Pokušavam skrpiti nekoliko ovećih tekstova, što rezultirava time da ne natipkavam ništa. Ovo služi samo tomu da se između dvaju velikih tekstova, budući da će sljedeći biti oveći, nađe još ponešto ničega. Trenutno sam impregniran etanolom, a k tomu i efikasno ukrepljen nakon dana obilato krcatog fizičkim radom. Tipkanje mi uglavnom posljeduje time da moram ispravljati tipfelere tako da ću uskoro prekinuti ovo javljanje.
Pitanje je, naravno, zašto ne pričekam otrežnjenje pa da se onda javim u punom sjaju svoje neumjerenosti. Odgovor je da mi se ne da. Ima već dugo vremena kako nisam sveo post na ispraznu nakupinu ničega. Nadam se da će to popraviti dojam idućim postovima.
Kao dodatni razlog lijenosti mogu navesti suvislu količinu cementa u lijevog oku. Nije mi se dalo ispirati tako da sad percepciju slovâ mogu zahvaliti tomu što imam paran broj očiju.
Svjestan sam da pridajem preveliku pozornost tomu koliko teksta ovdje ima. No, ni to me ne brine puno. Uskoro ću preseliti u svijet snova i uz malo sreće naći drugi dio Opće i anorganske kemije po F. i L., kojeg sam neuspješno tražio između osam i devet ujutro. Inače, kad sanjam stare knjige, sanjam da ih naazim, kao i stare novce, a ne da kopam po vlastitoj zbirci. Pomalo je ironično da je moja zbirka bila slična onim nakupinama u kojima inače nalazim stare knjige koje mi nisu poznate. Kao da mi mozak ne briguje oko toga jesam li nešto našao, zamislio, ili spremio. Snovi se svode na emocije, a moja je očito ona vezana za otkriće. Nije bitno što nađem. Glavno da mi dotad nije bilo poznato.
Post je objavljen 19.11.2011. u 23:08 sati.