...in patria sua
21.08.2011., nedjelja
Kraj tjedna, kraj ljeta i kraj djetinjstva
|
S obzirom na to da je sad jedan u noći, da na prognozi kažu da će biti vruće, jako vruće, pa niz vrućih dana, te da odrasti ionako nikad neću, jasno je da sam u naslovu samo kukao, a to jer mi se dalo. A dalo mi se jer ću vrlo brzo morati drastično promijeniti životne, a naročito radne navike tj. razviti potonje, a malo manje brzo isto tako promijeniti navike, samo neke druge. Sve u svemu, ono što me muči je preveliki d/dt tj. sve osim d/dt = 0. Sad kad sam to razjasnio, mogu se prebaciti na ostalo čemu mogu naći mane, dakle cijeli Svemir. U početku je sve bilo mogućnost i taj početak još uvijek jest tako da uporaba perfekta u biti nema smisla. Postojanje kakvo poznajemo samo je odvjetak Svega i to nikakvim silama nećemo bitno izmijeniti. Naravno, u svakom času možemo zabosti čačkalicu u zemlju i otplesati oko nje zaziv kiše, ali to isto neće puno promijeniti, osim što će eukaliptusi utorkom nešto brže klijati. Iza toga, premda niti ta konstrukcija nema smisla, možemo vidjeti Svemir kakav je bio i kakav jest. Možemo ga i proživjeti, ali to bi trajalo duže čak i od završetka filmske trilogije o Jednom Prstenu Koji Se Ponaša Kao Neki Diktator. Lakše je biti bezvremenski tip i čitati Svemir kao strip, premda si to nikako ne mogu zamisliti, osim kao čitanje stripa. Uglavnom, Svemir je izveo nešto što i sad izvodi i zbog čega i mi jesmo, premda je ljepše reći da bivamo, budući da tvar nije baš nešto statična. One detalje između Nekad i Sad nema smisla prepričavati budući da se uče u školi. Danas i mala djeca znaju što su veliko praskanje, biogeneza i parlamentarni izbori ove jeseni. - Dosta! Dosta! Dosta! Bubimir! Bubimir! Bubimir! - Znao sam da ćete kad-tad zatrebati moje usluge. Ti nisi moj lik. I nije bila poanta u pozivanju tebe, već u aluziji na ponavljanje istog. - Kako ne? Pa tu sam. I nije bitno što misliš, već što otipkaš. Ljudi vide samo potonje. Pa tako i oni izmišljeni. Izvoli se vratiti u film, crtić ili što god hoćeš. Ovako će me netko optužiti za uvođenje stranaca u inače rasno, etnički, misleno, higijenski i antiseptički čistu glavu. - Fulao si par stvari, ali to je manje važno od činjenice da ti je u sobi neki noćni leptir sasma solidne veličine. Nije samo jedan leptir. K tomu, veliki je bio glasan, ali oni maleni su naporni, skupa s muhom i komarcem. - I sovinjim koncertom koji je upravo počeo. - I tvojom navikom od zadnjih par dana da ostaješ budan dugo u noć, u zimsku bijelu noć, makar i sred ljeta. Nemam kad inače visjeti na blogu i inim vremekradicama. - Imaš cijeli dan i koristiš ga dobrim dijelom upravo na ništa. Točnije, radiš s njime ono što trenje radi s energijom. Zapravo mi je misteriozno kako dani samo prolaze. - Uzmi kameru i zabilježi svoj dan pa će misterija nestati. Ne radiš ništa, zato dan prolazi. Kako to promijeniti, o premudro ja? - Počni nekog vraga raditi, o preglupo ja! A što da radim, o premudro ja? - Diplomski, primjerice, ili sve one tekstove što si počeo, a nisi završio, ili golubinjake što ih obećaješ godinama, ili policu za knjige koje će ti se skoro srušiti jer su hrpice prešle pola metra, ili one besmislene figurice zarad kojih doma dovlačiš lapor, ili hodi oprati suđe štono čeka od lipnja mjeseca da se oslobodi tvojih propalih opita, ili prevedi gomile otopina i raznog smeća u čiste spojeve, ili tako