...in patria sua
04.08.2013., nedjelja
O neograničenom kapacitetu vjetra
|
Goromir je na stol stavio kutiju punu pivskih čepova. Istresavši sve čepove na hrpu, počeo ih je jednog po jednog slagati u kulu. Kula je isprva bila tek okruglasti tlocrt koji je zauzimao oko polovice širine stola, a zatim se krenula izdizati uvis. U sredini je rasla glavna struktura, a oko nje manje, pomoćne, dajući tako dojam okrugle gotičke crkve, samo napravljene od pivskih čepova. Nakon što je dovršio svoju građevinu, Goromir je uhvatio stolnjak za rubove, podigao ga sa stola, rušeći tako svoju kulu, i onda sasuo čepove nazad u kutiju. Gorimir se rano ujutro zaputio u obližnju šumu, zajedno s bilježnicom, olovkom i fotoaparatom. Popeo se na jedno drvo i otamo poslikavao ptice koje bi se usudile pojaviti. Bilježnicu nije uopće otvorio. Ona je tu bila za slučaj da mu nešto padne na pamet, što se po običaju nije dogodilo. Nakon što se počelo mračiti, skočio je s drveta i uganuo gležanj. Šepajući nazad doma neuspješno je smišljao šale na račun (svoje) trapavosti. Gromomir se probudio malo prije podneva i upalio kompjuter. Kad je ugasio kompjuter, bila je ponoć, a njemu nije bilo skroz jasno kako. Girimir se nije potrudio ustati iz postelje. |
