...in patria sua
30.06.2018., subota
Slijepo štene s lije poštene
|
Da, da, sintagma iz naslova je besmislena. U njezinu obranu reći ću ipak da ona nikad nije ni mislila imati nekog smisla, nego samo dvaput ponoviti ista slova u drugačijem značenjima. Nasuprot njoj, izjave što ih daju naši dični vlastodršci i vlastotrašci svim se silama trse djelovati kao da imaju smisla, premda su u svojoj suštini isprazne i zapravo tek pokušaji da se istovremeno kaže ono što raja želi čuti i da se ne kaže ništa. Jer kad kažete nešto, to se može propitkivati, kritizirati, napadati, kuditi i suditi, dok se za ništa može tek reći da nije ništa, a dalje će kritikanti biti još dosadniji od vas. Ipak, tu i tamo ti pokušaji namjesto dosadom i umornim odobravanjem dežurnih odobravatelja te još umornijim neodobravanjem još dežurnijih neodobravatelja završe tako da se o njima ima što reći. Tako je nekidan naš dični premijer izjavio da bi u Africi mnogi vapili za našim standardom. Na stranu sad što su mu iz Afrike odvratili da baš i ne bi. Sâma je ideja upravo genijalna: nemate se što žaliti ako je nekome još gore. Pogotovo ne onomu koji je izravno kriv za to što vam je sve gore. Uzmu li se pak u obzir i pređašnje izjave istog bića, da smo previše pesimistični, da previše pažnje pridajemo "atraktivnim" požarima i sličnim katastrofama, uključujući tu i one ekonomske, počinje se kristalizirati premijerova politička filozofija: vama je super, a ako nije, razmislite još jednom. Iako se svim silama trudi djelovati kao da mu kontrira, predsjednica svojom filozofijom zapravo ide ruku pod ruku s premijerom. Dok on priča da nam je super, samo što to ne želimo priznati, ona problem vidi u tomu što bježimo van, a ne u tomu zbog čega bježimo van. Tako je predsjednica u samo nekoliko dana prvo izjavila da je sloboda kretanja problem Eunije, a onda da ne smijemo mlade prvo obrazovati, a onda ih pustiti da odu van. Iz toga se sasvim jasno može zaključiti kakva je predsjedničina politička filozofija: obrazovanje treba ukinuti, a granice zatvoriti, tako da se svi ovi nezadovoljnici lakše mogu uvjeriti da im je baš super. O oporoj oporbi napisat ću nešto kad se konačno udostoji postojati. Za sve koji su čitali tekst pa požalili zbog toga evo jedne lijepe pjesmice, upravo plenkolindasto umirujuće. |
23.06.2018., subota
Recepti za uspjeh
|
Vidim da svako malo negdje iskoči što članak, što knjiga, što već, a sve na temu kako biti uspješan, što razlikuje uspješne od neuspješnih, kako postati uspješan, a ne neuspješan, kako postići uspjeh, zašto su uspješni uspješni, a neuspješni neuspješni i tako dalje, koliko već dopuštaju vokabular i gramatika. Pa si sve mislim da je krajnje vrijeme da i ja tako nešto napišem pa da isto postanem uspješan, pod uvjetom da mi se napisotina dobro proda. Dok to meganedjelo ne bude megagotovo, evo nekoliko brzih recepata za uspjeh: - snizite kriterije za uspjeh - povisite kriterije za neuspjeh - rodite se bogati i oprezni - imajte puno sreće - snađite se već nekako - uzmite pola kile brašna, 20 dag šećera, četiri jaja, dvije vanilije, jedan prašak za pecivo, pola litre mlijeka, a dalje pitajte mamu Usput budi rečeno, u svim pričama o uspjehu redovito se uspjeh izjednačava s bogatstvom ili moći. Uzme li se u obzir to da se sve te priče temelje na karakteristikama onih koji su bogati ili moćni, rekao bih da je temeljna njihova svrha osiguranje poniznosti kod onih koji to nisu, slično kao i kod biografija svetaca, koje isto nisu pisane za buduće svece, nego za priprost puk. U biti, razlika između biografija svetaca i knjiga s receptima za uspjeh je to što jedne obećavaju raj na onom, a druge na ovom svijetu. Zajedničko im je pak to što je raj jednako nedostižan, a cilj da raja bude poslušna i mirno radi za one na vrhu. Da sad prijeđem