nešto, budući da smo upravo malo ishlapjeli. Previše je to posla, o premudro ja. - O, preglupo ja, tako nikad nećeš ništa napraviti. Kakvo je mišljenje tvoje da rečenice okujemo besmislenim riječima s obje strane, o premudro ja? - Jednostavno je mišljenje moje, to je pizdarija kao i ostatak ovog teksta, o preglupo ja. - Nakon kraćeg predaha u kojem se je uspješno odupro želji da iskoči iz vlastite kože, a sve radi pisanja pizdarija, autor je nastavio s pisanjem ove rečenice. Iako je fora stara, a sadržaj nikakav, autor će spremno reći da on nikad nije stremio literarnim visovima te da tako nešto od njega nema smisla očekivati. Smrdljive baruštine prepune davno istrulih riječi te plutajućih nakupina neoriginalnih misli njegov su domaći misleni krajolik. Još od rane mladosti susretao se s idejama koje su izašle iz mode i prihvatio ih kao vlastite, budući da potonjih nije nikad imao. Naišavši na plodno tlo, ubrzo su te dotrajale ideje pronašle u sebi zrno mladosti i počele ostavljati potomstvo. U glavi se rađalo sve više i više ideja koje su naskoro počele curiti niz mokraćni kanal i lijevo uho, ali avaj!, patile su od istih degeneričnih poremećaja kao i njihovi preci. Sve su odreda kasnile za svojim vremenom. Nekad je to bilo stoljeće, nekad samo pokoja godina, nekad čak pola minute. Kako se ne bi previše živcirao, autor je postupno prestao čitati modernu literaturu te je s guštom počeo nalaziti vlastite ideje u starim knjigama. Ponekad bi se šalio da su ga počeli kopirati i prije nego što se rodio, ali ni najiskusniji entomolozi i endokrinolozi današnjice nisu još uspjeli razdvojiti te izjave na one lažne i one neiskrene. Što je najgore, ideje su, kao i sve ostale epibiotske pojave, ubrzo pokazale da itekako znaju evoluirati, pa čak se i diferencirati te se danas može govoriti o dvije vrste ideja te eventualno o ponekom hibridu, himeri ili jednostavno nakazi. - Početak odlomka postaje sve nužnijim i želja za njim raste kao i ona za nasilnom smrću jedne posvema nevine muhe, premda ponešto napasne. - Zahvaljujem. Iako još nije poznato kako je do specijacije došlo, nije nimalo teško uočiti da postoje ideje koje su od šireg značaja te kasne od više mjeseci do više stoljeća te ideje koje služe pojedinim, najčešće neponovljivim situacijama, te obično kasne od pola sekunde do pola godine, što ih onda čini jednako korisnima kao i one od prve vrste. Iako je ta podjela posve jasna, razumljiva i kričavo žuta, savršeno je jasno da i ona spada među ideje, budući da stanuje u istoj glavi. Također, jasno je da ona spada u prvu vrstu ideja. - Iz toga se rodi pitanje: je li ideja da je ideja o podjeli idejâ na dugoročno kasne i kratkoročno kasne također jedna od tih ideja i time klasificirljiva te što ako odlučim sam sebe pitati o ideji da je ideja da je ideja o podjeli idejâ na dugoročno kasne i kratkoročno kasne kakvaliveć? To već spada u idejske komplekse i obrađuje se sve skupa kao jedna ideja. Sama ideja s ponavljanjem unedogled oprobana je na više mjesta nego da ne kažem sad tko, jer bih ispao nepristojnim, te spada među one koje kasne tisućljećima. S tim osobnim rekordim zaključao bih ovo blogojavljenje. |
13.08.2011., subota
Pramac bez premca u lovu na lovu
|
