Složio bih se da filmovi puni nasilja (čak i oni koji su namjenjeni mladima ali svjedno sadrže kadrove nasilja) uvelike utječu na djecu i mladež. U filmovima možemo vidjeti razne metode mučenja žrtve i onda iste te metode mladež primjenjuju na vršnjacima. Grozim se takvih vijesti, a pogotovo kad čujem da su dvije-tri cure mučile svoju vršnjakinju. Dječaci su se odvuvijek znali potući, ali cure ih danas nažalost dostižu.
05.03.2010. (14:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Daisy Pozitivka
Mislim da takav sadržaj nema nikakvu edukativnu funkciju, gledati neku pucačinu, tučnjavu bilo na TV-u ili igrici nema mi smisla. Sve kreće od roditelja koji bi trebali usmjeravati djecu i kontrolirati takav sadržaj. Pitanje je kako spriječiti nasilje i djelovati na djecu koja ubijaju drugu djecu i zlostavljaju ih na bilo koji način - emotivno i/ili fizički.
05.03.2010. (17:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pohvala Daisy za tekst. Tek sam ovdje saznala za novi nesretan dogadjaj. No tako dugo dok je stigma ici psihologu, tako dugo ce biti tesko djelovati profilakticno.
05.03.2010. (22:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a jel ne postoji na tim aparatima gumb za gašenje?...ukratko zakazali su roditelji zlostavljača...koje naravno treba strpati ako ne u popravni dom...onda u zatvor, maloljetnički..i basta...dosta čuđenja i žaljenja...žrtva je u bolnici...
06.03.2010. (01:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U svijetu u kojem caruje nasilje na svim razinama, ovakve pojave koliko god bile bolne, nisu nikakvo iznenađenje. Također je teško iz ove perspektive ocjenjivati i uspoređivati pubertetske tučnjave jer htjeli mi to priznati ili ne, bilo ih i ranije, gotovo oduvijek. Jesu li u ovakvoj mjeri bile brutalne - to je već drugo pitanje. Još jedna stvar - biti odgovoran rodtelj je najteža zadaća koju čovjek može imati imati u životu, dobro i pristojno ponašanje unutar kućna četiri zida nije nikakva garancija da će se vaše dijete ponašati na isti način kad se nađe među svojom ekipom. Problem je izuzetno kompleksan i koliko god prva logična reakcija šire javnosti bila zahtjev za represivnim mjerama, iskustvo pokazuje da od toga malo koristi ima.
06.03.2010. (13:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odličan post. I Kenguur se osvrnuo na taj slučaj. Jedino s čime se ne slažem jest tvoje suosjećanje s roditeljima nasilnika. Jer neodgoj potječe upravo iz roditeljskog doma. Odrasla sam u kući u kojoj mama nije htjela ubiti pauka na zidu, već ga je živog izbacivala van, jer je bila pažljiva prema živom biću bez obzira na vrstu. Za razliku od nje, naš susjed je, vidjeviši mačku da pretrčava preko ceste, nagazio gas do daske da je zgazi i kasnije se time hvalio. Trebam li pisati da mu je kćer danas psihijatrijski slučaj?! Nije problem medija i crnih kronika u novinama, već kako će roditelj iskomentirati te crne kronike! Pred svojom djecom sam svaki put iskomentirala crnu kroniku i pokazala djeci upravo na crnim primjerima što je prihvatljivo, a što neprihvatljivo. Biti indiferentan prema tome što mediji pišu, ne objasniti djetetu o čemu se radi, može dovesti do pogrešnog poimanja stvarnosti. A to znači, djecom se treba baviti. Što se mene tiče, roditelje ovo troje nasilnika treba dovesti na prosjački štap, potrpati u ćelije na dugogodišnje hlađenje, da imaju vremena razmišljati o tome što im djeca rade u slobodno vrijeme. A za mlade nasilnike ionako je već kasno. Ne može se to izvesti na pravi put. Životinja koja jednom omiriše krv, uvijek će htjeti krvi. Mi smo navodno ljudi, ali se po instinktima ipak ne razlikujemo od životinja, što god tko o tome mislio. Moj pas je pametniji od nekih ljudi, koje znam. Drugo što mene u ovom slučaju još više užasava od mladih nasilnika, jest inertnost društvene zajednice prema nasilju. Ubaciti prebijeno dijete u autobus, naočigled vozača i ostalih putnika, u malom lokalnom mjestu, gdje svatko svakog pozna, a da nitko od odraslih nije našao za shodno pomoći djetetu, dokazuje moju prethodnu tvrdnju, da se ljudi ne razlikuju od životinja!!! Mozak im je pileći!
