...in patria sua
21.08.2011., nedjelja
Kraj tjedna, kraj ljeta i kraj djetinjstva
|
S obzirom na to da je sad jedan u noći, da na prognozi kažu da će biti vruće, jako vruće, pa niz vrućih dana, te da odrasti ionako nikad neću, jasno je da sam u naslovu samo kukao, a to jer mi se dalo. A dalo mi se jer ću vrlo brzo morati drastično promijeniti životne, a naročito radne navike tj. razviti potonje, a malo manje brzo isto tako promijeniti navike, samo neke druge. Sve u svemu, ono što me muči je preveliki d/dt tj. sve osim d/dt = 0. Sad kad sam to razjasnio, mogu se prebaciti na ostalo čemu mogu naći mane, dakle cijeli Svemir. U početku je sve bilo mogućnost i taj početak još uvijek jest tako da uporaba perfekta u biti nema smisla. Postojanje kakvo poznajemo samo je odvjetak Svega i to nikakvim silama nećemo bitno izmijeniti. Naravno, u svakom času možemo zabosti čačkalicu u zemlju i otplesati oko nje zaziv kiše, ali to isto neće puno promijeniti, osim što će eukaliptusi utorkom nešto brže klijati. Iza toga, premda niti ta konstrukcija nema smisla, možemo vidjeti Svemir kakav je bio i kakav jest. Možemo ga i proživjeti, ali to bi trajalo duže čak i od završetka filmske trilogije o Jednom Prstenu Koji Se Ponaša Kao Neki Diktator. Lakše je biti bezvremenski tip i čitati Svemir kao strip, premda si to nikako ne mogu zamisliti, osim kao čitanje stripa. Uglavnom, Svemir je izveo nešto što i sad izvodi i zbog čega i mi jesmo, premda je ljepše reći da bivamo, budući da tvar nije baš nešto statična. One detalje između Nekad i Sad nema smisla prepričavati budući da se uče u školi. Danas i mala djeca znaju što su veliko praskanje, biogeneza i parlamentarni izbori ove jeseni. - Dosta! Dosta! Dosta! Bubimir! Bubimir! Bubimir! - Znao sam da ćete kad-tad zatrebati moje usluge. Ti nisi moj lik. I nije bila poanta u pozivanju tebe, već u aluziji na ponavljanje istog. - Kako ne? Pa tu sam. I nije bitno što misliš, već što otipkaš. Ljudi vide samo potonje. Pa tako i oni izmišljeni. Izvoli se vratiti u film, crtić ili što god hoćeš. Ovako će me netko optužiti za uvođenje stranaca u inače rasno, etnički, misleno, higijenski i antiseptički čistu glavu. - Fulao si par stvari, ali to je manje važno od činjenice da ti je u sobi neki noćni leptir sasma solidne veličine. Nije samo jedan leptir. K tomu, veliki je bio glasan, ali oni maleni su naporni, skupa s muhom i komarcem. - I sovinjim koncertom koji je upravo počeo. - I tvojom navikom od zadnjih par dana da ostaješ budan dugo u noć, u zimsku bijelu noć, makar i sred ljeta. Nemam kad inače visjeti na blogu i inim vremekradicama. - Imaš cijeli dan i koristiš ga dobrim dijelom upravo na ništa. Točnije, radiš s njime ono što trenje radi s energijom. Zapravo mi je misteriozno kako dani samo prolaze. - Uzmi kameru i zabilježi svoj dan pa će misterija nestati. Ne radiš ništa, zato dan prolazi. Kako to promijeniti, o premudro ja? - Počni nekog vraga raditi, o preglupo ja! A što da radim, o premudro ja? - Diplomski, primjerice, ili sve one tekstove što si počeo, a nisi završio, ili golubinjake što ih obećaješ godinama, ili policu za knjige koje će ti se skoro srušiti jer su hrpice prešle pola metra, ili one besmislene figurice zarad kojih doma dovlačiš lapor, ili hodi oprati suđe štono čeka od