...in patria sua
19.11.2011., subota
Betoniranje
|
Pokušavam skrpiti nekoliko ovećih tekstova, što rezultirava time da ne natipkavam ništa. Ovo služi samo tomu da se između dvaju velikih tekstova, budući da će sljedeći biti oveći, nađe još ponešto ničega. Trenutno sam impregniran etanolom, a k tomu i efikasno ukrepljen nakon dana obilato krcatog fizičkim radom. Tipkanje mi uglavnom posljeduje time da moram ispravljati tipfelere tako da ću uskoro prekinuti ovo javljanje. Pitanje je, naravno, zašto ne pričekam otrežnjenje pa da se onda javim u punom sjaju svoje neumjerenosti. Odgovor je da mi se ne da. Ima već dugo vremena kako nisam sveo post na ispraznu nakupinu ničega. Nadam se da će to popraviti dojam idućim postovima. Kao dodatni razlog lijenosti mogu navesti suvislu količinu cementa u lijevog oku. Nije mi se dalo ispirati tako da sad percepciju slovâ mogu zahvaliti tomu što imam paran broj očiju. Svjestan sam da pridajem preveliku pozornost tomu koliko teksta ovdje ima. No, ni to me ne brine puno. Uskoro ću preseliti u svijet snova i uz malo sreće naći drugi dio Opće i anorganske kemije po F. i L., kojeg sam neuspješno tražio između osam i devet ujutro. Inače, kad sanjam stare knjige, sanjam da ih naazim, kao i stare novce, a ne da kopam po vlastitoj zbirci. Pomalo je ironično da je moja zbirka bila slična onim nakupinama u kojima inače nalazim stare knjige koje mi nisu poznate. Kao da mi mozak ne briguje oko toga jesam li nešto našao, zamislio, ili spremio. Snovi se svode na emocije, a moja je očito ona vezana za otkriće. Nije bitno što nađem. Glavno da mi dotad nije bilo poznato. |
06.11.2011., nedjelja
Postmortalna depresija i tako to.
|
Ne ide mi pisanje kad mi se glava napuni oblacima pa bude polumrak. Zapravo, ne ide mi onda ništa. Srećom (po mene, za ostale ne znam), dosta je vjetrovito u zadnje vrijeme pa se bilo koja prognoza ostvaruje već za par minuta. - Evo one kiše meteorâ koju smo najavili za prekjučer. Fljac. Fljac. Fljac. To nisu meteori nego pokvareni sir od ptičjeg mlijeka! - Dovoljno blizu. I dovoljno daleko da nema olfaktivnih posljedica. Sad mogu okrenuti nekud dalje. Razmišljao sam o skoro pa obećanom tekstu o rješavanju problema savjesti, pa čak i krenuo pisati ga, ali brzo mi je upalo u oči da moja vlastita savjest radi probleme pa sam ga ostavio za enplusprvi put, pri čemu je en proizvoljan broj. Onda sam, pri čemu onda ne treba shvatiti doslovno, jer su razmišljanja isprekidana i razbacana na približno istom vremenskom rasponu, razmišljao i o nečemu potpuno drugačijem, premda se može shvatiti i kao isto, pod uvjetom da vam raskorak s razumom omogućava prepoznavanje istog u različitom. To drugačije moglo bi imati naslov poput: Dalje morate sami. Nemojte brzati. Mislio sam pričati o tomu kakva bi mogla biti budućnost ljudske vrste, ali tu se prvo moram prebaciti na nešto što mi se čini zanimljivijim, premda je u stvari dosadno skoro kao i ja sâm. Naime, prorokovanje, kao i bilo kakvo predviđanje kad se o ljudima radi, nije toliko predviđanje koliko nagovaranje ili možda zazivanje. Kad imate kakvu epruvetu s nekom tekućinom i onda u nju ulijete neku drugu tekućinu iz neke druge epruvete, možete očekivati nekakav ishod tog pokusa, a to temeljem svojeg znanja, bilo teorijskog ili eksperimentalnog. Primjerice, ako je u prvoj epruveti nitroglicerin, a u drugoj kloroformna otopina HMTD-a (jedan od najjačih poznatih eksploziva), možete s priličnom sigurnošću očekivati da se miješanjem neće zbiti ništa značajno. Tek će se HMTD istaložiti jer je netopljiv skoro pa u svemu. Općenito, predviđanje ishodâ raznih eksperimenata, pa i mnogih prirodnih pojava često funkcionira sasvim lijepo. Zato znanost i može stalno napredovati. Međutim, kod ljudi je situacija ponešto drugačija jer i sama predviđanja na njih mogu utjecati, ako im tko ta predviđanja kaže. Zbog toga mi se svaki pokušaj predviđanja budućnosti istovremeno čini i pokušajem utjecanja na istu, kao i da su proroci tj. analitičari ustvari ljudi koji žele izvršiti određeni utjecaj na razvoj događajâ. Jasno, tu treba još uzeti u obzir pitanje koliko se nečija riječ može pročuti i koliko je uopće moguće utjecati na to što će se s ljudima zbivati. S modnim trendovima to sasvim lijepo ide, ali nisam još našao na primjer rapidnog dizanja radnih navika samo zato jer je netko lijepo propovijedao o dobrobitima rada. Tako da na kraju nisam posve siguran što točno činim kad krenem laprdati o tomu što nas čeka u bliskoj budućnosti. Ili kad isto krene netko drugi. Reknem li da će naša država bankrotirati, a EU se raspasti u krvi za manje od desetljeća, to može biti ekstrapolacija trenutnog stanja, ali isto tako i nagovaranje ljudi da sami krenu sudjelovati u toj propasti. Jer ako ljudi znaju da nešto ide u mp3, teško da će ostati isto se ponašati. Nisu štakori jedina bića koja isplaze iz tonućih plovila, ali zato ljudi jesu jedini koji sami rasture plovilo ako u tomu vide kakvu korist. Isto tako, tvrdnja da EU jest stabilna i da naše mladunče oda države ima šanse ne kolabirati opet se može interpretirati kao pokušaj da se iste spase od kraha koji bi ih čekao ako ljudi masovno odustanu od njihovih opstanaka. Koliko će takvo neko predviđanje utjecati na same događaje ovisi ne samo o tomu koliko je prorokanalitičar poznat i utjecajan, već i o trenutnoj situaciji. Stabilnom svijetu katastrofičari ne mogu ništa, današnjem mogu. Da sad ne krenem dalje u prorokovanje koje mislim izvesti za koji dan, isto kao i ono o savjesti, što znači da vjerojatno neću, evo jedne svima poznate pjesmice: Zamislite da pjesma ne govori o prošlosti, nego o budućnosti. A sad idem skupljati oblake gledajući vijesti. |
