Da, da, sintagma iz naslova je besmislena. U njezinu obranu reći ću ipak da ona nikad nije ni mislila imati nekog smisla, nego samo dvaput ponoviti ista slova u drugačijem značenjima. Nasuprot njoj, izjave što ih daju naši dični vlastodršci i vlastotrašci svim se silama trse djelovati kao da imaju smisla, premda su u svojoj suštini isprazne i zapravo tek pokušaji da se istovremeno kaže ono što raja želi čuti i da se ne kaže ništa. Jer kad kažete nešto, to se može propitkivati, kritizirati, napadati, kuditi i suditi, dok se za ništa može tek reći da nije ništa, a dalje će kritikanti biti još dosadniji od vas.
Ipak, tu i tamo ti pokušaji namjesto dosadom i umornim odobravanjem dežurnih odobravatelja te još umornijim neodobravanjem još dežurnijih neodobravatelja završe tako da se o njima ima što reći. Tako je nekidan naš dični premijer izjavio da bi u Africi mnogi vapili za našim standardom. Na stranu sad što su mu iz Afrike odvratili da baš i ne bi. Sâma je ideja upravo genijalna: nemate se što žaliti ako je nekome još gore. Pogotovo ne onomu koji je izravno kriv za to što vam je sve gore. Uzmu li se pak u obzir i pređašnje izjave istog bića, da smo previše pesimistični, da previše pažnje pridajemo "atraktivnim" požarima i sličnim katastrofama, uključujući tu i one ekonomske, počinje se kristalizirati premijerova politička filozofija: vama je super, a ako nije, razmislite još jednom.
Iako se svim silama trudi djelovati kao da mu kontrira, predsjednica svojom filozofijom zapravo ide ruku pod ruku s premijerom. Dok on priča da nam je super, samo što to ne želimo priznati, ona problem vidi u tomu što bježimo van, a ne u tomu zbog čega bježimo van. Tako je predsjednica u samo nekoliko dana prvo izjavila da je sloboda kretanja problem Eunije, a onda da ne smijemo mlade prvo obrazovati, a onda ih pustiti da odu van. Iz toga se sasvim jasno može zaključiti kakva je predsjedničina politička filozofija: obrazovanje treba ukinuti, a granice zatvoriti, tako da se svi ovi nezadovoljnici lakše mogu uvjeriti da im je baš super.
O oporoj oporbi napisat ću nešto kad se konačno udostoji postojati.
Za sve koji su čitali tekst pa požalili zbog toga evo jedne lijepe pjesmice, upravo plenkolindasto umirujuće.
Post je objavljen 30.06.2018. u 10:58 sati.