rađanja djeteta ravnopravno nose i budući otac i buduća majka. Odgovornost za odgoj i podizanje djeteta ista je i za oca i za majku.
Savjet:
I prije same odluke o trudnoći i porodu, informirajte se o roditeljstvu. Razgovarajte s partnerom/icom o međusobnim očekivanjima i o stavovima o roditeljstvu.
Prije rođenja djeteta
I prije djetetova rođenja otac stvara svoj odnos s djetetom. Moderni ultrazvuci pokazuju jasne djetetove reakcije na podražaje iz okoline. Čuju glazbu, zvukove iz okoline. Otac može komunicirati sa svojim djetetom polažući ruku na majčin trbuh i pričajući djetetu. Kada takav odnos oca prema trudnoći i djetetu postane kontinuiran stvaraju se brojni pozitivni učinci.
Takav odnos pozitivno utječe i na odnos oca s majkom, dajući osjećaj prisutnosti i raspolaganja. Dodir potvrđuje emocionalnu bliskost oca i majke.
Komunicirajući s nerođenim djetetom otac dobiva osjećaj odnosa s djetetom i postaje svjestan svoje prisutnosti u djetetovu životu. Započinje upoznavanje sa svojim djetetom i prepoznaje svoju emotivnu ulogu.
I dijete će osjetiti podražaj i toplinu očeve ruke. Ako dodir zadržavate i činite to redovito dijete će s vremenom početi prepoznavati vaš dodir.
Na jednom tečaju za trudnice, jedan bračni par je govorio o svojem ritualu polaganja očeve ruke na majčin trbuh i svaki put kada bi otac pomilovao trbuh, dijete je odvratilo svojim pomicanjem. U tom malom eksperimentu ostali sudionici su također pomilovali majčin trbuh očekujući djetetovu reakciju, međutim dijete je bez greške svaki put prepoznao očev dodir i reagiralo samo na njegov doticaj ignorirajući dodire drugih.
Savjet:
Osim redovitog održavanja kontakta na način polaganja ruke na majčin trbuh i pričanja, otac se može uključiti i na način odlaska s majkom na kontrolne preglede i uključivanje oba roditelja na tečaj za očeve i trudnice.
Rođenje i neposredno nakon rođenja djeteta
Uz prethodni dogovor s liječnikom i nakon prolaska tečaja za očeve i trudnice, moguće je organizirati prisutnost i oca u rađaoni tijekom rađanja djeteta. Tako otac može biti podrška ženi koja rađa dijete, te i sam nositi iskustvo poroda djeteta. No, osim same očeve prisutnosti u rađaoni, otac može biti prisutan uz majku i tijekom njezina boravka u bolnici redovito ju posjećujući i pripremajući dom za povratak majke i djeteta.
Dolazak malenog djeteta u kuću može biti jednako uzbudljiv koliko i samo rođenje djeteta. Roditelji tada ostaju prvi puta sami s djetetom. I dijete i roditelj upoznaju se s novim iskustvima: od prvog kupanja djeteta, previjanja, uspavljivanja, do zabrinutosti je li normalno da dijete plače, je li mu previše hladno, previše toplo, treba li ga podizati nakon jela, hoće li se dovoljno najesti... U traganju za odgovorima dobro je da se uključe jednako i otac i majka. Često se javljaju predrasude kako majke najbolje znaju svoje dijete i kako one instinktivno znanju što činiti u pojedinim situacijama. I naravno, ako očevi propuste sudjelovati u prvim danima u pronalasku odgovora na ova pitanja može im se činiti kako je malo dijete misterij koji jedino mama može odgonetnuti. Istovremeno, mamama se potvrđuje uvjerenje kako su one isključivo te koje moraju brinuti o svojem djetetu. Na taj način stvaraju se neravnopravni temelji u daljnjem odgoju.
Savjet:
Zajedno upoznajte svoje dijete i sebe. Mame, ne zaboravite i pohvaliti očeve - umjesto stalnih kritika kako nešto ne rade dobro, usmjerite svoju pozornost na ono što rade dobro. Očevima je jako bitna vaša vjera da su dobri očevi. Ako se osjećaju korisnima više će se i uključivati u odnos s djetetom.
Predškolsko dijete
Razdoblje u kojemu dijete uči o sebi, svojim roditeljima. Razdoblje znatiželje i igre. Ovo je vrijeme u kojemu možete provoditi vrijeme sa svojim djetetom igrajući se i odgovarajući na djetetova bezbroj pitanja. Dijete prema vašim reakcijama uči što je uredu da čini a što ne. Promatra što volite, a što ne volite. Sva pažnja mu je usmjerena prema vama i jako mu je bitna vaša sreća i zadovoljstvo. Dio igre provodite svi zajedno, a jedan mali dio posvetite ritualima koji ćete zasebno provoditi s djetetom. Tako će dijete imati posebno vrijeme s ocem i posebno vrijeme s majkom.
