Nostalgična ogrlica

Kada pogledam broj objavljenih postova po mjesecima, kao da gledam u svoje ocjene iz srednje škole. Treba prekinuti taj niz jedinica i dvojiki.
A valjalo bi promijeniti i ime bloga (s obzirom da više ne stavljam samo keramiku nego i piskaram).

Ogrlica od bijele keramike, glazirano tirkiznom glazurom.

Naše misli oblikuju naše živote

Postoje ljudi kojima je u životu stalno teško, koji uvijek nađu razloga da zbog nečega prigovaraju i jamraju i uvijek nađu krivca za svoje vlastite životne neuspjehe.
Krivca vide, naravno, uvijek u drugima, u svom "teškom" životu ili spletu "nesretnih" okolnosti.

Jedna takva osoba je i D., prijateljica koju znam još od malih nogu. Nekada vedra djevojka postala je depresivna i nezadovoljna životom, ljudima koji ju okružuju i vječno bolesna.
Ta bolest je više "umišljena" nego stvarna.
Provela sam neko vrijeme s njom u intenzivnom druženju i nadala se da će joj moja prisutnost i savjeti pomoći.
Danima sam svoju pozitivnu energiju pokušavala prenijeti na nju, bodrila ju, podržavala, svim silama se trudila da ju nasmijem, da bude kao nekada, a onda...onda sam se istrošila. Moje se raspoloženje pokvarilo, a ubrzo nakon toga i zdravlje.
Tada sam shvatila da ne mogu pomoći nekome tko ne želi da mu se pomogne.

Sklona sam vjerovati da možemo privući samo one ljude i situacije koje su ogledalo naše unutrašnjosti, a da je svijet oko nas odraz našeg unutarnjeg svijeta.
Jer, svijet je ono što o njemu mislimo.
Ako mislimo da je život bezvrijedan onda će takav i postati, a ako mislimo da smo sami bezvrijedni...onda će nas tako i drugi vidjeti.
Jer, mi smo ono što o sebi mislimo.

Postoje i oni ljudi kojima je sve dobro, vječno nasmijani, koji vole život i dišu ga punim plućima, te uzimaju od njega sve što im on pruža.

Ne mogu reći da sam oduvijek pripadala drugoj, "sretnoj" skupini ljudi, ali mogu sa sigurnošću tvrditi da nikada nisam spadala u one njurgave i "nesretne".
Bila sam i povrijeđena i razočarana, ali sam s vremenom naučila da svo nezadovoljstvo i razočaranje dolazi iz nas samih, iz naših očekivanja i pretjerane vjere u druge, a premalo vjere u same sebe.

Žudila sam za ljubavlju drugih sve dok nisam shvatila da cijelo vrijeme žudim za nečim što je odavno u meni.
Ako volimo i cijenimo sami sebe onda će nas i drugi voljeti i cijeniti.
Žudila sam i željela voljeti nekoga sve dok nisam shvatila da u toj potrazi hodam u krug.
Lijepo je davati se i voljeti druge, ali da bi doživio pravu ljubav, čovjek treba prvo voljeti - sebe.

Moja prijateljica D. i dalje je nesretna. Nisam joj uspjela pomoći.
Njezino loše stanje utjecalo je na mene, a moje vedro raspoloženje na nju nije.
Kaže mi:"Znam što mi govoriš, ali ne mogu si pomoći."
Mogla bi si pomoći i mogla bi biti sretna.
Jedino što treba učiniti da bi to postigla je - tako odlučiti.


"A man is but the product of his thoughts. What he thinks, he becomes" M.Gandi

"Proljetne" šalice

Malo boja u ove tmurne, jesenske dane neće škoditi.

Radi se o kompletu od šest šalica za kavu koje sam radila po narudžbi i ručno.

Bez puno priče i opisa slijede fotografije, a u dogledno vrijeme će i neki tekst osvanuti...bar se nadam.

Oznake: proljeće, umjetnost, hobi, šalice, ručni rad, keramika