Opis Bloga
Blogerska akcija:
Vratimo Hrvatskoj osmijeh!
Objavljeni tekstovi
Dijete je osoba. Nema zloceste djece!
NASILJE
Nasilje kod djece
Kako se obraniti od nasrtljivaca?
Zlostavljanje i posljedice
Fenomen zlostavljanja djece
Fenomen zlostavljanja djece
O nasilju
Što je nasilje?
O pasivnoj agresiji
Tiha voda brege dere
PTSP
Bijes kao pogonsko gorivo
VRŠNJAČKO ZLOSTAVLJANJE - BULLYING
Deklaracija iz Kanderstega protiv bullyinga
1. Kada djeca zlostavljaju djecu - Bullying: sto je bullying i sto bullying nije?
2. Bullying 2 Moje je dijete zrtva, sto mogu uciniti
3. Bullying 3 Moje je dijete bully (zlostavljac) (plus mali dio o tzv. cyberbullying)
KAŽNJAVANJE
O tjelesnom kažnjavanju
Tjelesno kažnjavanje djeteta s teškoćama u razvoju
Alternativa kažnjavanju djeteta
Batina je iz Raja izopćena - o odgoju bez tjelesnog kažnjavanja
Kazna, pravo ili nasilje?
Kazna, pravo ili nasilje?
Kako kazniti nasilnike u obitelji
Kako kazniti nasilnike?
O nasilju nad ženama
Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama
Pasivna agresija
KAKO PORADITI NA NENASILJU:
Dijete je osoba
ODGOJ
GRANICE i POSTAVLJANJE PRAVILA - Osnova odgoja nenasilnog djeteta
1. Nedostatak granica potiče agresiju
2. Trebaju li djeca granice? Kako reći NE?
3. Zločin i kazna
4. Metode koje djeluju na dijete bez vikanja i udaranja
Roditeljstvo i obitelj
Dijete samo u kuci? Ne prije 10. godine
Kako djetetu objasniti smrt?
Kako voljeti svoju obitelj?
Bracni sukobi
Nezaposlenost i obitelj
Obitelj: prava vrednota?
Nauciti razgovarati
Aktivno roditeljstvo: "Igraj se samnom!"
Topla roditeljska priča: Što smo im prenijeli?
Kada početi s odgojem djeteta, kada započeti preventivu nasilja?
Kada početi?
Prekritični i prezahtjevni roditelji: Budi u svemu samo NAJ NAJ NAJ
Utjecaj medija:
Utjecaj medija na djecu
Hiperaktivna djeca (ADHD i drugi poremećaji pomanjkanja pažnje)
Hiperaktivna djeca
Aktivno nenasilje
Govor žirafa – upotrebljavati govor srca
Suosjećanje, jos jedna od osnova ne-nasilnog odgoja
Suosjećanje
ŠKOLE i ŠKOLSTVO
Uz svjetski dan ucitelja:
Profesore, ovo je izmedju Vas i djece.
Dijete prijetilo BOMBOM u skoli
Nadzorne kamere u skolama: uspjeh u sprecavanju nasilja?
Nagraditi svako dijete koje je cinilo dobro
Par razmišljanja o radnim navikama i povjerenju
Radne navike, povjerenje i drama?
Učiteljski osvrt i recenzija odličnog filma "Unutar zidina/Učionica"
Mikrokozmos u učionici
O jednoj osnovnoj školi u Austriji
Stampedo za znanjem
O Vijeću roditelja
O Vijeću roditelja - mogu li roditelji nešto promijeniti?
ZA VIŠE RAZUMIJEVANJA I TOLERANCIJE:
RAZNI TEKSTOVI O OSOBAMA S TJELESNIM OSTECENJIMA (INVALIDITETOM) ILI POSEBNIM POTREBAMA
Vase dijete ima dijabetes?
Ovo se moze dogoditi i tebi: slijepi, gluhi i oduzeti!
