Blogerica Rudarka s bloga Seoska idila napisala je i objavila knjigu "Vaše dijete ima dijabetes?". U knjizi je, između ostalog, opisala svoja iskustva kao roditelja u borbi s ovom bolesti od koje boluje njena djevojčicaBesplatan prirucnik za sigurnost djece na internetu. Nije medicinske struke, ali vjeruje da će njena knjiga zainteresirati obitelji koje imaju djecu dijabetičare, ali i stručnu javnost da o dijabetesu pročitaju iz kuta roditelja: Vase dijete ima dijabetes?
Julijana Adamović, blogerica Zona O'Zona, je ponosna autorica ilustrirane brošure za djecu u "kojoj je jednostavnim i njima razumljivim rječnikom objašnjeno što je to sud, svjedok, sudac i ostali sudionici (i gdje sjede), što je to kazneno djelo i, najvažnije, što je to svjedok i koliko je on važan". Danas sva djeca koja moraju na Općinski ili Županijski sud u Vukovaru imaju priliku dobiti i pročitati ovu brošuru. Ponosne smo što je Julijana odabrala upravo ovaj blog za predstavljanje brošure Luka na sudu.
Julijanin post "Kada dijete mora na sud i brošura LUKA NA SUDU
Što je ovom blogu cilj?
Vratimo Hrvatskoj osmijeh!
Pridružite nam se, možemo uspjeti samo ako svi prionemo na posao!
Ono što želimo je: doprinijeti jednom boljem i tolerantnijem zajedničkom životu, dobrim idejama ukazati na probleme i naći im uzrok, ali i predložiti konkretna rješenja.
Mi želimo vratiti Hrvatskoj osmijeh na lice. Lice koje je trenutno tužno i čemerno od zabrinutosti zbog sadašnje situacije, koje je u strahu za vlastiti život i koje je namrgođeno jer ne vidi svjetlo na kraju tunela.
Pisat ćemo o tome kako uspostaviti više međuljudskog poštovanja, kako pokušati izliječiti agresiju po školama i u obitelji itd. Bit će tekstova o mladim delikventima, o utjecaju televizije na agresivnost, a u pripremi je i tekst o tzv. Giraffensprache tj. Jeziku žirafa, načinu nenasilnog komuniciranja.
Ovom blogu nije cilj samo isprazno debatirati o raznim vidovima nasilja i onome što bi se trebalo činiti da se ono spriječi. Neće kukati zbog loše situacije ili nedostatka sredstava jer to nisu razlozi zbog kojeg dolazi do ovoliko nasilja. Dat ćemo konkretne prijedloge kako da se neke ideje provedu u praksu, sad i ovdje! Neće se na primjer, predlagati oštrije kažnjavanje delikvenata ili postavljanje kamera po školama. To neće riješiti izvorni problem. Ne, za iste novce se može u te iste škole poslati stručne ljude koji s djecom razgovaraju ili im daju konkretnu obuku za sprečavanje konflikata. Nedavno je objavljen odličan članak o posjeti njemačke policije: Ne treba pričati o huliganima, nego s njima. Naravno da će biti obrađeni i konkretni primjeri te možda i uspješni načini rješavanja u nekim drugim zemljama.
Bit će i prijedloga za provođenje sveobuhvatne medijske kampanje koja bi osvještavala stanovništvo o problemima mladih nasilnika, siromašnih, starih i nemoćnih te invalida. Pripremamo i konkretne akcije na terenu.
Sve se može, samo to treba dovoljno željeti.
Želimo udahnuti nadu i snagu, ali i vjeru u bolje, kako bismo se ojačani zajedno počeli suprotstavljati nasilju i trenutnoj depresiji društva.
Što je ovom blogu cilj?
Da to sve netko "tamo negdje" pročita i da se krene u ofanzivu u svim vidovima društva, od vrtića do škola, od bolnica do raznih institucija. Da se mladima, ali i starijima pruži nada. Da se možda otvore mjesta po kvartovima gdje se mladež može okupljati bez da baulja ulicama, opija i nasmrt premlaćuje druge. Djeca se ne rađaju zla, ona to postaju.
Cilj je i da ljudi smognu snage nasmiješiti se jedni drugima čak i kad su loše volje ili loše plaćeni. Da smognu snage jedni za druge imati dobru riječ, a ne samo psovke. Da smognu snage sjetiti se poštovati druge jednako kao što to priželjkuju od tih drugih za sebe.
Samo ovako se može ozdraviti društvo. Uz jednu formulu načinjenu od ljubavi, poštovanja i tolerancije.
Sudjelovati možete i VI, samo se javite na mail sa strane.
“Ne pitajte što država može učiniti za vas, pitajte se što vi možete učiniti za državu!” John F. Kennedy
Ne možemo čekati da netko naše živote učini boljima. Sami se moramo potruditi za to!
