...in patria sua
21.10.2017., subota
Tko pjeva zlo, ne misli dobro.
|
Svakih par tjedana smislim ideju za novu knjigu koju vjerojatno neću nikad napisati. Ako tako nastavim do kraja života, bit ću vjerojatno najplodniji neostvareni pisac u povijesti ako već ne svijeta, a onda svoga sela. Zadnja ideja se, naravno, vrti oko imena. Glavni se lik zove po jednoj rijeci, a kraj knjige je umjereno optimističan. Ono između početka i kraja je monolog. Zamislio sam napismeno pričati sa sobom, ali tako da se pravim da netko drugi priča sa sobom. Sa sovom, predložio mi je tipfeler, što sam ljubezno odbio, ali ipak primio kao dosta duhovitu upadicu, uzme li se u obzir da joj izvor uopće nije živo biće, nego slučaj. Jasno, slučaj može biti i cijela država, ali ovdje sam mislio baš na splet okolnostî koji nije bio očekivan. Idem napisati predgovor za knjigu koju neću napisati. Kad s njime budem gotov, možda odem na predgovor za knjigu koju možda hoću, a sigurno moram napisati. (Naslov se ne odnosi na muziku koju sam slušao u zadnje vrijeme, osim ako me vlastita podsvijest nije nasamarila.) |
14.10.2017., subota
Tko rano rani, vjerojatno ima malo dijete.
|
Isto vrijedi i za one koji kasne. A i za one koji zaspu popodne. A i za one koji okolo idu u odjeći s mrljama od hrane. A i za one koji će između izlaska i spavanja odabrati spavanje. A i za one koji se mjesecima ne potrude napisati ništa suvislo. Općenito, djeca su vrstan izgovor za sve ono što bismo i bez njih radili. |
07.10.2017., subota
Slova love valove
|
Vjetar je pa se more glasa skroz pristojno, odranjajući usput tone građevinskog otpada koje su lokalnivlastodršci dali nasuti e kako bi spojili korisno s korisnim (netko je prvo zaradio na uklanjanju šute, a onda dobio općinske novce za "uređenje plaže"). Ugoda slijedi kad se zbroji zarađeno, a ako se koji turist zapleo u žice koje su virile iz plaže, tko mu kriv što ide ljetovati u državu-slučaj. Pitanje blogomjena: "Ako je sutra nedjelja. Koji je danas dan ...?" |