Nepokretan: Zakljucan u vlastitom tijelu
Down Sindrom - ono sto niste znali i niste se usudili pitati
Inkluzija osoba s invaliditetom
Edukacija i senzibilizacija drustva potrebni?
Heroji Domovinskog mira - post o osobama s tjelesnim oštećenjima i sličnom
RAZNO
Dan zena, potreba ili...?
O ovisnosti
Prevencija samoubojstva
Besplatan prirucnik o sigurnosti djece na internetu
Farmakoterapija za maloljetne delikvente: Osmijeh nije dovoljan
Alkoholizam i posljedice
O ljubavi:
O ljubavi, uz Valentinovo
Od urednica:
3. Hrabro i uporno protiv vjetrenjača
2. Pismo urednica: S osmijehom u Novu 2009, planovi i želje
1. Trebamo VAŠU POMOĆ
Dobitnica nagrade Kiklop, Julijana Adamović, piše o ženama odnosno osobama "koje previše vole"
Žene koje previše vole
Do posljednjeg daha: umrla Miriam Makeba, veliki borac za ljudska prava + jedan zanimljiv poziv blogera Kanuny-a
PISMA čitatelja/blogera
Pismo čitateljice: Otvoreno pismo Ministru Milinovicu: Kako dostojanstveno umrijeti - nehumanost na djelu
Pismo premlaćenog čitatelja br.1 Pismo (premlaćenog) čitatelja:Vaguely-maglovito
Pismo premlaćenog čitatelja br. 2 Invisible kid
Pismo br.3 Roditeljski ping-pong djecom
Priča jedne blogerice čiji je sin napadnut u školi
Škola - mjesto opasnog življenja
Predstavljamo obiteljski centar iz Virovitice:
Biti nenasilan znači biti aktivno nenasilan, a ne pasivan
Aktivno nenasilje
KAMPANJE I AKCIJE
Uz Dan potrosaca - I djeca su potrosaci
DAN CRVENE RUKE - 12.2.2009.
Kampanja "Trebam ljubav" protiv tjelesnog kažnjavanja djece
Prijedlog za osnivanje udruge "Smijeh za mir"
Smijeh je najbolji lijek
Blogerica Rudarka s bloga Seoska idila napisala je i objavila knjigu "Vaše dijete ima dijabetes?". U knjizi je, između ostalog, opisala svoja iskustva kao roditelja u borbi s ovom bolesti od koje boluje njena djevojčicaBesplatan prirucnik za sigurnost djece na internetu. Nije medicinske struke, ali vjeruje da će njena knjiga zainteresirati obitelji koje imaju djecu dijabetičare, ali i stručnu javnost da o dijabetesu pročitaju iz kuta roditelja: Vase dijete ima dijabetes?
Julijana Adamović, blogerica Zona O'Zona, je ponosna autorica ilustrirane brošure za djecu u "kojoj je jednostavnim i njima razumljivim rječnikom objašnjeno što je to sud, svjedok, sudac i ostali sudionici (i gdje sjede), što je to kazneno djelo i, najvažnije, što je to svjedok i koliko je on važan". Danas sva djeca koja moraju na Općinski ili Županijski sud u Vukovaru imaju priliku dobiti i pročitati ovu brošuru. Ponosne smo što je Julijana odabrala upravo ovaj blog za predstavljanje brošure Luka na sudu.
Julijanin post "Kada dijete mora na sud i brošura LUKA NA SUDU
Što je ovom blogu cilj?
Vratimo Hrvatskoj osmijeh!
Pridružite nam se, možemo uspjeti samo ako svi prionemo na posao!
Ono što želimo je: doprinijeti jednom boljem i tolerantnijem zajedničkom životu, dobrim idejama ukazati na probleme i naći im uzrok, ali i predložiti konkretna rješenja.
Mi želimo vratiti Hrvatskoj osmijeh na lice. Lice koje je trenutno tužno i čemerno od zabrinutosti zbog sadašnje situacije, koje je u strahu za vlastiti život i koje je namrgođeno jer ne vidi svjetlo na kraju tunela.
