Opis Bloga
Blogerska akcija:
Vratimo Hrvatskoj osmijeh!
Objavljeni tekstovi
Dijete je osoba. Nema zloceste djece!
NASILJE
Nasilje kod djece
Kako se obraniti od nasrtljivaca?
Zlostavljanje i posljedice
Fenomen zlostavljanja djece
Fenomen zlostavljanja djece
O nasilju
Što je nasilje?
O pasivnoj agresiji
Tiha voda brege dere
PTSP
Bijes kao pogonsko gorivo
VRŠNJAČKO ZLOSTAVLJANJE - BULLYING
Deklaracija iz Kanderstega protiv bullyinga
1. Kada djeca zlostavljaju djecu - Bullying: sto je bullying i sto bullying nije?
2. Bullying 2 Moje je dijete zrtva, sto mogu uciniti
3. Bullying 3 Moje je dijete bully (zlostavljac) (plus mali dio o tzv. cyberbullying)
KAŽNJAVANJE
O tjelesnom kažnjavanju
Tjelesno kažnjavanje djeteta s teškoćama u razvoju
Alternativa kažnjavanju djeteta
Batina je iz Raja izopćena - o odgoju bez tjelesnog kažnjavanja
Kazna, pravo ili nasilje?
Kazna, pravo ili nasilje?
Kako kazniti nasilnike u obitelji
Kako kazniti nasilnike?
O nasilju nad ženama
Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama
Pasivna agresija
KAKO PORADITI NA NENASILJU:
Dijete je osoba
ODGOJ
GRANICE i POSTAVLJANJE PRAVILA - Osnova odgoja nenasilnog djeteta
1. Nedostatak granica potiče agresiju
2. Trebaju li djeca granice? Kako reći NE?
3. Zločin i kazna
4. Metode koje djeluju na dijete bez vikanja i udaranja
Roditeljstvo i obitelj
Dijete samo u kuci? Ne prije 10. godine
Kako djetetu objasniti smrt?
Kako voljeti svoju obitelj?
Bracni sukobi
Nezaposlenost i obitelj
Obitelj: prava vrednota?
Nauciti razgovarati
Aktivno roditeljstvo: "Igraj se samnom!"
Topla roditeljska priča: Što smo im prenijeli?
Kada početi s odgojem djeteta, kada započeti preventivu nasilja?
Kada početi?
Prekritični i prezahtjevni roditelji: Budi u svemu samo NAJ NAJ NAJ
Utjecaj medija:
Utjecaj medija na djecu
Hiperaktivna djeca (ADHD i drugi poremećaji pomanjkanja pažnje)
Hiperaktivna djeca
Aktivno nenasilje
Govor žirafa – upotrebljavati govor srca
Suosjećanje, jos jedna od osnova ne-nasilnog odgoja
Suosjećanje
ŠKOLE i ŠKOLSTVO
Uz svjetski dan ucitelja:
Profesore, ovo je izmedju Vas i djece.
Dijete prijetilo BOMBOM u skoli
Nadzorne kamere u skolama: uspjeh u sprecavanju nasilja?
Nagraditi svako dijete koje je cinilo dobro
Par razmišljanja o radnim navikama i povjerenju
Radne navike, povjerenje i drama?
Učiteljski osvrt i recenzija odličnog filma "Unutar zidina/Učionica"
Mikrokozmos u učionici
O jednoj osnovnoj školi u Austriji
Stampedo za znanjem
O Vijeću roditelja
O Vijeću roditelja - mogu li roditelji nešto promijeniti?
ZA VIŠE RAZUMIJEVANJA I TOLERANCIJE:
RAZNI TEKSTOVI O OSOBAMA S TJELESNIM OSTECENJIMA (INVALIDITETOM) ILI POSEBNIM POTREBAMA
Vase dijete ima dijabetes?
Ovo se moze dogoditi i tebi: slijepi, gluhi i oduzeti!
Nepokretan: Zakljucan u vlastitom tijelu
Down Sindrom - ono sto niste znali i niste se usudili pitati
Inkluzija osoba s invaliditetom
Edukacija i senzibilizacija drustva potrebni?
