...in patria sua

08.11.2022., utorak

Crtice iz budućnostî

S obzirom na to da me ovdje uglavnom nema, mogu si dopustiti da više ne budem vezan za ovdje i sad, nego da odlutam dovoljno daleko i dovoljno blizu da napisano taman postane aktualno kad netko drugi naleti.

Poziv

Javljamo svima zainteresiranima i zainteresirljivima da će se u srijedu, 7. listožuta 94. godine u velikoj predavaonici Oceanografskog instituta na otoku Marjanu održati popularno predavanje za širu publiku, na temu što je klima, kako se mijenja i što to znači za nas. Predavač će biti dr. šam. Vodenko Oblačić, predstojnik Instituta i izvanredni šaman morske meteorologije na novosplitskom prirodoslovnom fakultetu. Pitanja publike su dobrodošla, a nakon predavanja kreće ronilačka tura kroz Dioklecijanovu palaču. U slučaju većeg broja zainteresiranih, kao i za one kojima osobni moralni nazori brane uranjanje u soljenu vodu, organizira se i virtualna tura. Kako bismo na vrijeme pripremili prostor i opremu, molimo sve namjernike da se jave na adresu javnost@oimarjan.


Improvizator

Pomoćni inženjer lijevog pogona na brodu Terpiju završio je u bolnici, zbog čega je redovna provjera brodskih sustava odgođena za punih mjesec dana. Razlog zašto uopće prenosim taj događaj karakter je tog inženjera. On je, naime, jedan od čudnijih stanovnika broda, i to u svjetlu činjenice da na taj brod općenito ne ide nitko normalan. Što zbog duge rute kojom se kreće (Zemlja - Jupiter), što zbog toga što se radi o brodu istaživačkog karaktera, što zbog njegovog osebujnog dizajna, koji incijalno uopće nije bio za ljude, nego za rudarske robote. No, vratimo se inženjeru. Njegov problem ukratko se može nazvati fiziologijom. Ne voli ni unos ni izbacivanje bilo kakve materije iz sebe, što se osobito odnosi na odlaske na zahod. No, kako ljudi i dalje ne mogu ići na struju (unatoč dosta naprednim pokušajima Bioelectronice), spomenuti inženjer prinuđen je improvizirati. Hranu je sveo na homogenu kašu, disanje trpi, a za odlaske na zahod zamislio si je ugraditi tik uz tijelo mali prijenosni teleporter koji bi mu fino izbacivao ekskremente ravno u brodski reciklator. No, zeznuo se s lokalnim koordinatama i pukom je srećom (konkretno dok je, ne baš u duhu svoje ne-fiziologije, češkao neki problematičan dio tijela) uočio da krvari te otišao liječniku koji je začudno brzo shvatio da si ovaj teleportira komadiće utrobe. Inženjer će se vjerojatno brzo oporaviti, a nama ostalima taj slučaj neka bude poruka da ćemo još barem pedesetak godina ipak morati povremeno odlaziti na zahod.