Kada udariš dijete
Kada udariš dijete
Kada udariš dijete, udaraš sebe
jer su te udarali
I kada ne čuješ plač, ne čuješ sebe
jer te nisu slušali
Kada zagrliš dijete,
grliš dijete u sebi
koje grli bezuvjetno
čak i one
od kojih je bilo udarano.
Današnji nam je, željno iščekivani tekst pripremila blogerica Kućanica u Japanu. Jedno veliko veliko HVALA pogotovo jer se tako lijepa tema poklopila s godišnjicom osnivanja ovog bloga.
Našim čitateljima želimo da uživaju u tekstu a ako ovo čita i netko od TV urednika, možda ga potakne na uvrštavanje spomenutog filma u TV program.
Veselimo se vašim komentarima i mišljenjima.
Mare
Naklon, molim! - Plesom do civiliziranijeg društva
"Plesati znači osjećati povezanost - s našim prijateljima, obitelji, susjedima. Ples je jedan od najizražajnijih načina kojima slavimo i prenosimo znanja o svojoj kulturi i svom društvu. 'Rasplesanim razredima' uspostavljamo kontakt s djecom u postojećem razrednom okruženju i progovaramo o temeljnim vrijednostima kao što su međusobni respekt i samopoštovanje - vrijednostima koje društveni ples prakticira. Želja nam je inspirirati djecu da plesanjem čine dobro, poštuju jedni druge i osjećaju se ponosnima. Nas program je više od plesa: on uči djecu naklonu."
- Pierre Dulaine & Yvonne Marceau, osnivači programa 'Rasplesani razredi' (Dancing Classrooms)
Ono što mnogi učitelji, pedagozi i socijalni radnici s mukom postižu u školskim učionicama, s lakoćom polazi za rukom jednom karizmatičnom učitelju plesa u New Yorku. Pierre Dulaine nema problema s razrednom disciplinom. Polaznici njegove plesne škole marljivi su i pristojni učenici koji upijaju svaku učiteljevu riječ. On ih po navici oslovljava sa 'dame i gospodo', djevojke katkad s 'princezo', obasipajući ih ohrabrujućim komentarima pred kojima se otvaraju i najstidljivije ljubičice. Učenje plesnih koraka odvija se u opuštenoj i zabavnoj atmosferi, pa se razredi često ore od smijeha dječaka i djevojčica.
Došli su ovamo da nauče plesati - ali u stvarnosti uče još mnogo više!
Ovo je inspirativna priča o Pierreu Dulaineu, profesionalnom plesaču i učitelju dvoranskih plesova. Dulaine je poznat kao tvorac plesnog programa za djecu i mladež koji je po njemu prozvan Dulaineovom metodom, a koji kombinira plesnu poduku za 10- i 11-godišnjake s podučavanjem najvažnijih socijalnih i individualnih vještina.
Pierre Dulaine rođen je 1944. g. u Palestini od oca Irca i majke palestinsko-francuskog podrijetla. Rano djetinjstvo bilo mu je obilježeno učestalim promjenama boravišta i seljenjem iz jedne države u drugu. Kad su Pierreu bile 4 godine, obitelj je iz političkih razloga bila prisiljena napustiti Palestinu, da bi se nakon višemjesečnog lutanja po Europi skrasila u Jordanu. Zbog Sueske krize u Egiptu 1956. g., kad je Pierreu bilo 12 godina, Dulaineovi su ponovno morali napustiti svoje boravište i pobjeći u inozemstvo. Napokon su se uspjeli nastaniti u Engleskoj, gdje je s 14 godina Pierre započeo svoju dugu i vrlo uspješnu plesačku karijeru.
Već s 18 godina Dulaine je postao profesionalni plesač dvoranskih i latinoameričkih plesova. (Pod dvoranskim ili standardnim plesovima podrazumijevamo klasične plesove kao što su engleski i bečki valcer, tango, slowfox i quickstep; od latinoameričkih plesova najpoznatiji su rumba, samba, salsa, cha-cha-cha i dr.). Mladi Dulaine u to je vrijeme odnosio pobjedu za pobjedom na prestižnim plesnim natjecanjima u Engleskoj. Nekoliko godina zatim odlučio je londonsku plesnu pozornicu zamijeniti njujorškom.
U 'Velikoj jabuci' Dulaine je nastavio karijeru u duetu s vrsnom plesačicom Yvonne Marceau. Par četverostrukih šampiona u dvoranskom plesu s vremenom se specijalizirao za podučavanje plesa i pedagoški rad, te su 1984. g. osnovali plesnu akademiju American Ballroom Theater Company. Deset godina kasnije, 1994. g. taj je rad rezultirao pokretanjem Dulaineove neprofitne organizacije za podučavanje plesa, temeljene na plesnoj filozofiji koja će se kasnije pročuti kao Dulaineova metoda.
Dulaineov program plesne poduke pod nazivom 'Rasplesani razredi' (Dancing Classrooms) postao je njegova životna misija. Djeca, počevši od 10- i 11-godišnjaka, uče standardne korake valcera i tanga pod vodstvom 40-ak izabranih plesnih učitelja na čelu s još uvijek aktivnim Dulaineom.