Heroji Domovinskog mira - post o osobama s tjelesnim oštećenjima i sličnom
RAZNO
Dan zena, potreba ili...?
O ovisnosti
Prevencija samoubojstva
Besplatan prirucnik o sigurnosti djece na internetu
Farmakoterapija za maloljetne delikvente: Osmijeh nije dovoljan
Alkoholizam i posljedice
O ljubavi:
O ljubavi, uz Valentinovo
Od urednica:
3. Hrabro i uporno protiv vjetrenjača
2. Pismo urednica: S osmijehom u Novu 2009, planovi i želje
1. Trebamo VAŠU POMOĆ
Dobitnica nagrade Kiklop, Julijana Adamović, piše o ženama odnosno osobama "koje previše vole"
Žene koje previše vole
Do posljednjeg daha: umrla Miriam Makeba, veliki borac za ljudska prava + jedan zanimljiv poziv blogera Kanuny-a
PISMA čitatelja/blogera
Pismo čitateljice: Otvoreno pismo Ministru Milinovicu: Kako dostojanstveno umrijeti - nehumanost na djelu
Pismo premlaćenog čitatelja br.1 Pismo (premlaćenog) čitatelja:Vaguely-maglovito
Pismo premlaćenog čitatelja br. 2 Invisible kid
Pismo br.3 Roditeljski ping-pong djecom
Priča jedne blogerice čiji je sin napadnut u školi
Škola - mjesto opasnog življenja
Predstavljamo obiteljski centar iz Virovitice:
Biti nenasilan znači biti aktivno nenasilan, a ne pasivan
Aktivno nenasilje
KAMPANJE I AKCIJE
Uz Dan potrosaca - I djeca su potrosaci
DAN CRVENE RUKE - 12.2.2009.
Kampanja "Trebam ljubav" protiv tjelesnog kažnjavanja djece
Prijedlog za osnivanje udruge "Smijeh za mir"
Smijeh je najbolji lijek
Blogerica Rudarka s bloga Seoska idila napisala je i objavila knjigu "Vaše dijete ima dijabetes?". U knjizi je, između ostalog, opisala svoja iskustva kao roditelja u borbi s ovom bolesti od koje boluje njena djevojčicaBesplatan prirucnik za sigurnost djece na internetu. Nije medicinske struke, ali vjeruje da će njena knjiga zainteresirati obitelji koje imaju djecu dijabetičare, ali i stručnu javnost da o dijabetesu pročitaju iz kuta roditelja: Vase dijete ima dijabetes?
Julijana Adamović, blogerica Zona O'Zona, je ponosna autorica ilustrirane brošure za djecu u "kojoj je jednostavnim i njima razumljivim rječnikom objašnjeno što je to sud, svjedok, sudac i ostali sudionici (i gdje sjede), što je to kazneno djelo i, najvažnije, što je to svjedok i koliko je on važan". Danas sva djeca koja moraju na Općinski ili Županijski sud u Vukovaru imaju priliku dobiti i pročitati ovu brošuru. Ponosne smo što je Julijana odabrala upravo ovaj blog za predstavljanje brošure Luka na sudu.
Julijanin post "Kada dijete mora na sud i brošura LUKA NA SUDU
Što je ovom blogu cilj?
Vratimo Hrvatskoj osmijeh!
Pridružite nam se, možemo uspjeti samo ako svi prionemo na posao!
Ono što želimo je: doprinijeti jednom boljem i tolerantnijem zajedničkom životu, dobrim idejama ukazati na probleme i naći im uzrok, ali i predložiti konkretna rješenja.
Mi želimo vratiti Hrvatskoj osmijeh na lice. Lice koje je trenutno tužno i čemerno od zabrinutosti zbog sadašnje situacije, koje je u strahu za vlastiti život i koje je namrgođeno jer ne vidi svjetlo na kraju tunela.
Pisat ćemo o tome kako uspostaviti više međuljudskog poštovanja, kako pokušati izliječiti agresiju po školama i u obitelji itd. Bit će tekstova o mladim delikventima, o utjecaju televizije na agresivnost, a u pripremi je i tekst o tzv. Giraffensprache tj. Jeziku žirafa, načinu nenasilnog komuniciranja.
