Već i vrapci na grani cvrkuću da ne možemo mijenjati drugoga, možemo mijenjati samo sebe. Ali, to ne znači stavljati sebe ispod tog drugoga, nego mijenjati svoj pristup. Svakako pristupiti s poštovanjem ("namaste = božansko u meni pozdravlja božansko u tebi), ljubavlju, razumijevanjem. Ali mislim prvenstveno s poštovanjem.
27.11.2008. (18:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne da je sebično voljeti istosti, nego i dosadno. nema kreacije, ne možeš ništa naučiti od istih. greške tražiti u sebi - da. svidjeti se svima - ne. uvijek u nama ima onaj mali dio kojega će i najrazličitiji prihvatiti, makar ne priznali. pošto je tema bloga vraćanje osmijeha i često govorimo o djeci, a autor je profesor - mislim da tu istu djecu trebamo prihvatiti bez obzira na njihovo odudaranje od naše slike poželjnog. jer to su oni. a puno toga možemo i naučiti od njih prije nego ih etiketiramo kao problem. jer tek tada postaju problem! odbačen, obilježen.
28.11.2008. (11:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kad sebe dovedemo, kako kaže Koraljka, razgovorom do istine o sebi, kad shvatimo svoje mane i prihvatimo dobronamjerne savjete....tada će oni oko nas imati manje posla sa nama i moći će se posvetiti drugima...krug će se brzo širiti...ovdje nas je možda malo, ali u sredinama gdje jesmo, okruženi ljudima kojima jesmo, počnimo polagano buditi tu svijest...iskreno, trudim se jako u tome, iako, siguran sam da i sam imam neke mane...ali me niko na njih nije upozorio......... ali toplina ljudskog srca, iskrenost duše, i prihvaćanje savjeta (naravno, za koje se nadam i vjerujem da su dobronamjerni) rastopit će i najmanju kockicu leda, razbiti i najmanju barijeru otpora.... i polako, vjerujem u to, možemo očekivati bolji život u ljepšim i "zdravijim" okolinama... pozdrav profešure i naravno veliki osmjeh i zagrljaj urednicama:)
28.11.2008. (18:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odličan post ,gospodine profesore .Kad bi samo razgovorom mogli riješiti nesuglasice i promijeniti negativnosti jedni kod drugih ,svijet bi bio divan.
29.11.2008. (05:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imam dakle jesam
A ja to razumijem,ali svaki dan pogriješim i uvrijedim nekoga,drugi dan mi je žao,pa mi je žao,pokušavam se iskupiti,ispričati. Mnogi su plakali zbog mojih riječi.Ne mogu ih obrisati u njihovom sjećanju.Osjećam veliki teret zbog toga.Što je meni?Sanjam kako sam u bezdanu,ništavilu bez kraja.Budim se u gušenju.Ne znam trebam li udahnuti ili izdahnuti. Kineska poslovica kaže:Ostavi srdžbu za drugi dan.Zašto zaboravljam te riječi?
30.11.2008. (05:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Prvi korak je obvezno razgovor sa samim sobom, težak, ali neizbježan.
27.11.2008. (15:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
praktikum
Već i vrapci na grani cvrkuću da ne možemo mijenjati drugoga, možemo mijenjati samo sebe. Ali, to ne znači stavljati sebe ispod tog drugoga, nego mijenjati svoj pristup. Svakako pristupiti s poštovanjem ("namaste = božansko u meni pozdravlja božansko u tebi), ljubavlju, razumijevanjem. Ali mislim prvenstveno s poštovanjem.
27.11.2008. (18:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smijeh je tražila...
Šjor profešure, zbog Vas bi ponovo krenila u školu. Bi, majke mi.
28.11.2008. (07:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Protiv nasilja
morska - i ja bih, i ja bih :))))
mare
28.11.2008. (09:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primakka
ne da je sebično voljeti istosti, nego i dosadno. nema kreacije, ne možeš ništa naučiti od istih. greške tražiti u sebi - da. svidjeti se svima - ne. uvijek u nama ima onaj mali dio kojega će i najrazličitiji prihvatiti, makar ne priznali.
pošto je tema bloga vraćanje osmijeha i često govorimo o djeci, a autor je profesor - mislim da tu istu djecu trebamo prihvatiti bez obzira na njihovo odudaranje od naše slike poželjnog. jer to su oni. a puno toga možemo i naučiti od njih prije nego ih etiketiramo kao problem. jer tek tada postaju problem! odbačen, obilježen.
28.11.2008. (11:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
kad sebe dovedemo, kako kaže Koraljka, razgovorom do istine o sebi, kad shvatimo svoje mane i prihvatimo dobronamjerne savjete....tada će oni oko nas imati manje posla sa nama i moći će se posvetiti drugima...krug će se brzo širiti...ovdje nas je možda malo, ali u sredinama gdje jesmo, okruženi ljudima kojima jesmo, počnimo polagano buditi tu svijest...iskreno, trudim se jako u tome, iako, siguran sam da i sam imam neke mane...ali me niko na njih nije upozorio......... ali toplina ljudskog srca, iskrenost duše, i prihvaćanje savjeta (naravno, za koje se nadam i vjerujem da su dobronamjerni) rastopit će i najmanju kockicu leda, razbiti i najmanju barijeru otpora.... i polako, vjerujem u to, možemo očekivati bolji život u ljepšim i "zdravijim" okolinama...
pozdrav profešure i naravno veliki osmjeh i zagrljaj urednicama:)
28.11.2008. (18:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žubor vode
Odličan post ,gospodine profesore .Kad bi samo razgovorom mogli riješiti nesuglasice i promijeniti negativnosti jedni kod drugih ,svijet bi bio divan.
29.11.2008. (05:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imam dakle jesam
A ja to razumijem,ali svaki dan pogriješim i uvrijedim nekoga,drugi dan mi je žao,pa mi je žao,pokušavam se iskupiti,ispričati. Mnogi su plakali zbog mojih riječi.Ne mogu ih obrisati u njihovom sjećanju.Osjećam veliki teret zbog toga.Što je meni?Sanjam kako sam u bezdanu,ništavilu bez kraja.Budim se u gušenju.Ne znam trebam li udahnuti ili izdahnuti.
Kineska poslovica kaže:Ostavi srdžbu za drugi dan.Zašto zaboravljam te riječi?
30.11.2008. (05:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...