Savjet:
S djetetom sami smišljajte igre koje ćete igrati. Igrom dijete puno uči o vama i sebi. Ne zaboravite i na pričanje priča za laku noć.
Školsko razdoblje djetetova života
Iako je ovo razdoblje kada dijete polazi u školu i ima školske obaveze, ne zaboravite da osim školskog dijela, djetetov život ima i druge uloge u tom razdoblju. Ovo je razdoblje formiranja djetetovog identiteta. Osim što uči rješavati matematičke zadatke, ono uči i o ljudima, odnosima, razvija životne stavove na temelju kojih će donositi buduće odluke kao odrasla osoba.
Savjet:
Ne zaboravite upoznavati svoje dijete - ono će iz dana u dan učiti iz novih iskustava. Promatrajte kako se nosi sa novim izazovima. I dalje njegujte vaše rituale druženja i zajedničkih aktivnosti.
Roditelji su prve osobe u djetetovom životu koje ono upoznaje i upravo je odnos roditelja primarno iskustvo iz kojega dijete uči o međuljudskim odnosima.
Osim što je prisutnost i uključenost oba roditelja važna za djetetovo uspješno i sretno odrastanje, ono je i od neizmjerne važnosti i za roditelje. Roditelji na taj način njeguju osjećaj zadovoljstva i uspješnosti u odnosu sa svojim djetetom.
Želimo Vam uspješnu suradnju i partnerstvo u podizanju i odgoju svojeg djeteta.
_________________
Članak izradila:
Alisa Kosić stručna radnica - socijalna radnica Obiteljskog centra Virovitičko-podravske županije
Pitanja i komentare vezano uz članak možete poslati na: socradnik@obiteljskicentar.hr
12.03.2010. u 14:58 sati | 3 Komentara | Print | Link | Na vrh
Djeca koja ubijaju drugu djecu
Dugo nas nije bilo, zbog osobnih obaveza nismo bile u mogucnosti odrzavati ovaj blog te objavljivati redovito postove. Iako urednistvo pise vrlo mali broj tekstova, velik je posao citanje te odabiranje tema koje ce se obradjivati te objaviti. Takodjer je mozda - na zalost - bilo potrebno da se dogodi novi slucaj svirepog nasilja, pa da se ponovno svom snagom bacimo na posao.
Molimo i ovom prilikom blogere, da nam salju tekstove, svoje vlastite ili vec objavljene, za koje smatraju da ih treba objaviti na ovom blogu.
Hvala.
A sada tekst blogerice koja objavljuje u Vecernjem listu:
Što je dovelo do poremećaja u društvu koji djecu pretvara u ubojice?
Djeca koja ubijaju drugu djecu
Pogledajte sliku pretučenog dječaka iz vijesti koje zadnjih dana šokiraju svojom brutalnošću, s jedne strane zamislite bijes, ljutnju, tugu i nemoć koje bi osjećali da ste njegovi roditelji… S druge strane zamislite da ste roditelj tih dječaka koji su ga pretukli, zamislite taj osjećaj… Što biste napravili?
Što je u glavama tih mladih ljudi da se tako nasilno ponašaju, što ih je potaknulo da satima nemoćnog dječaka tuku, kako nekome može biti užitak vidjeti bol, krv, čuti jauke drugog ljudskog bića, nemoćnog, slabijeg od sebe????? Odgovor na ovo pitanje je da u ovom nasilju koje hara našim gradovima i svijetom može uživati jedino poremećena ličnost. No što je dovelo do tog poremećaja u društvu koji djecu pretvara u ubojice? Što dovodi do toga da netko tako mlad gazi druge ljude bez povoda i razloga (iako za ovakvo nasilje niti ne može biti nikakvog razloga)?
Ta tri dječaka su najbolji primjer kako sigurno do kraja koji je vrlo ružan. Takva uništena mladost ta tri dečka nema lijepe budućnosti. Vjerojatno ćemo opet biti svjedoci sustava koji „radi“ kako „radi“ pa će se huligani izvuči, postat će glavne face i strah i trepet u svom kvartu dok nekog slučajnog prolaznika ne pretuku na smrt zbog sendviča pa možda eventualno se mooožda netko sjeti zaustaviti ih na pravi način – iza vrata neke dobro čuvane ćelije. Traume koje je pretučeni dječak preživio neće zacjeliti dugo, dugo, dugo ali izvući će se. No za ovu trojicu spasa nema, oni su svoju budućnost zapečatili.
Ne znam koga mi je više žao. Ne mogu ni zamisliti noćne more tog malog dečka u bolničkom krevetu, što mu je prolazilo glavom… Žao mi je roditelja pretučenog dječaka jer suosjećam s njima, da je u pitanju moj mlađi brat mislim da bih poludila jer ne mogu ni pojmiti da netko može tako nešto napraviti iz čiste dosade i obijesti. Paradoksalno je da danas moraš biti sretan da ti dijete uopće dođe živo iz škole! Pa je li to svijet u kojem živimo, za što radimo, zašto se borimo za egzistenciju kada strahujemo za svoju djecu koja ne mogu odrastati u miru i na miru? Kako nešto promijeniti?