Pisat ćemo o tome kako uspostaviti više međuljudskog poštovanja, kako pokušati izliječiti agresiju po školama i u obitelji itd. Bit će tekstova o mladim delikventima, o utjecaju televizije na agresivnost, a u pripremi je i tekst o tzv. Giraffensprache tj. Jeziku žirafa, načinu nenasilnog komuniciranja.
Ovom blogu nije cilj samo isprazno debatirati o raznim vidovima nasilja i onome što bi se trebalo činiti da se ono spriječi. Neće kukati zbog loše situacije ili nedostatka sredstava jer to nisu razlozi zbog kojeg dolazi do ovoliko nasilja. Dat ćemo konkretne prijedloge kako da se neke ideje provedu u praksu, sad i ovdje! Neće se na primjer, predlagati oštrije kažnjavanje delikvenata ili postavljanje kamera po školama. To neće riješiti izvorni problem. Ne, za iste novce se može u te iste škole poslati stručne ljude koji s djecom razgovaraju ili im daju konkretnu obuku za sprečavanje konflikata. Nedavno je objavljen odličan članak o posjeti njemačke policije: Ne treba pričati o huliganima, nego s njima. Naravno da će biti obrađeni i konkretni primjeri te možda i uspješni načini rješavanja u nekim drugim zemljama.
Bit će i prijedloga za provođenje sveobuhvatne medijske kampanje koja bi osvještavala stanovništvo o problemima mladih nasilnika, siromašnih, starih i nemoćnih te invalida. Pripremamo i konkretne akcije na terenu.
Sve se može, samo to treba dovoljno željeti.
Želimo udahnuti nadu i snagu, ali i vjeru u bolje, kako bismo se ojačani zajedno počeli suprotstavljati nasilju i trenutnoj depresiji društva.
Što je ovom blogu cilj?
Da to sve netko "tamo negdje" pročita i da se krene u ofanzivu u svim vidovima društva, od vrtića do škola, od bolnica do raznih institucija. Da se mladima, ali i starijima pruži nada. Da se možda otvore mjesta po kvartovima gdje se mladež može okupljati bez da baulja ulicama, opija i nasmrt premlaćuje druge. Djeca se ne rađaju zla, ona to postaju.
Cilj je i da ljudi smognu snage nasmiješiti se jedni drugima čak i kad su loše volje ili loše plaćeni. Da smognu snage jedni za druge imati dobru riječ, a ne samo psovke. Da smognu snage sjetiti se poštovati druge jednako kao što to priželjkuju od tih drugih za sebe.
Samo ovako se može ozdraviti društvo. Uz jednu formulu načinjenu od ljubavi, poštovanja i tolerancije.
Sudjelovati možete i VI, samo se javite na mail sa strane.
“Ne pitajte što država može učiniti za vas, pitajte se što vi možete učiniti za državu!” John F. Kennedy
Ne možemo čekati da netko naše živote učini boljima. Sami se moramo potruditi za to!
Problemi s ’NN’ & gospon Bog
Danasnji je prilog napisao bloger gospon profesor. Ovom odlicnom tekstu je nepotrebno napisati uvod, njega se mora procitati u komadu od pocetka do kraja. Uzivajte!
Mare
Problemi s ’NN’ & gospon Bog
Svojedobno sam negdje bio pročitao tekst C.S. Lewisa koji mi je ostao u živom sjećanju, pomogao mi da realnije gledam na ljude oko sebe, i koji ću vam pokušati prepričati. Premda je autorova perspektiva bila vjernička, što će možda a priori odbiti neke čitatelje, po(r)uka zapravo vrijedi za ljude općenito.
Dakle, lako je moguće pretpostaviti da većina čitatelja ima određenih problema s nekim drugim ljudskim bićem. Bilo to na poslu ili kod kuće, radilo se o poslodavcu ili zaposlenicima, ukućanima... U svakom slučaju, određeni ljudi zagorčavaju nam život u ovim ionako teškim vremenima. Po svoj prilici, te poteškoće (posebice one domaće) nećemo davati na sva zvona. No, ponekad to svejedno učinimo. Netko nas priupita zašto izgledamo tako potišteno, i priča krene.