Ovom blogu nije cilj samo isprazno debatirati o raznim vidovima nasilja i onome što bi se trebalo činiti da se ono spriječi. Neće kukati zbog loše situacije ili nedostatka sredstava jer to nisu razlozi zbog kojeg dolazi do ovoliko nasilja. Dat ćemo konkretne prijedloge kako da se neke ideje provedu u praksu, sad i ovdje! Neće se na primjer, predlagati oštrije kažnjavanje delikvenata ili postavljanje kamera po školama. To neće riješiti izvorni problem. Ne, za iste novce se može u te iste škole poslati stručne ljude koji s djecom razgovaraju ili im daju konkretnu obuku za sprečavanje konflikata. Nedavno je objavljen odličan članak o posjeti njemačke policije: Ne treba pričati o huliganima, nego s njima. Naravno da će biti obrađeni i konkretni primjeri te možda i uspješni načini rješavanja u nekim drugim zemljama.
Bit će i prijedloga za provođenje sveobuhvatne medijske kampanje koja bi osvještavala stanovništvo o problemima mladih nasilnika, siromašnih, starih i nemoćnih te invalida. Pripremamo i konkretne akcije na terenu.
Sve se može, samo to treba dovoljno željeti.
Želimo udahnuti nadu i snagu, ali i vjeru u bolje, kako bismo se ojačani zajedno počeli suprotstavljati nasilju i trenutnoj depresiji društva.
Što je ovom blogu cilj?
Da to sve netko "tamo negdje" pročita i da se krene u ofanzivu u svim vidovima društva, od vrtića do škola, od bolnica do raznih institucija. Da se mladima, ali i starijima pruži nada. Da se možda otvore mjesta po kvartovima gdje se mladež može okupljati bez da baulja ulicama, opija i nasmrt premlaćuje druge. Djeca se ne rađaju zla, ona to postaju.
Cilj je i da ljudi smognu snage nasmiješiti se jedni drugima čak i kad su loše volje ili loše plaćeni. Da smognu snage jedni za druge imati dobru riječ, a ne samo psovke. Da smognu snage sjetiti se poštovati druge jednako kao što to priželjkuju od tih drugih za sebe.
Samo ovako se može ozdraviti društvo. Uz jednu formulu načinjenu od ljubavi, poštovanja i tolerancije.
Sudjelovati možete i VI, samo se javite na mail sa strane.
“Ne pitajte što država može učiniti za vas, pitajte se što vi možete učiniti za državu!” John F. Kennedy
Ne možemo čekati da netko naše živote učini boljima. Sami se moramo potruditi za to!
Trud i zalaganje se ne cijene, agresijom se dolazi do cilja
Trud i zalaganje se ne cijene, agresijom se dolazi do cilja
preneseno s dnevnik.hr
Zagreb, 08.12.2009., 13:20
Ulice gradova noću se sve češće pretvaraju u poprišta obračuna koja završavaju smrtnim ishodom.
Ubojstvo u Rijeci (Dnevnik.hr)
Ubojstvo studenta s Cresa potreslo je cijelu Hrvatsku (Dnevnik.hr)
Protekli vikend Rijeku je šokirala strašna vijest. Život mladića skončan je nakon verbalnog sukoba koji je završio tučnjavom Napadači su studenta s Cresa ostavili na cesti, gdje se ugušio vlastitom krvlju. Zbog čega mladi sve više pribjegavaju nasilju te što to ruši njihove pragove tolerancije, pokušali smo doznati od nekoliko stručnjaka.
>> Rijeka: Oprosti nam, Aleksandre!
Dr. sc. Mirjana Nazor, psihologinja koja se bavi proučavanjem divijantnih ponašanja kod mladih, za Dnevnik.hr kaže da je problem kompleksan i da je dugo nastajao. 'Prvo u čemu je stvar jest činjenica da ih odrasli nisu naučili kako se rješavaju problemi i kako se s njima nosi. Mirno i civilizirano rješavanje problema i put bez sukoba su socijalni modeli kojima se djecu treba učiti od malih nogu, a ne u 16 godini ili kada nešto krene po zlu', pojašnjava dr.sc. Nazor. Dodaje kako je druga bitna stvar koju treba napomenuti je to da odrasli, bilo roditelji, bilo učitelji, su djeci i mladima jako loši modeli.
