...in patria sua
29.01.2011., subota
Opet o devama ilitiga pojašnjenja, razjašnjenja i objašnjenja.
|
Kako rekoh onomad, priču o devama sam izmislio. Kako nismo svi biolozi, a često nismo ni pošteno savladali svojih osam ili jedanaestdvanaest razreda pa da autoritetom pismene (malo sam si proširio pojam pismenosti na onu prirodoslovnu) osobe reknemo za nešto da je hrpa gluposti, to ću sad na što je moguće dulji i kompliciraniji način pokušati raščistiti nedoumice oko tog zbunjujućeg teksta. Prije svega je bitno reći da deve nisu nijeme. Video možda nije najbolji primjer, ali zanimljiv je sam po sebi jer iz njega možete naučiti da jedina divlja populacija jednogrbih deva živi u Australiji i tamo predstavlja ozbiljnu prijetnju lokalnom ekosustavu. Općenito, skoro svi pravi sisavci koje su Europljani dopravili u tobolčarske ili nesisavačke krajeve prouzročili su tamo katastrofe po lokalni živi svijet. Prednjače zečevi, mačke, miševi i štakori. Polukrute izlučevine tipične su za ptice i gmazove, a ne sisavce, s tim da oni luče mokraćnu kiselinu, a ne ureju. Pustinjskim lisicama uši služe za hlađenje, a ne za grijanje. Srne stvarno nemaju rogove, ali nemaju ni košute. Jedino kod sobova ženskinje imaju rogove. Nije mi poznato postoji li tu kakva korelacija sa stalnošću partnerstva, a činjenicu da srndaći, jeleni i svi ostali imaju rogove uopće neću komentirati. Kapibare su glodavci (najveća poznata glodavačka vrsta) i dosta su daleko od deva, što se srodnosti tiče. Jeleni, žirafe i kitovi su puno bliži. Sve skupa pojavilo se (Nemojte misliti ni na kakvu pojavu kao puf i evo ih. Evolucija je prestara za te stvari i voli kad živine jednostavno prelaze u neke druge, što dulje, to bolje.) prije više milijuna godina, kad su naši preci bili više vjeverice, nego majmuni. Stvarno je evolucija deva krenula od nekakvih pradeva koje su još prije četrdesetak milijuna godina živjele u Sjevernoj Americi. Prije šest i pol milijuna godina su se proširile u Euroaziju, a prije tri i u Južnu Ameriku. Od prvih imamo jednogrbe i dvogrbe deve, s tim da su se prve vjerojatno razvile od drugih, a od drugih ljame i gvanake. Ljudi su došli tek na kraju priče i nešto pripitomili, a nešto potamanili. Femur je bedrena kost, nema veze s govorenjem. Sve što sam rekao o glasnicama je izmišljotina. Deve u transu sam također izmislio, kao i cirkularno disanje. Nitko im nikad nije mjerio moždanu aktivnost dok tumaraju pustinjama (ako ništa drugo, onda jer je tehnički jedva izvedivo). Jedino zanimljivo je način na koji se deve kreću: Slično rade i žirafe: Za usporedbu, neke životinje preferiraju drugačije načine kretanja: Ili ne preferiraju kretanje: Kad sam već zabrazdio u videozapise, evo još jednog s mačkovima. