...in patria sua
22.09.2018., subota
Poticanje na spoticanje
|
Jutros sam, uglavnom zahvaljujući mlađem svom potomku, koji se zadnjih dana često budi oko četiri ujutro i onda odbija spavati barem sat vremena, te pretjeranom iščitavanju vijestî, usnio san dovoljno neobičan da ga krenem prepričavati svima koji se ne izmaknu dovoljno brzo. U njemu se nalazim u vlastitoj sobi ili tako nečemu i pokušavam nešto raditi. Međutim, ne mogu jer mi iz susjedne sobe, koja je inače ured američkog predsjednika, s mojom sobom povezan vratima koja su naobičnija rupa u zidu, stalno u sobu upada Donald Trump. Trump nije u svom stvarnom obličju, već je iznimno ružna i zločesta beba koja stalno jurca okolo i pokušava nešto uništiti. Iako svjestan da bih prema predsjedniku jedne supersile trebao pokazivati kakvo-takvo poštovanje, previše sam iznerviran njegovim ponašanjem pa ga s manje ili više sile pokušavam potjerati nazad u njegov ured čim mi se pojavi u sobi. Ljudi u njegovom uredu nisu ništa oduševljeniji od mene i mršte se svaki put kad im ga vratim. U jednom od tih vraćanja, dok im ga unosim nazad u ured, krenem im govoriti da ga moraju nekako zadržati kod sebe jer je kod mene previše opasan te da bi lako mogao razbiti nešto stakleno i razrezati se. "Ako ne nađete načina da ga smirite", govorim im, "uskoro ćete imati mrtvog predsjednika". Kasnije, ako ne i prije, san se prebacuje na uzaludnu potragu diljem fiktivnog Zagreba, u kojoj braća, stric i ja s tatom pokušavamo naći nekakav Ured za aritmetiku, koji je on vidio prije puno godina i koji možda više i ne postoji. Razlog zašto tražimo taj gotovo mitski ured ili sam zaboravio, ili nije niti spomenut. Dok idemo prema nekoj državnoj zgradi punoj kojekakvih institucija, prolazimo kraj ljudi koji imaju robota za točenje pive (ili tako nešto) i oni mi nakon nekog vremena ponude da probam njihov grah. Na to odmah uzmem žlicu graha i odem dalje. Kasnije se sjetim da nisam vratio žlicu pa odem nazad. Tamo više nema nikoga pa ostavim žlicu preko zdjele i odem opet za svojima, ali putem se pogubim i završim na jednom putu u mom selu, kraj kojega mi djed s majčine strane ima nekakvu zidanu klijet (u stvarnosti ona nije na tom mjestu). Upadam unutra i nalazim da je djed krenuo u nekakvu gradnju jer je sve puno materijala i opreme. |