'Poruka je da se trud ne isplati'
'Ni mi se nekada ne ponašamo na način koji je ispravan i kojim bi trebali učiti djecu. Nažalost, često se ispostavi da je agresija jedini put do cilja jer nekada pravdom i mirnim putem, uz sav trud, ne ide. A dodatna stvar koju mladi primjećuju je da na agresiju nema kazne i sankcija' kaže mr. sc. Nazor. Objašnjava kako su se u današnjem društvu potpuno promijenili prioriteti i mjerila te je postati slavan postala jako bitna stvar. 'Djeca dobivaju poruku da neće puno napraviti ako su dobri u školi i na fakultetu ili ako marljivo sviraju klavir godinama. No, ako nekoga pretuku, već drugi dan pune naslovnice. Znači, poruka je da se trud ne isplati', dodaje Mirjana Nazor.
Kaže i kako su mediji u velikoj mjeri odgovorni za porast nasilja jer daju preveliku pozornost toj temi. Na upit kako ćemo riješiti to što smo godinama stvarali, psihologinja Nazor jednostavno je pojasnila. 'Odgojem djece, moramo se vratiti na početak i djecu od malih nogu početi odgajati, ne ih puštati da rastu kao divlja trava. Previše je lošeg odgoja i zanemarivanja. S djecom treba razgovarati, pitati ih što ih smeta i što im zadaje probleme, uvažavati njihovo mišljenje i posvetiti im se. Nažalost, danas više nitko nema vremena', zaključuje psihologinja Nazor.
Kućni red samo za ukras
'Kućni red koji visi na zidovima mnogih institucija postao je samo ukras, nitko se na njega ne obazire niti čita sadržaj', zaključuje mr. sc. Esmeralda Sunko
Razloga za porast nasilnog ponašanja i kriminalnih djela među mladeži je mnogo, no da je među najbitnijima kućni odgoj, misli mr. sc. Esmeralda Sunko, direktorica Lige za prevenciju ovisnosti. 'Djeca ono što gledaju kod kuće uče i tako se ponašaju te šire to ponašanje, prvo na školu pa onda dalje na društvo' kaže mr..sc. Sunko. Dodaje da je tragedija da se nasilno ponašanje počelo percipirati kao normalno. 'Profesori i nastavnici ne reagiraju jer se boje i ne shvaćaju da imaju odgovornost prema svakom djetetu osobno', dodaje.
Naglašava da su svagdje oko nas agresivni modeli ponašanja, u svim sferama društva. 'Vidimo kada netko dođe u gradsko poglavarstvo i prijeti bombom i tek mu tada bude ispunjen zahtjev, na lijep i civiliziran način, znači, nije išlo', primjernom pojašnjava voditeljica Lige za prevenciju protiv ovisnosti. Dodaje kako je kućni red koji visi na zidovima brojnih institucija samo ukras, nitko se ne osvrće na njegov sadržaj.
>> Vrijeme je da prestanemo okretati glavu!
'Djeca su se uvijek tukla, toga će stalno biti, ali roditelji su ti koji moraju odrediti 'Kada bi samo svi odrađivali svoj posao alatima koji su socijalno prihvatljivi, od roditelja, učitelja, profesora, policije, pravosuđa, takve se stvari ne bih u tolikoj mjeri događale', kaže mr. cs. Esmeralda Sunko. 'Djeca su potpuno izgubila osjećaj za poštovanje prema starijima. Evo, nedavno je bio slučaj da su osnovnoškolci gađali starice kruhom. Kada bi se neka od žena okrenula i potrčala prema njima, oni su to snimali mobilnim telefonom, što je izazivalo salve smijeha', govori i dodaje kako je riječ o potpunom nepoštivanju starijih. Naglašava da odgovornost leži u svima nama.
