...in patria sua
15.04.2011., petak
Živim u zanimljivim vremenima i čeznem za dosadom. Slatkoga mu djeteta!
|
Svaki detalj pomno sam isplanirao tjednima unaprijed, znao sam sve što je o njemu bilo moguće znati. Vrijednost krajnjeg ishoda operacije nije tražila ništa manje od toga. Pratio sam mjesecima njegove dnevne i tjedne rute, od kuće do obližnje trgovine, od kuće do parka, od parka do prve ustanove koju neću imenovati, od ustanove do lokala u kojem se nalazio s poznanicima, ne znam je li i s prijateljima, od lokala do kuće, kao i bezbrojne varijacije koje su ovisile o danu, mjesecu ili njegovom zdravlju. Pratio sam sve medije koji bi se njime bavili i znao njegovo službeno kretanje za idućih nekoliko tjedana. No, to samo da me njegova odsutnost ne iznenadi. Naučio sam stil njegovog hoda, brzinu kretanja, izloge u koje se volio zagledati, prečice koje je koristio, vremenske uvjete u kojima bi te prečice izbjegavao, tramvajske linije koje bi koristio, vremenske raspone u kojima bi se pojavio na određenim mjestima. Njegov lik mogao sam prepoznati u svako doba dana i u svim vremenskim uvjetima. Usred dana na jakom suncu kao i usred noći pod treperećom rasvjetom. Samog dok debelo obučen brza kako se ne bi nahladio ili posve anonimnog u isto takvoj gomili. Frontalno, sa strane ili s leđa iz sasvim pristojne udaljenosti. Poznavao sam ga više od mnogih ljudi s kojima provodim vrijeme, znao sve njegove navike na otvorenom. Operacija nije tražila ništa manje od toga. Nakon što sam se uvjerio da je moje znanje dostatno, dočekavši ga deset puta u točno vrijeme na točnom mjestu, s tim da ni vrijeme ni mjesto nisu nikad bili isti, mogao sam prijeći na drugu fazu. Radionica je već dugo bila spremna, aparatura provjerena na aromatičnim biljkama, a sva pomagala u savršenom stanju. Ako nešto i pođe po zlu, makar je posve sigurno da ne može, operacija mora smjesta biti prekinuta, svi tragovi uništeni, a operater nestati i opet se pojaviti kao netko drugi. Vrijednost konačnog ishoda zahtijeva apsolutnu savršenost, jednaku onoj produkta. Na određeni datum koji se višestrukim provjerama pokazao potpuno običnim i nezanimljivim, uzeo sam osnovnu opremu i krenuo u lov. Očekivano, nedugo nakon sumraka kretao se polako kroz park prema kući. Lokacija na kojoj se treba zbiti hvatanje idealna je zbog blizine radionice, rijetkih prolaznika i rasvjete koja će za tu priliku biti ugašena. Kamen se pokazao dovoljno učinkovitim, a neće pobuditi nikakvu sumnju. Lagano pogrbljena prilika vidljivo je ubrzala hod kroz mračan dio, rijetko opravdan čin, a ovaj put i uzaludan. Nečujno mu se približivši iza leđa, prekrio sam mu lice već spremnom krpom natopljenom eterom i držao ga dok nije prestao pružati otpor, kako meni, tako i gravitaciji. Uslijedio je teži dio. Stotinjak kilograma nepomičnog, ali mlohavog tereta može se isplanirati, ali i dalje predstavlja napor. Nakon pola sata ipak sam se s lovinom uspio neopaženo dovući do radionice. Neopaženo je gotovo nebitna opaska jer put uključuje uglavnom razno raslinje i dva prelaska slabo prometne ceste. Treća faza mogla je početi. Došavši u radionicu, pustio sam lovinu da padne na pod. Tupi udarac nije uzrokovao ništa osim isto takvog zvuka, ali za svaki slučaj sam ga još oko minutu pustio da udiše pare etera. Iza toga, prebacio sam ga u posudu za destilaciju volumena oko pet stotina litara i zalio s oko stotinu litara etanola. Svi prethodni pokusi pokazali su da se produkt savršeno miješa s etanolom, ali kasnije lako može odvojiti ponovnom destilacijom. Zatvorivši posudu, spojio sam izvod na hladilo i posudu za prikupljanje produkta i zapalio plamen da pokrenem destilaciju. Nakon desetak minuta, smjesa je provrela i ubrzo su se u drugoj posudi počele nakupljati prve kapi sirovog produkta, zapravo uglavnom etanola. Povremeno pojačavajući ili slabeći plamen, promatrao sam što se zbiva s lovinom. Povremeni trzaji i grčenje, naročito lica, jasno su pokazivali da operacija i dalje uspješno napreduje. Ako destilacija bude išla dovoljno brzo, lovina će preživjeti i probuditi se u nekoj grabi s glavoboljom, žestokim mirisom alkohola i rupom u sjećanju. Prema svim saznanjima, neće nikad pomisliti da se te noći zbilo nešto neobično, možda čak neće uočiti ni da mu nešto nedostaje. No, taj će manjak vjerojatno brzo nadoknaditi. Oko sat destilacije polučio je, uz nešto pojačani plamen, tri litre sirovog produkta. Kako je lovina postupno sve manje pokazivala znakove života, destilacija je