To što nekome kupiš „Ubij-istuci-razbij“ igricu i satima si na miru nije odgoj
Danas su djeca okrutna, gledaju nasilne filmove, igraju nasilne igrice, izložena su obilju krvi, droge, vulgarnosti i svemu što u jednom normalnom odgojno-razvojnom putu jedne mlade osobe ne bi trebalo biti. Tko uz izloženost svemu tome može biti normalan? Kakav je to odgoj koji sve to dopušta? Što su ti roditelji radili? Možda roditelji nisu svemogući ali željezo se kuje dok je vruće pa tako i odgoj počinje vrlo, vrlo rano. Tko zna kakve su prilike iskovale mlade kriminalce, silovatelje, ubojice, zlostavljače i druge pripadnike „blatne“ mladeži s margine našeg društva, na rubu zakona i s jednom nogom u ćeliji, drugom nogom u grobu. Možda je sve moglo biti i drugačije… da je netko stao i obratio pozornost…
S obzirom na sve s čime je mladi čovjek danas bombardiran, s obzirom na okolnosti u kojima živimo i crnu kroniku koja nas svaki dan podsjeća na ružnu stvarnost, nije ni čudo koliko nasilja svakodnevno doživljavamo. Umjesto da djelujemo na eliminiranje uzročnika ovih bolesti društva, mi sjedimo skrštenih ruku i gledamo crnu kroniku pa onda optužujemo medije da samo pišu loše vijesti, nigdje cvijeća, veselja i ljubavi. Pa iskreno dragi moji, svi mi sudjelujemo u kreiranju te crne kronike, možda ne baš vi, možda ne baš ja ali možda neki susjed XY koji je ubio svog ljubavnika i robija najbolje godine svog života u zatvoru, možda netko sličan, susjed, susjeda, poznanik, poznanica, netko. Crna kronika je svuda oko nas. Pitanje nije zašto samo loše vijesti čitamo na naslovnicama nego je pitanje kako to zaustaviti?
Napraviti nešto dobro najveći je izazov
Hvala Bogu na medijima koji profesionalno pišu o anomalijama u društvu, posrnuloj mladeži i drugim puniteljima stranica crne kronike i ne daju da se uljuljkamo u lažni osjećaj sigurnosti. Možda se nešto promijeni kada nam se urežu ovakve slike u pamćenje jer dokazano je da čovjek ništa ne nauči iz onog dobrog već samo iz onog lošeg.
Nadam se samo da ćemo uskoro čitati više o ulaganju u mlade od najranije dobi, pomoći mladim roditeljima, ulaganju u obrazovanje, kulturu i kvalitetne sadržaje za mlade ljude u najkrhijim fazama njihova karakternog razvoja nego da čitamo kako nadomak grada niče još jedna trgovačka meka. Wooow, koja vijest – još jedan paradoks, kriza svjetska i recesija pa ajmo svi u shopping kao da će to ikoga spasiti!
Ne, ajmo vidjeti što možemo napraviti da pomognemo ljudima koji su skrenuli s puta jer može se desiti da skrenu baš svojim šakama na nas. Ajmo vidjeti tko i što truje današnje mlade ljude. Ajmo za promjenu napraviti nešto dobro i ispraviti pokoju krivu Drinu. Svi bi mi al je malo teško zar ne? Možda ne mogu ja koja nemam nikakvu poziciju da mijenjam svijet, nemam novce da gradim obrazovne centre, ulažem u kulturu niti razvoj, nemam moć a možda nemate ni vi ali barem znam da ću se potruditi da ne zastranim oko odgoja djece pa tako barem možemo stvarati neki bolji svijet. Ni tada ne znam da ću uspjeti ali ću se barem potruditi. Zaključak je da nisu roditelji za sve krivi, niti škole niti cijeli svijet ali je negdje očito došlo do kratkog spoja. Umjesto da sve navedene krivimo, mogli bi se zapitati kako da poremećenom društvu pomognemo da izađe na pravi put? Kao i uvijek, svima se lakše fokusirati na problem i napumpati ga do neviđenih razmjera nego usmjeriti snage na njegovo rješavanje. Danas nečije tuđe dijete, sutra može biti naše. Hoćemo li to dozvoliti?
U nadi za boljom kronikom sutra bez crnog predznaka,
vaša Daisy.
Tekst je objavljen 2.3.2010. na blogu Vecernjeg lista te nam na molbu ustupljen na objavu na ovom blogu. Hvala ti jos jednom, Daisy Pozitivka!
05.03.2010. u 13:49 sati | 10 Komentara | Print | Link | Na vrh