Misterija pticojedaca

Poznato je da je naš planet zadesilo već sedam velikih izumiranja. Tu vrijedi spomenuti da se zapravo radilo o reorganizacijama žive materije u nove oblike, budući da je depozicija biomase u geološke slojeve uglavnom dosta monotona, a s izumiranjima čak korelira negativno. Razlog tim izumiranjima, odnosno reorganizacijama, redovito je kombinacija promjene životnih uvjeta te pojave nekog novog evolucijskog trika, najčešće metaboličkog. Npr. "otkriće" termoregulacije samo po sebi ne bi toliko odjeknulo (doslovno odjeknulo, uzmu li se u obzir ptičji pjev i svakojako kričanje sisavaca) da se razmjerno brzo nakon toga Zemlja nije naglo ohladila.
Međutim, šesto se izumiranje u taj model ne uklapa. Iako je i tada izumrlo gotovo 90 % svih vrsta, iako se neke vrste jesu naglo razmnožile te poslije divergirale, ovaj put se nije radilo o novim pojavama. Nekoliko vrsti kukaca zauzelo je niše prethodno izumrlih kukaca; isto tako i kod gmazova, ptica i sisavaca. Pored toga, ovo je izumiranje trajalo osjetno kraće, s kulminacijom koja nije trajala dulje od desetak tisuća godina. Većina teorija koje pokušavaju objasniti taj fenomen vrti se oko jedne životinjske vrste koju ćemo pobliže opisati. Radilo se o dvonožnim primatima koji su, ako je suditi po njihovim malim čeljustima, razvili nekakve primitivne tehnike pripreme hrane, lako moguće zahvaljujući razmjerno velikim mozgovima. Druga dodirna točka svih tih teorija njihova je primarna hrana - vrsta srednje velikih ptica koje vjerojatno nisu mogle letjeti. S obzirom na to da se fosilni nalazi obiju vrsta nalaze u istim slojevima te jednako naglo postaju sve brojniji, a onda još naglije nestaju, može se pretpostaviti da je među njima postojao ako ne simbiotski odnos, a onda svakako neka povratna sprega koja je vodila naglom množenju tih vrsta.
Nestanak tih vrsta, kao i šesto izumiranje općenito, i dalje je misterija. Najuvjerljivija teorija ona je o nagloj promjeni klime. Nagao, gotovo trenutan rast koncentracije ugljikovog dioksida neposredno pred izumiranje sigurno je zagrijao biosferu i tako otežao životne uvjete. No, posve je nejasno koji su njegovi uzroci. Sunčeva dinamika ne pokazuje nikakvih aberacija u tom periodu, vulkanska aktivnost bila je slaba i stalna milijunima godina prije i poslije, a teze o pojavi novih vrsta koje bi naglo oslobodile dodatne količine ugljikovog dioksida zasad nisu dobile nikakvih dokaza. Donekle je sigurno tek to da je incijalno grijanje bilo razmjerno blago, ali je onda pokrenulo katastrofalan otpust metana iz arktičkih klatrata, koji je doveo do one glavne promjene temperature.
Nešto hrabrije teorije o uzrocima izumiranja polaze od povećane radioaktivnosti, locirane u usku prugu u geološkim slojevima. One realističnije pretpostavljaju da se radilo o sudaru s kakvim asteroidom te se uglavnom bave pitanjem zašto od njega nema nikakvih tragova. One najhrabrije postuliraju "sisavačku civilizaciju" koja se samouništila loše osmišljenim eksperimentima s fisijskim materijalima, dok je najekstremnija hipoteza da su spomenuti sisavci zapravo razvili fuzijsku tehnologiju koja im se izmakla kontroli i spržila dobar dio planeta.
Dok znanstvenici i dalje marljivo rade na odgonetanju prošlosti, nije zgorega maštati o neobičnim superinteligentnim sisavcima, no treba uvijek imati na umu da za tako nešto naprosto nema dokazâ: u pripadnim geološkim slojevima nalazimo samo kosti te tragove radijacije i povećanih količina ugljikovog dioksida u atmosferi. Današnji sisavci, odnosno dometi njihove inteligencije, dosta nedvosmisleno sugeriraju da su sisavačke civilizacije bliže fantastici nego stvarnosti.



12.04.2022., utorak

Istine i stine

U Zrinjevcu, blizu onog paviljona, na klupici sjedi djevojka zagledana u mudrofon, a kraj nje je paket dimenzija ugrubo 15 cm × 20 cm × 30 cm. Kraj nje prolazi djevojka u jarko crvenoj suknji i zagleda se u paket.
- Što je unutra?
- Ne znam, kutija je bila tu prije nego što sam došla.
- Da nije netko ostavio bombu?
- Sumnjam, nije neka pozicija za teroristički napad, a kutija je vrlo lagana. Na njoj su ime i adresa, tako da sad pokušavam doći do osobe kojoj pripada ta kutija.
Djevojkama se u tom času približava postariji gospodin sav u sivom, također zainteresiran za taj paket.
- Cure, bježite od kutije, u njoj je pet kila dinamita!
- Gospodine, jeste li vi Elvira Stanić?
- Nisam. Kakve to veze ima?
- Znate li Elviru Stanić?
- Ne znam. Kakve gluposti pitate? U kutiji je pet kila dinamita koji bi mogao svakog treba eksplodirati!
- Gospodine, kutija je prelagana za pet kila ičega, a na njoj su ime i adresa. Mislim da mogu mirno nastaviti tražiti tu osobu i, nadam se, pomoći joj da dođe do svog paketa.
- A ti znaš apsolutnu istinu?