07.03.2010. (16:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odgoj i sankcije. Ostalo su već svi rekli. Nekako ne vjerujem posve da filmovi, knjige, crtići imaju presudan utjecaj. Sjetite se dječjih bajki i priča , pa i crtića koji su još iz mog djetinjstva bili okrutni. To 'normalno' dijete odvaja u glavi kao maštu. Ne treba zaboraviti da postoje djeca koja su već 'genetski' predodređena pripadati kriminalnu. Na sreću ih je mali broj. Odgoj i ai nesretna kemija u njihovom tijelu vodi ih lošim putom. Ali, ovo što ja govorim je salonski razgovor, a žrtve nasilnika je kruta stvarnost i društvo treba i mora zaštiti djecu od nasilnika.
13.03.2010. (07:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Daisy Pozitivka
Svi smo se složili u jednom - najveća odgovornost leži na roditeljima. Ne mislim da samo TV, mediji, nasilne igrice oblikuju dijete i da imaju presudan utjecaj. Ali ako se dijete, mladi čovjek ostavi satima sam, bez brige, bez komunikacije, bez pažnje i tako iz dana u dan uz sve te sadržaje, dijete vrlo brzo otupi, ne dobiva ništa konstruktivno pa ni ne radi takvo nešto. Bolje mi je sjediti na livadi i barem si na svježem zraku nego pored telke zar ne? Čitanje, pisanje, učenje, sport, to su sadržaji koji mladima mogu neke koristi donijeti pa druženje, društvene igre i nekakvi oblici socijalizacije u stvarnosti. Na to sve roditelji trebaju ukazati, davati dobar primjer no danas je nalakše dijete uvaliti ispred telke, ili kompa i dići sve 4 u zrak kao da to nije naše dijete koje trebamo podići na njegove noge?
Naravno da nije kriv TV ali krivi su roditelji koji djetetu u najboljim godinama dopuste da 5-6 sati sjedi ispred telke umjesto da se pozabavi sa svojim vlastitim djetetom. Nisu krive igrice i ne ubijaju nas igrice po ulici ali isto tako netko tko satima igra igricu i tako svaki dan, otuđuje se od stvarnosti, pravih problema i možda počne rješavati u stvarnosti probleme kao u igricama, kao što je vidio u filmovima punim nasilja, možda pomisli da je droga kul jer je izložen takvim sadržajima a roditelji to ne kontroliraju. Opet su roditelji tu vrlo bitni za skretanje pozornosti na prave sadržaje i pravilno ispunjavanje vremena mladih a ne na gubljenje vremena, dana i godina i na kraju života jer su smetnuli s uma da se s djetetom treba baviti.
Roditelji su ključan faktor u razvoju i odgoju. Naravno da i odgojne i obrazovne institucije imaju bitan utjecaj ali sve kreće iz kuće. No kakve su to kuće i kakvi su to roditelji kada imamo ovakvu situaciju u Hrvatskoj u kojoj se pitam na kakav ću svijet dovesti svoje dijete?