U takvoj prilici, naš će sugovornik možda reći nešto poput ovoga: »Ali, zašto joj/mu ne kažeš? Zašto se ne obratiš svojoj ženi (ili mužu, majci, sinu, šefu, ravnatelju, kolegi, učeniku...) i kažeš što te muči? Ljudi su obično razboriti. Sve što trebaš napraviti je ukazati im, blago i prijateljski, na to kako problem izgleda iz tvoje perspektive«. Mi ćemo na to u sebi s tugom pomisliti, Eh, ne poznaješ ti NN. Mi ga poznajemo. Znamo koliko je posve beznadno pokušati NN-u objasniti stvari. Pokušali smo. Više puta. Nismo mogli vjerovati da je moguće okružiti se s toliko barikada, samoobmana i neprihvaćanja. Ili se možda uopće nismo ni pokušali potruditi, jer smo odmah uvidjeli koliko bi to bilo beskorisno. Znamo da će, pokušamo li s NN-om otvoreno porazgovarati, ovaj poludjeti, ili će nas blijedo gledati u potpunom nerazumijevanju, ili će se možda čak i složiti s našom primjedbom, obećati da će se popraviti, i, naravno, nastaviti po starom.
Zapravo vam je jasno da će svaki vaš pokušaj s NN-om završiti neuspješno zbog te gadne mane u njegovom karakteru. Već ste primijetili da su svi vaši raniji pokušaji propali upravo zbog te mane: NN može biti, primjerice, ljubomoran, lijen, razdražljiv, spetljan, voli zapovijedati, zlovoljan je ili imun na promjene. Možda vas smatra glupanom, ma koliko učeni bili. Ili ne primjećuje svoju nedosljednost. Može biti bilo što. Ranije ste se još i nadali da će neka sretna okolnost utjecati na NN-a. No, s vremenom ste postali realistični. NN će ostati NN, i vi ćete se iznova suočavati s tim.
E, to je jako važna spoznaja. Trebamo se suočiti s činjenicom da će naša stvarna dobrobit, bez obzira na povoljne izvanjske okolnosti, ovisiti o karakteru ljudi s kojima živimo, kao što se trebamo suočiti s istinom da mi ne možemo promijeniti njihov karakter. Evo i poante. Kad to po prvi put shvatite, po prvi put možete naslutiti kako bi na taj problem – postavimo to barem kao hipotezu – mogao gledati neki idealni promatrač, recimo, gospon Bog. Gospon Bog stvorio nam je dobar svijet i dao nam kakvu-takvu inteligenciju da se služimo njegovim bogatstvima. Dao nam je, kažu teolozi, i savjest da znamo kako se trebamo njima služiti. No, ubrzo je mogao zamijetiti kako dobar dio Njegovih planova pada u vodu – upravo poput naših malih planova – baš zbog spomenutih mana. Sve dobre stvari kojima su okruženi, ljudi preokreću u prigode za ljubomoru, svađanje, prijevaru, zloću... Znate već.
Neki će primijetiti kako gospon Bog, budući da je svemoguć, može promijeniti čovjekov karakter, dok mi ne možemo. Možda i može, ali On to neće učiniti na silu. Učinit će to za svakoga od nas, osloboditi nas zloćudne mane, ali samo ukoliko Mu to mi sami dopustimo. Zašto je ograničio Svoju moć? Nemam pojma, ali po svemu sudeći, čini se da je smatrao kako to ima smisla. Radije je stvorio svijet slobodnih bića, ma koliko to bilo – i jest! – riskantno, nego svijet poslušnih automata. Ja, naravno, nemam pojma o svemu tome, ali, pazite što iz toga svega proizlazi.