prekinuta, a aparatura brzo rastavljena uz otvorene prozore i upaljene ventilatore. Kontaminacija operatera produktom gotovo bi sigurno značila katastrofu. Lovina je izvučena iz posude i zatim brzo na svjež zrak kako bi se počela oporavljati od isparenja kojima je bila izložena pun sat. Začepivši posudu s destilatom, odvukao sam lovinu do razmjerno suhe i kućnoj adresi bliske grabe uz put i tu ga ostavio poštenom nalazniku ili sebi samom. Bližio se početak četvrte, završne faze. Iako još razmjerno razrijeđen, destilat je već bio moćno oružje, ali cilj operacije bilo je dobiti čistu tvar. Sadržaj sam stoga prvo zasuo natrijevim sulfatom da pokupi svu vodu i nakon oprezne filtracije prebacio u tikvicu za drugu destilaciju te ju spojio s ostatkom aparature. Dvadesetak minuta nakon paljenja plamena tekućina je počela lagano vreti, a niz dugo hladilo krenule su se slijevati žućkaste kapljice koncentrata. Četvrta faza tekla je zadovljavajuće, ali počeo sam osjećati snažan poriv da sve skupa razbijem. Spreman i na to, provjerio sam sve spojeve i našao jedan koji je bio lagano olabavljen. Pojačavši ventilaciju i dodatno zabrtvivši spoj, mogao sam zaključiti da više ne želim ništa uništiti. Ipak, otišao sam po plinsku masku kako bi se izbjegla i najmanja mogućnost da budem kontaminiran. Nakon dva sata destilacije, temperatura u prvoj tikvici počela je rasti pa je destilacija prekinuta. U drugoj tikvici nalazilo se oko pola litre koncentriranog produkta. Za svaki slučaj, omotao sam drugu tikvicu alufolijom tako da izbjegnem utjecaj makar i samog gledanja u produkt. Preostalo je konačno pročišćavanje kako bi se dobila čista tvar. Iako će to smanjiti ukupan prinos, u tikvicu sam nasuo nešto aktivnog ugljena i, sad već u skafanderu i s dvostrukim rukavicama preko njega, promiješao i nakon pola sata profiltrirao sadržaj. Talog sam zajedno s filtrom spalio u acetilenskom plamenu. Izgarao je oslobađajući gust i crn dim. Uzdržao sam se od želje da osjetim i miris. Preostala je još jedna destilacija kako bi se udio preostalih primjesa sveo na zanemariv. Nakon pomnog ispiranja i sušenja, aparatura za destilaciju opet je sklopljena, a koncentrat uliven u tikvicu koja će uskoro biti nad slabim plamenom. Nakon sklapanja, započeo sam s opreznim grijanjem i ubrzo dobio nekoliko kapi neke lakohlapljive supstance koju sam odvojio kako bi ju kasnije spalio. Iako siromašna produktom, dovoljno je opasna da ju se nikako ne smije ostaviti da hlapi. Nakon porasta temperature od desetak stupnjeva, počela je destilacija čistog produkta. Žute kapi polako su se cijedile niz hladilo i dospijevale u tikvicu od centimetarskog stakla, omotanu folijom i s nekoliko slojeva tkanine. Oprezno grijući smjesu, proveo sam oko tri sata nad aparaturom dok nije ostalo posve malo koncentrata, a temperatura postupno počela rasti. Hitro sam ugasio plamen i dopustio preostalim kapima u hladilu da skliznu u tikvicu. Iza toga sam zatvorio tikvicu i zalio čep voskom te se krenuo baviti rastavljanjem i čišćenjem aparature. Preostatak koncentrata spremio sam u posebnu bočicu koja će kasnije poslužiti za pokuse. Svaki dio aparature bez pranja sam ižario pri čemu se opet počeo oslobađati crni dim. Pojačao sam ventilaciju i nastavio žarenje. Gumene dijelove sam jednostavno spalio. Treća destilacija dala je konačan produkt i moj je posao bio završen. Destilacijom Ivana Aralice dobio sam 300 militara čiste mržnje. - Sad još po okvir. Uglavnom, svakim danom sam sve više u gužvi, a kulminacija se tek počinje pomaljati iz magluština budućnosti. K tomu, internetska veza mi je nakon nekoliko mjeseci lijepog življenja opet ukurna tako da sam internetski mrtav skoro kao i u stvarnom svijetu. Nažalost, to nije dovoljno da odustanem od pisanja bez potpisivanja. Poligon za sklapanje rečenica će još mjesec-dva-tri biti prepun sasušenih kučjih egzoseleta zapredenih u proteinske niti, kao i osmeronožaca krivih za obje pojave te njihovih lovišta, čime će mi davati ugodni osjećaj kao da sam u vlastitoj sobi. Za trajanja te proliferacije moje će ovosvjetsko bivanje doživjeti gadnih promjena i uskoro ću u novčaniku morati nositi par vlastitih sličica e kako bih se mogao prepoznati ili, ako ne bude išlo, koristiti priliku da sudjelujem u tračanju sebe samog. Pored umišljenih promjena, morat ću potpuno promijeniti navike kretanja jer mi stare više neće biti od koristi, a javlja se i dilema okoli toga trebam li se nadati ili strepiti od toga da ću morati plaćati porez. |