17.03.2010. (13:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
funky business
Složio bih se da filmovi puni nasilja (čak i oni koji su namjenjeni mladima ali svjedno sadrže kadrove nasilja) uvelike utječu na djecu i mladež. U filmovima možemo vidjeti razne metode mučenja žrtve i onda iste te metode mladež primjenjuju na vršnjacima. Grozim se takvih vijesti, a pogotovo kad čujem da su dvije-tri cure mučile svoju vršnjakinju. Dječaci su se odvuvijek znali potući, ali cure ih danas nažalost dostižu.
05.03.2010. (14:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Daisy Pozitivka
Mislim da takav sadržaj nema nikakvu edukativnu funkciju, gledati neku pucačinu, tučnjavu bilo na TV-u ili igrici nema mi smisla. Sve kreće od roditelja koji bi trebali usmjeravati djecu i kontrolirati takav sadržaj. Pitanje je kako spriječiti nasilje i djelovati na djecu koja ubijaju drugu djecu i zlostavljaju ih na bilo koji način - emotivno i/ili fizički.
05.03.2010. (17:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jja
Pohvala Daisy za tekst. Tek sam ovdje saznala za novi nesretan dogadjaj. No tako dugo dok je stigma ici psihologu, tako dugo ce biti tesko djelovati profilakticno.
05.03.2010. (22:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cistiliste
a jel ne postoji na tim aparatima gumb za gašenje?...ukratko zakazali su roditelji zlostavljača...koje naravno treba strpati ako ne u popravni dom...onda u zatvor, maloljetnički..i basta...dosta čuđenja i žaljenja...žrtva je u bolnici...
06.03.2010. (01:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
brod u boci
U svijetu u kojem caruje nasilje na svim razinama, ovakve pojave koliko god bile bolne, nisu nikakvo iznenađenje. Također je teško iz ove perspektive ocjenjivati i uspoređivati pubertetske tučnjave jer htjeli mi to priznati ili ne, bilo ih i ranije, gotovo oduvijek. Jesu li u ovakvoj mjeri bile brutalne - to je već drugo pitanje. Još jedna stvar - biti odgovoran rodtelj je najteža zadaća koju čovjek može imati imati u životu, dobro i pristojno ponašanje unutar kućna četiri zida nije nikakva garancija da će se vaše dijete ponašati na isti način kad se nađe među svojom ekipom. Problem je izuzetno kompleksan i koliko god prva logična reakcija šire javnosti bila zahtjev za represivnim mjerama, iskustvo pokazuje da od toga malo koristi ima.
06.03.2010. (13:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
Odličan post. I Kenguur se osvrnuo na taj slučaj. Jedino s čime se ne slažem jest tvoje suosjećanje s roditeljima nasilnika. Jer neodgoj potječe upravo iz roditeljskog doma. Odrasla sam u kući u kojoj mama nije htjela ubiti pauka na zidu, već ga je živog izbacivala van, jer je bila pažljiva prema živom biću bez obzira na vrstu. Za razliku od nje, naš susjed je, vidjeviši mačku da pretrčava preko ceste, nagazio gas do daske da je zgazi i kasnije se time hvalio. Trebam li pisati da mu je kćer danas psihijatrijski slučaj?! Nije problem medija i crnih kronika u novinama, već kako će roditelj iskomentirati te crne kronike! Pred svojom djecom sam svaki put iskomentirala crnu kroniku i pokazala djeci upravo na crnim primjerima što je prihvatljivo, a što neprihvatljivo. Biti indiferentan prema tome što mediji pišu, ne objasniti djetetu o čemu se radi, može dovesti do pogrešnog poimanja stvarnosti. A to znači, djecom se treba baviti. Što se mene tiče, roditelje ovo troje nasilnika treba dovesti na prosjački štap, potrpati u ćelije na dugogodišnje hlađenje, da imaju vremena razmišljati o tome što im djeca rade u slobodno vrijeme. A za mlade nasilnike ionako je već kasno. Ne može se to izvesti na pravi put. Životinja koja jednom omiriše krv, uvijek će htjeti krvi. Mi smo navodno ljudi, ali se po instinktima ipak ne razlikujemo od životinja, što god tko o tome mislio. Moj pas je pametniji od nekih ljudi, koje znam. Drugo što mene u ovom slučaju još više užasava od mladih nasilnika, jest inertnost društvene zajednice prema nasilju. Ubaciti prebijeno dijete u autobus, naočigled vozača i ostalih putnika, u malom lokalnom mjestu, gdje svatko svakog pozna, a da nitko od odraslih nije našao za shodno pomoći djetetu, dokazuje moju prethodnu tvrdnju, da se ljudi ne razlikuju od životinja!!! Mozak im je pileći!