Jeste li znali: - da svrabež u nosu ustvari potječe od rasta nosnih dlaka - da je broj akni na licu i čelu izravno povezan s učestalošću samozadovoljavanja - da se petominutnim umakanjem testisâ u vodu temperature oko 50 °C može postići privremena sterilizacija - da slušanje Hladnog piva rezultira pojačanim lučenjem mokraće - da su dugački nožni prsti karakteristični za ljude sklone penjanju - da se naizmjeničnim gledanjem u jak izvor svjetlosti i zatim u mrak mogu izazvati slušne halucinacije - da je, bez pomoći drugih prstiju, nemoguće dodirnuti kažiprstom mali prst - da razmišljanje o aktualnim političkim pitanjima izaziva fizičku ovisnost - da žene prosječno brže prelaze cestu od muškaraca - da su sove potpuno gluhe - da su japanski znanstvenici nedavno proizveli računalo koje vodi vlastiti blog i pobjeđuje u rasprama oko političkih tema (tvrdi isto dok sugovornik ne popusti) - da Korejke misle "da" kad kažu "ne" - da je povišena količina glukoze u krvi "djelotvornija" od gotovo svih poznatih afrodizijaka - da ljudski mozak nakon 180 godina prosječnog života više ne bi mogao primati nove informacije - da neke vrste tropskih kukaca mogu letjeti i na mlazni pogon: katalitičkom oksidacijom metana nastalog razgradnjom celuloze u njihovim crijevima nastaje dovoljan potisak da ih u nekoliko sekundi može odbaciti i nekoliko stotina metara - da muškarci u trbušnoj šupljini imaju zakržljali organ koji odgovara maternici - da je do sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kad je ukinut Indeks zabranjenih knjiga, na njemu bila i gotovo sva svjetska sveučilišna literatura s područja prirodnih znanosti - da su vatikanski znanstvenici prije punih dvadeset godina objavili eksperimentalni dokaz postojanja duše - da se za čitanje jedne knjige prosječne debljine potroši ista količina energije kao i za dizanje nešto manje od dvije tone tereta za pola metra visine - da u Južnoj Americi živi vrsta žaba koja noću napada životinje i siše im krv - da je izmet goluba učinkovit lijek protiv psorijaze - da se konzumacijom jedne svježe rajčice unosi desetina letalne doze solanina - ljudi posljedice ne osjećaju jer rijetko jedu svježe rajčice, a solanin brzo nestaje jednom kad se rajčica otrgne - da su kineske vlasti, doznavši da se američki vojnici treniraju na kompjuterskim simulacijama, nabavile svojim vojnicima igraće konzole Nintendo - da je Facebook prošle godine bio vodeći uzrok psiholoških poremećaja među ljudima koji rade s računalima - da ljudi koji gledaju sapunice lakše podnose vlastite obiteljske tragedije od onih koji ih ne gledaju - da je u jednom istraživanju nađeno da će 87% ljudi radije izbrisati riječ s tipfelerom i opet ju napisati, nego maknuti ruku s tipkovnice i kliknuti mišem na mjesto s greškom te ju ispraviti s manje tipkanja ili se tipkom za ulijevo vratiti nazad - da samo jedan od ovih navoda nisam izmislio - da sam za tipkanje ovoga utrošio oko sat vremena - da je i to, s obzirom na stvari koje skoro trebam napraviti, grozno traćenje vremena - da sam, shodno tomu, nakon ove crtice završio s pisanjem ovog teksta - Da u prethodnoj crtici nisi napisao istinu? Dodatak kao zadnji put, koji, istina, ne mogu naći: Jedna je tvrdnja sigurno istinita, sve ostale mogu biti manje ili više u skladu sa stvarnošću, ali nisu temeljene ni na kakvim podacima, već sam ih izmišljao kako sam pisao. Ovaj je post, kao i prethodni, bijedan pokušaj humora. Međutim, samo prethodni se tako percipira, premda su oba krcata očitim besmislicama. |
06.08.2011., subota
Jedan je blogopisac bio toliko bezidejan da je jedva smislio naslov.