Kada sam ranije spomenuo kako svi naši planovi propadaju zbog mana ljudi s kojima smo okruženi, rekao sam da možemo naslutiti kako se pri tom osjeća gospon Bog. Ali, samo naslutiti. Jer, Njegov je horizont, blago rečeno, neusporedivo širi. Da, On vidi ljude oko nas, vidi koliko su ’teški’, no On također vidi još jednu ’tešku’ osobu, osobu koju mi ne vidimo. Mislim, naravno, na nas same. Sebe ne vidimo, svoje mane ne uočavamo. To je sljedeći veliki korak. I mi također imamo gadnu manu u karakteru. Planovi koje ljudi oko nas imaju s nama propadaju zbog te naše mane, upravo kao što i naši planovi doživljavaju brodolom zbog njihovih mana.
Možda ćete sada primijetiti nešto kao: »Ali, ja znam svoje slabe strane«. No, važno je da (barem pokušajte!) shvatiti da i u vama postoji nekakav feler, nešto što navodi ljude oko vas da se osjećaju jednako očajno kao i vi zbog njih. Možete li zamisliti da netko u osami svog doma plače zbog neke vaše izjave ili postupka? Da, čak i netko od ljudi s kojima radite. Zbog vas. Postoje stvari koje činimo drugima, a nismo ih svjesni. Ljudi oko nas pokušavaju nam ukazati na njih. Sva je prilika da ćemo njihove pokušaje proglasiti zlonamjernim pokušajima da nas izmanipuliraju.
U tome je razlika između naše i univerzalne ili Božje perspektive: On vidi svačiji karakter; mi vidimo svačiji osim svojega. No, postoji i druga razlika. On nas, sasvim ozbiljno tvrde neki ljudi, voli usprkos našem feleru. Ne znam kako Mu to uspijeva, ali ne odustaje. Nemojte reći: »On to može jer ne mora živjeti (raditi) s njima«. Zapravo mora. On – sveprisutan kakav već jest – živi u nama i s nama. Živi s tim našim nepodnošljivim ukućanima ili kolegama u daleko bliskijem kontaktu no što ćemo mi ikada biti. Svaka zlobna pomisao u njihovim (ili našim) glavama, svaki trenutak zavisti, arogancije ili pohlepe žalosti Njegov Duh daleko više nego naš. To je neki jako čudni gospon Bog.
Mnogo ljudi oko nas smatra se vjernicima, nešto oko 90% građana Hrvatske. To svakako uključuje pokušaj oponašanja Božjeg načina ophođenja. Stoga, bismo trebali (drš’te se!) pokušati više voljeti NN-a; trebamo pokušati uvidjeti da među nama, gledano iz neke metaperspektive, u biti, nema velike razlike. Netko će reći kako je izopačeno uvijek imati na umu vlastite pogreške. Ali, zlo čine upravo ljudi koji su uvjereni u svoju nepogrešivost, oni koji nisu spremni reći: »Pogriješio sam«. S druge strane, nije li izopačeno uživati u razgovorima o tuđim promašajima? Radovati se bijedi tuđeg karaktera?
Predbožićno je vrijeme, uskoro počinje nova godina. Vrijeme je donošenja odluka. Zašto ne bismo pokušali suzdržavati se od razmišljanja o tuđim manama i promašajima, odbacujući takve misli kad god nam se pojave u umu? I, umjesto toga, pokušali razmisliti o vlastitim? Jer upravo tu, vlastitim naporom i – ako smo vjernici –s Božjom pomoći, nešto možemo učiniti. Druge oko sebe, shvatili ste, ne možemo promijeniti; možemo promijeniti sebe. I što dulje odgađamo taj pokušaj, to će nam teže biti započeti.
Ljudi, stvar je ozbiljna: kao što gluhi čovjek nikada neće moći uživati u glazbi, tako ni mi, dok nam je god u srcu zavist, pohlepa, mržnja ili neopraštanje, nećemo moći zaista uživati u životu i svijetu oko sebe. A još ćemo usput zaraditi kakav čir na želucu ili štogod gorega. Pa je l’ nam to treba?
27.11.2008. u 13:47 sati |
8
Komentara |
Print |
Link |
Na vrh