07.03.2010. (16:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borut
Jedino kvalitetnin odgojem od najmladje dobi moze se sprijeciti rast nasilja! A onda su nuzne reforme u obrazovanju (i ne samo u RH)!
12.03.2010. (18:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Odgoj i sankcije. Ostalo su već svi rekli.
Nekako ne vjerujem posve da filmovi, knjige, crtići imaju presudan utjecaj. Sjetite se dječjih bajki i priča , pa i crtića koji su još iz mog djetinjstva bili okrutni. To 'normalno' dijete odvaja u glavi kao maštu. Ne treba zaboraviti da postoje djeca koja su već 'genetski' predodređena pripadati kriminalnu. Na sreću ih je mali broj. Odgoj i ai nesretna kemija u njihovom tijelu vodi ih lošim putom.
Ali, ovo što ja govorim je salonski razgovor, a žrtve nasilnika je kruta stvarnost i društvo treba i mora zaštiti djecu od nasilnika.
13.03.2010. (07:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Daisy Pozitivka
Svi smo se složili u jednom - najveća odgovornost leži na roditeljima. Ne mislim da samo TV, mediji, nasilne igrice oblikuju dijete i da imaju presudan utjecaj. Ali ako se dijete, mladi čovjek ostavi satima sam, bez brige, bez komunikacije, bez pažnje i tako iz dana u dan uz sve te sadržaje, dijete vrlo brzo otupi, ne dobiva ništa konstruktivno pa ni ne radi takvo nešto. Bolje mi je sjediti na livadi i barem si na svježem zraku nego pored telke zar ne? Čitanje, pisanje, učenje, sport, to su sadržaji koji mladima mogu neke koristi donijeti pa druženje, društvene igre i nekakvi oblici socijalizacije u stvarnosti. Na to sve roditelji trebaju ukazati, davati dobar primjer no danas je nalakše dijete uvaliti ispred telke, ili kompa i dići sve 4 u zrak kao da to nije naše dijete koje trebamo podići na njegove noge?
Naravno da nije kriv TV ali krivi su roditelji koji djetetu u najboljim godinama dopuste da 5-6 sati sjedi ispred telke umjesto da se pozabavi sa svojim vlastitim djetetom. Nisu krive igrice i ne ubijaju nas igrice po ulici ali isto tako netko tko satima igra igricu i tako svaki dan, otuđuje se od stvarnosti, pravih problema i možda počne rješavati u stvarnosti probleme kao u igricama, kao što je vidio u filmovima punim nasilja, možda pomisli da je droga kul jer je izložen takvim sadržajima a roditelji to ne kontroliraju. Opet su roditelji tu vrlo bitni za skretanje pozornosti na prave sadržaje i pravilno ispunjavanje vremena mladih a ne na gubljenje vremena, dana i godina i na kraju života jer su smetnuli s uma da se s djetetom treba baviti.
Roditelji su ključan faktor u razvoju i odgoju. Naravno da i odgojne i obrazovne institucije imaju bitan utjecaj ali sve kreće iz kuće. No kakve su to kuće i kakvi su to roditelji kada imamo ovakvu situaciju u Hrvatskoj u kojoj se pitam na kakav ću svijet dovesti svoje dijete?
17.03.2010. (13:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...