|
A jedan je političar bio toliko neoprezan da je obećavao stvari koje je moguće napraviti. Jedna je pak žena toliko brbljala da je sve praskalo. Jezik joj je stalno probijao zvučni zid. - Nagli intermezzo. Iako to nijedna gramatika ne spominje, u svim jezicima postoji jedan poseban padež, blablativ. Njega smiju koristiti samo žene, ali sve kad-tad u njega padne. Jednom je čovjeku brada tako brzo rasla da je mogao bježati, a da mu kraj brade ostane miran. Jedan je pak čovjek imao tako loš osjećaj za vremenovanje ilitiga vremljenje (tajming) da je zakasnio na vlastiti sprovod. - Opet intermezzo. Mnogi se mrtvaci žale da im je sprovod pravi sporovod. Zemlja zove, a ovi gore laprdaju li ga laprdaju. Jedan je čovjek bio tako dosadan da je uvijek šutio kako ne bi zaspao od vlastitog glasa. Jedan je nogometaš bio tako dobar dribler da je mogao proći s loptom kroz prosvjed. A jedan je bacač koplja bio tako snažan da je ubio samog sebe s leđa. (Slična fora postoji u jednoj epizodi Popaja.) Jedna se balerina mogla tako brzo zavrtjeti da joj se jednom zgodom otkinula noga i ubila nekog u publici. Jedan je čovjek toliko plakao da je morao piti slanu vodu. Jedna je žena bila toliko pametna da nikad u životu nije morala ništa raditi. - Jedna!? Mda. A vrijedi i za ljude općenito. Jedan je samoubojica imao toliki peh da je doživio kraj stripa. (Malo mi je krivo što ne čitam taj strip.) Jedan je urar bio toliko vješt da su mu satovi pokazivali i vremensku prognozu. Jedna je novinarka toliko dobro poznavala vlastiti jezik da je koristila manje od deset posto engleskih riječi. Jedna je posvuduša bila toliko sveprisutna da ih je ustvari bilo tri. Jedna je psihijatrica toliko dobro razumjela svoje pacijente da se ubila nakon pola godine. Jedan je kemičar otkrio tako moćan eksploziv da ga još i danas skupljaju. (Krakatit je zabavno djelce.) Jedan je biolog otkrio tako egzotičnu vrstu da mu ni danas nitko ne vjeruje. Jedna je fizičarka bila toliko pametna da se razumjela i u kemiju. Jedan je filozof bio toliko mudar da nikad nije ništa radio. - Ček malo. Pa to već imaš, a za filozofe općenito vrijedi da ne rade ništa. - Zato i za nas nekad kažu da smo filozof, premda znamo vrlo konjski raditi, kao primjerice danas. Jedan je čovjek bio toliko lijen da je pokušao rastaviti se nazad na spermij i jajašce kad je shvatio u što se spajanjem dotičnih upustio. Jedan je čovjek imao toliko savršen sluh da je oglušio kad je prvi put čuo neku glazbu. Njegove uši to nisu mogle podnijeti. Jedna je žena imala toliko ljubavnika da si je morala kupiti notezić. Jedan je čovjek imao toliko ljubavnica da mu nije više trebao notezić. Jedan je hrčak imao tako velike obrazne kesice da su ga drugi hrčci koristili kao vreću. Jedna je muha bila toliko naporna da sam ugasio kompjuter i otišao spavati. - Nisi. Jedna je zmija toliko siktala da su se baloni međusobno u strahu pogledavali. Jedan je golub bio toliko hrabar da ga je pojeo penzić. Jedan je jelenak bio toliko ogroman da je čupao hrastove. Jedna je kiša bila tako slaba da nije pala nijedna kap. Jedno je drvo izraslo tako visoko da su s vrha padale asfiksične životinje. Jedno je drvo toliko razgranato da mu još uvijek prebrojavaju grančice. - Jedan je post predugo trajao. |
