...in patria sua
26.12.2015., subota
Kud žurim?
|
Maksima Maksima Maksimilijanoviča bila je "Brže, bolje, brže!". Treća riječ nije osobito sretno ispala, ali, u njegovo opravdanje, bio je malko ošamućen alkoholom kad je to prvi put izviknuo, a nije baš bilo ni tako grozno. Kao, taman kad očekujete neku novu, treću riječ, a ono eto vas opet na početku. Možda ne bi bilo zgorega napomenuti da Maksim Maksimilijanovič osim svoje maksime nije imao pravo ništa. Imao je, jasno, nešto odjeće, čisto da ne plaši ljude, a sebe da ne udesi prehladom, ali pored toga ništa. Zato bi, isprosivši nešto sitniša, rekao da je zato njegov cijeli svijet (što je pokupio iz neke knjige Astora Petza, o mačkama, miševima i tako nečemu) i, uz svoju maksimu, odmarširao ususret novim svojim dobročiniteljima. Kad je umro, nije to prvo ni sam shvatio, a drugima je isto trebalo nešto vremena. Pouka priče je da su biografije to lakše za napisati, što mi se manje dade smišljati. |
23.12.2015., srijeda
Jesam vas!
|
A jesu i nas sve skupa, ali tu stajem s politikom jer se i dalje nerviram od toga, iako je prošlo već nekoliko minuta od zadnjih vijesti. A o čemu ću, ako ne o politici? - Probaj o bijelim miševima, to uvijek prolazi. OK, ajmo o mijelim biševima. - Bijelim miševima. Da, šijelim bimevima. - Bijelim miševima! Pa da, vilejim, bimešima. - ? ? - Što ti je? Pa libije vešimi. Evo ih po zidu, prozoru, očima, rukama. - Možda bolje da se odmoriš od vijestî, a tek onda kreneš tipkati. Možda. |
12.12.2015., subota
Dvanaesti dvanaestog ilitiga kako napisati post, a da ne bude prost.
|
Nikako, eto kako. *&%(#$&%)!!! (Plan je bila cijela priča, a onda je dan proletio kakono oni vrancuski flakovi štono idu, jure, da ih ni ne vidiš, tako brzo prođu.) (Postak jedan! (veli V)) |