Zanimljivo je kako u Dulaineovim 'Rasplesanim razredima' ples nije samom sebi svrha - on je samo edukacijsko sredstvo za postizanje cilja. Sam Dulaine izričito kaže kako mu nije odviše važno hoće li njegovi učenici postati vrhunski plesači - više ga zanima kako te mlade ljude naučiti dobrom ponašanju. U svijetu u kojem dobre manire važe kao sve veća rijetkost, dotle da se katkad čini da idu na štetu pojedinca, Dulaineova metoda nastoji mlade ljude podučiti pomalo zaboravljenim pravilima ljudskog ophođenja. Ili prema riječima jednog od instruktora:
"Ples nije ono što podučavamo u 'Rasplesanim razredima'. Ples je sredstvo koje potiče djecu da sruše socijalne zapreke, nauče se poštovanju i uvažavanju, kako se s pažnjom odnositi prema drugima, kako poboljšati samopouzdanje, komunikaciju i suradnju, te kako prihvatiti druge čak i kada su drukčiji od nas."
"Ne želim tvrditi kako je svijet neciviliziran, no mislim da nam treba više uljuđenosti u životu, i to je ono što ovaj program podučava. Ako u 10- ili 11-godišnjacima uspijemo usaditi osjećaj za uljuđenost dok je za to vrijeme, taj će osjećaj u njima dalje rasti i razvijati se. To će ih samo učiniti boljim ljudima", kaze karizmatični Dulaine, koji na satovima plesa pršti od pozitivne energije i s lakoćom je prenosi na svoje mlade polaznike.
U čemu je tajna uspjeha Dulaineove metode? Velika važnost polaže se na uspostavljanje osjećaja jednakosti i međusobnog poštovanja učenika i nastavnika. Poštovanje kreira suosjećanje, strpljenje i volju. U takvoj atmosferi zajedništva čak se i introvertirana djeca postupno oslobađaju i stječu sigurnost u javnom nastupu. Kroz ples kao sredstvo socijalizacije, djeca uče poštivati osjećaje drugih i time stvaraju pozitivno komunikacijsko ozračje koje nadilazi prostore učionice. Ovako koncipirana nastava plesa motivira mlade da postanu samosvjesni i uljuđeni građani, pozitiva modernog društva.
Dulaineova metoda trenutno se podučava u više od 240 gradskih škola u New Yorku, a u njoj sudjeluju djeca i mladi bez obzira na iskustvo i porijeklo. Program se održava dvaput tjedno u trajanju od 10 tjedana. Godišnje kroz školu prođe više od 28.000 učenika koji osim plesa usvajaju i mini-lekcije iz povijesti, umjetnosti i zemljopisa. Program 'Rasplesanih razreda' kulminira glamuroznim javnim nastupom svih polaznika pred njihovim učiteljima, roditeljima i mlađim učenicima.
Ovaj film je stvarno super, pokazuje Dulaineov fantasticni odnos s ucenicima:
'Rasplesani razredi' trenutno uživaju veliku popularnost i primjenjuju se širom Sjedinjenih Država, te u Kanadi i Švicarskoj. Osnivači Pierre Dulaine i Yvonne Marceau primili su dosad mnoga ugledna priznanja i nagrade za svoj pedagoški rad. Nedavno je i holivudska filmska industrija našla inspiraciju u Dulaineovoj plesnoj metodi, pa se tako 2006. g. pojavio plesni film pod nazivom 'Ulični tango' (Take the Lead, redateljica Liz Friedlander), u kojem u ulozi Dulainea koji podučava srednjoškolce delinkvente nastupa popularni Antonio Banderas.
trailer:
i some very hot stuff iz filma, ali ne sa ucenicom :)
BANERI AKCIJE
Podržite našu akciju, preuzmite banere te ih stavite na vlastiti blog
ili web stranicu.
LINKOVI i AUTORI OBJAVLJENIH TEKSTOVA
Julijana Adamović, blogerica Zona O'Zona, je ponosna autorica ilustrirane brošure za djecu u "kojoj je jednostavnim i njima razumljivim rječnikom objašnjeno što je to sud, svjedok, sudac i ostali sudionici (i gdje sjede), što je to kazneno djelo i, najvažnije, što je to svjedok i koliko je on važan". Danas sva djeca koja moraju na Općinski ili Županijski sud u Vukovaru imaju priliku dobiti i pročitati ovu brošuru. Ponosne smo što je Julijana odabrala upravo ovaj blog za predstavljanje brošure Luka na sudu.
Želimo objaviti i listu onih koji su voljni sudjelovati u akcijama "na terenu" kada do njih dođe.
Za sada objavljujemo listu VAS koji podržavate ovu akciju iako možda još ne pridonosite tekstovima i ime vam se ne nalazi na gornjoj listi. Bilo je dosta podrške po komentarima ali voljele bismo kad biste nam se još jednom posebno javili i naglasili da želite da se na ovom mjestu nalazi link na vaš blog.