Obratiti pažnju na osobne karakteristike
'Prvi doticaj s nasiljem većina mladih nasilnika doživi u vlastitoj obitelji, najčešće od starijih i odgovornih članova obitelji. Nasilje se u obitelji smatra oblikom odgoja, a često je prihvatljivo 'dati samo malo po guzi', kaže psihijatar Janović
Psihijatar Špiro Janović upozorava kako i osobne karakteristike osobnosti mogu imati značajnu ulogu u nasilnom ponašanju. 'One su dijelom naslijeđene, a djelom stečene pod utjecajem okoline. Roditelji ih često ne prepoznaju ili im ne pridaju pažnju nekim upozoravajućim znakovima da dijete ima problema s kontrolom agresivnosti ili ljutnje. Radi se o učestalom gubitku kontrole nad sitnicama, fizičkom obračunu u kojima sudjeluje ili ih provocira, uništavanju stvari u ispadima, nošenju oružja, planovima za neki nasilni čin', navodi psihijatar Janović za Dnevnik.hr.
Dodaje kako bi roditelji tada trebali za dijete potražiti stručnu pomoć, psihijatra ili psihologa, i omogućiti djetetu da nađe zdravije načine rješavanja sukoba i problema, čak ako to uključuje i promjenu lošeg ponašanja u obitelji. Objašnjava kako će to biti od velike važnosti kada dijete dođe u drugi doticaj s nasiljem u svojoj okolini, odnosno u školi, susjedstvu, parku. 'Ovisno o osnovnim porukama o nasilju, koje je naučilo u svojoj najužoj okolini, dijete bira svoje ponašanje. Sociološki gledano, obitelj predstavlja društvo. Kada je u društvu sve dozvoljeno, i u obitelji je sve dozvoljeno, i obratno. To se odnosi na nasilje, laganje, nepravdu, krađu i ostale oblike devijantnog ponašanja, ali i na reakciju na te pojave, koja može biti isto nasilje. I odnos društva i zajednice prema nasilju je bitan', tvrdi psihijatar Janović i ističe da ukoliko je nasilje dopušten oblik ponašanja, biti će izvjesno, pogotovo ako kazna za to ponašanje nije izvjesna.
Američki tinejdžeri izdvojili uzroke nasilja
Psihijatar Špiro Janović navodi rezultate jedne američke ankete u kojoj su mladi izdvojili sljedeće uzroke nasilja. Bili su to mediji, droge, bande, nezaposlenost, oružje, siromaštvo, pritisak vršnjaka, raspad obitelji, loše susjedstvo, netolerancija i ignoriranje. 'U svim je ovim kategorijama moguća određena korekcija ) ili pružanje pomoći i podrške (npr. psihološke pomoći, nalaženje zaposlenja), a u tome sudjeluju svi, uključujući roditelje, institucije, zajednica i društvo. Oblici nasilnog ponašanja, osim ubojstava i samoubojstava, su i tučnjave, nošenje i korištenje oružja, pripadanje bandama, neoprezna vožnja, nesiguran seks, nasilje u emocionalnoj vezi, psihološko zlostavljanje i dr', dodaje Janović.
'Po mom mišljenju, pravi je put upravo osvještavanje i prepoznavanje što je nasilno ponašanje. Stav o tome treba biti jasan i snažan, svaki oblik nasilja je nedopustiv, a treba biti zastupljen na osobnoj odnosno individualnoj, obiteljskoj, društvenoj i političkoj razini, istovremeno i istoznačno', jasno poručuje psihijatar Janović. Dodaje kako agresivnost kao ljudska karakteristika, ima i svoj biološki karakter i svoju evolucijsku ulogu, koja s pozitivnim usmjerenjem postaje značajni čimbenik napretka čovjeka. 'Ako se energija usmjeri na pozitivne radne i društvene sadržaje, odnosno sublimira, kako to nazivamo u psihologiji ličnosti, ona donosi dobrobit za pojedinca i čitavu zajednicu', poručuje Janović.
11.12.2009. u 10:38 sati |
3
Komentara |
Print |
Link |
Na vrh