16.11.2021., utorak

Spletnje oko spletke

Jednom davno, u svom tajnom laboratoriju, zli Gargamel kuhao je čarobni napitak koji je trebao posve pomutiti razum Papa Štrumfu. U tamnu smjesu koja je prijeteći krčkala trebalo je dodati samo još dva sastojka - komadić nokta s lijevog nožnog palca Donalda Trumpa i jednu vlas Franje Tuđmana koja mu je ispala istog dana kad je na salveti skicirao podjelu BiH.
- Savršeno! Štrumfovi će biti moji! - hihotao se zli čarobnjak nad otrovnim parama koje su se izdigle uvis kad su se u kotlu našla zadnja dva sastojka.
Sad je još samo trebalo smjestiti bočicu na pravo mjesto. Od svojih doušnika Gargamel je doznao da štrumfovi povremeno zalaze drpati hranu i piće u tajni klub u Zagrebu u Slovenskoj deset te je odlučio da će im upravo tamo podmetnuti bočicu. Dovoljno očito da ju štrumfovi odmah uoče i odnesu Papa Štrumfu, a opet dovoljno sakrivenu da ju ljudi ni ne primijete.
Plan je bio jednostavan. Azriel, s bočicom pod vratom i strahom u kostima, trebao je mijaukati pred vratima dok ga ne puste unutra ili, ako to ne upali, jednostavno projuriti kroz noge ljudima koji budu ulazili. Gargamel je pak iz svog skrovišta sve trebao pratiti preko čarobne kristalne kugle te, bude li potrebe, izderati se na nesposobnog mačka. Jednom kad se nađe unutra, Azriel samo treba naći nekakav slabo uočljiv kutak, stražnjom nogom otkinuti vezicu koja mu drži bočicu oko vrata tako da bočica padne u kut te potom što brže šmugnuti van. Ostatak će posla odraditi štrumfovi, a Gargamel će se veseliti kao nikad u životu.
Došao je i taj sudbonosni dan. Azriel je s bočicom privezanom ispod vrata već čekao pred vratima i povremeno ispustio nekakav zvuk nalik mjauku. Međutim, vrata dugo nitko nije otvarao pa je mačak konačno zaspao pred vratima, baš kao i njegov gazda nad kristalnom kuglom.
A onda su nahrupili.
- Gle, nekakva mačketina je pred vratima.
- Što joj je to pod vratom?
- Nekakva bočica.
- Stvarno!? Pa to je mačka, a ne bernardinac! Ajmo vidjeti što je unutra. A i šteta da se baci.
Dok je krupan čovjek u odijelu kravati lakomo ispijao njegov pomno pripravljen napitak, Gargamel je očajno zurio u kristalnu kuglu.
- Neeeeee! Mrzim te političare! Uvijek mi sve upropaste! Azriel! Ti glupa mačketino! Goni se odmah kući da se ne derem bezveze u staklenu kuglu!
Iako je to Gargamelu bila slaba utjeha, napitak je djelovao savršeno. Onaj krupni političar nije se smirio niti godinu dana kasnije.


11.08.2021., srijeda

Crtica iz vremenâ davnih, ali slavnih

- Tko je bio najveći ratnik koga si sreo u životu, oče? - zanimao se mladi Dofri.
- Bjorn, sigurno. Bjorn Thorrison. U njemu je bila medvjeđa duša i mogao je baratati mačem dužim od sebe samog.
- U kojoj je bitki on poginuo?
- Nije u bitki. Dobio je boginje. I on i žena mu i djeca. Svi su umrli unutar tjedan dana.
- Je li on bio onaj ogroman čovjek s kojim si jednom do jutra pio medovinu?
- Ne, to je bio Gunnarr. Gunnarr Gunnarrson. I on je bio moćan. Nijedna ga strijela nije mogla pogoditi.
- Znači, poginuo je od mača? Ili od koplja? Ili od sjekire?
- Ne od oružja. Imao je jako pokvarene zube. Nije više mogao ni spavati ni jesti ni misliti. Nabavio je nekakve trave koje su mu trebale pomoći, ali onda se jednostavno više nije probudio.
- A ujak Porsi? Je li i on bio veliki ratnik?
- Naravno da je bio. Nitko nije znao koristiti štit bolje od njega. Baš šteta što je u njegovo selo došla kuga i pobila skoro sve ljude.
- Oče, jesi li poznavao ikojeg ratnika koji je stvarno poginuo u ratu?
- Kako da ne! Stari Thorbrandr je ostao bez glave u onoj opsadi iz koje sam se i ja jedva živ izvukao. Nije mogao vidjeti što mu je slijeva jer su mu u lijevo oko došli crvi.
- Koliko je on bio star kad je poginuo?
- Prilično. Imao je barem trideset i pet godina.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.