u posve ozbiljnu zajefrkanciju, o uspjehu ili neuspjehu nekog htijenja odjednom odlučuje više stvari pri čemu pojedinac kontrolira samo neke od njih. Konkretno, neke aspekte vlastite osobnosti. Sve ostalo je takoreći nasumično i zbog toga se redovito događa da će nekima ići bolje, a drugima gore, iako su se trudili jednako. Zbog toga recepti za uspjeh i ne mogu nego biti laži. Istina je da nema apsolutne sigurnosti i da najviše možete napraviti na sebi, pri čemu čak ni tu ne možete napraviti sve. Ustroj društva osigurat će pak da će nekima već u startu biti puno lakše, a nekima puno teže. Ovo nije primjer uspješnog posta, tako da će muzika biti nevezana. |
16.06.2018., subota
Epidemija
|
Nakon dvadeset godina, osam mjeseci, dva tjedna, tri dana, sedam sati, osamnaest minuta i trideset i tri sekunde predanog rada s pacijentima, doktorica Šumski zaključila je da to više nema smisla. Zaključala se u svoju ordinaciju i upisala u gugle "kako se riješiti pacijenata?". Gugle je guglalo dok nije oguglalo i nakon žestokog krckanja kotačićâ, zupčanikâ i tvrdo-mekih diskova konačno izbacilo ne odgovor, nego citat nekadašnje časne ministrine Jurislave: "Nek' crknu!" Ordinacijom se na to prolomilo gromoglasno "HEUREKA!!!", a doktorica je nakon toga puno veselije primala pacijente, a još ih je radije otpuštala. Međutim, već nakon nekoliko dana dična je doktorica uvidjela da je biologija dosta spora u rješavanju pacijenata te da bi im nekako trebalo dati podstreka u crkavanju. Opet se za pomoć obratila gugletu, ovaj put na engleskom: "hau du pejšnc crk?". Gugle je opet guglalo dok nije oguglalo i opet se nakon žestokog krckanja, ovaj put žica, tranzistorâ i rezistorâ, pojavio odgovor: "dizizs". "Dis is izi", zaključila je odmah doktorica na engleskom, a onda nastavila razmišljati na hrvatskom, nacionalno se osvijestivši. Bolesti, naime jesu tu, ali na putu im se ispriječi puno toga pa ne ubiju ni približno toliko ljudi koliko bi mogle tj. trebale. Smetaju im higijena, zdrava prehrana, antibiotici, cjepiva i što sve ne. Očito, najbolje bi bilo sve to ukloniti, pa će onda i bolesti ukloniti pacijente. Ali avaj!, preširoka je to fronta, čak i za predanu doktoricu Šumski. Stoga se ona odlučila na fokusiran prodor preko samo jedne fronte: cijepljenja. Jer higijena je udobna i teško je se riješiti, osim one (m)oralne, gladan ne voli biti baš nitko osim manekenaka, dok su antibiotici toliko previše korišteni da su bolesti već polagano postale otporne na njih. "Kažem li pacijentima da su cjepiva opasna, da će od njih dobiti autizam, sidu i zadah iz usta, oni će se prestati cijepiti, a onda će ih hrpimice potući sve one bolesti koje bi cjepiva spriječila.", pomislila je doktorica i odmah zaključila da je dobro mislila. Zbog toga se ordinacijom razleglo još jedno gromoglasno "HEUREKA!!!". Nastavak priče ili već znate, ili vas nije briga. Brojke na početku su za loto 7/39. Sretne dobitnike molim da me spomenu kad budu primali lovu. Poklone i naklone ne odbijam. P. S. Zainteresiranima za nastavak nastavka priče najtoplije preporučam gotovo dnevne izvještaje o širenju ospica u Dubrovniku te gotovo tjedne tekstove Nenada Jarića Dauenhauera na Indexu. |
09.06.2018., subota
Ne piše, ne javlja se.
|
Na sveopću žalost i neveselje, takve pauze rijetko potraju. Drugi vic koji se ovdje uklapa, a koji isto neću ispričati, završava s "Ma došla sam ti se samo javiti." Od ostalih vijesti, gugletov krom počeo je pamtiti točne odgovore na pitanja koja postavlja blogomjen. To znači da čita sve što ima na stranici i onda to obrađuje. Živjeti s kompjuterima koji misle umjesto vas iznimno je udobno, ali vjerojatno baš zato vodi u daljnju idiotizaciju društva. A opet, čemu se nervirati oko nečega što je neminovno. - Možda zato što se samo čini neminovnim. |