lipnja mjeseca da se oslobodi tvojih propalih opita, ili prevedi gomile otopina i raznog smeća u čiste spojeve, ili tako nešto, budući da smo upravo malo ishlapjeli. Previše je to posla, o premudro ja. - O, preglupo ja, tako nikad nećeš ništa napraviti. Kakvo je mišljenje tvoje da rečenice okujemo besmislenim riječima s obje strane, o premudro ja? - Jednostavno je mišljenje moje, to je pizdarija kao i ostatak ovog teksta, o preglupo ja. - Nakon kraćeg predaha u kojem se je uspješno odupro želji da iskoči iz vlastite kože, a sve radi pisanja pizdarija, autor je nastavio s pisanjem ove rečenice. Iako je fora stara, a sadržaj nikakav, autor će spremno reći da on nikad nije stremio literarnim visovima te da tako nešto od njega nema smisla očekivati. Smrdljive baruštine prepune davno istrulih riječi te plutajućih nakupina neoriginalnih misli njegov su domaći misleni krajolik. Još od rane mladosti susretao se s idejama koje su izašle iz mode i prihvatio ih kao vlastite, budući da potonjih nije nikad imao. Naišavši na plodno tlo, ubrzo su te dotrajale ideje pronašle u sebi zrno mladosti i počele ostavljati potomstvo. U glavi se rađalo sve više i više ideja koje su naskoro počele curiti niz mokraćni kanal i lijevo uho, ali avaj!, patile su od istih degeneričnih poremećaja kao i njihovi preci. Sve su odreda kasnile za svojim vremenom. Nekad je to bilo stoljeće, nekad samo pokoja godina, nekad čak pola minute. Kako se ne bi previše živcirao, autor je postupno prestao čitati modernu literaturu te je s guštom počeo nalaziti vlastite ideje u starim knjigama. Ponekad bi se šalio da su ga počeli kopirati i prije nego što se rodio, ali ni najiskusniji entomolozi i endokrinolozi današnjice nisu još uspjeli razdvojiti te izjave na one lažne i one neiskrene. Što je najgore, ideje su, kao i sve ostale epibiotske pojave, ubrzo pokazale da itekako znaju evoluirati, pa čak se i diferencirati te se danas može govoriti o dvije vrste ideja te eventualno o ponekom hibridu, himeri ili jednostavno nakazi. - Početak odlomka postaje sve nužnijim i želja za njim raste kao i ona za nasilnom smrću jedne posvema nevine muhe, premda ponešto napasne. - Zahvaljujem. Iako još nije poznato kako je do specijacije došlo, nije nimalo teško uočiti da postoje ideje koje su od šireg značaja te kasne od više mjeseci do više stoljeća te ideje koje služe pojedinim, najčešće neponovljivim situacijama, te obično kasne od pola sekunde do pola godine, što ih onda čini jednako korisnima kao i one od prve vrste. Iako je ta podjela posve jasna, razumljiva i kričavo žuta, savršeno je jasno da i ona spada među ideje, budući da stanuje u istoj glavi. Također, jasno je da ona spada u prvu vrstu ideja. - Iz toga se rodi pitanje: je li ideja da je ideja o podjeli idejâ na dugoročno kasne i kratkoročno kasne također jedna od tih ideja i time klasificirljiva te što ako odlučim sam sebe pitati o ideji da je ideja da je ideja o podjeli idejâ na dugoročno kasne i kratkoročno kasne kakvaliveć? To već spada u idejske komplekse i obrađuje se sve skupa kao jedna ideja. Sama ideja s ponavljanjem unedogled oprobana je na više mjesta nego da ne kažem sad tko, jer bih ispao nepristojnim, te spada među one koje kasne tisućljećima. S tim osobnim rekordim zaključao bih ovo blogojavljenje. |
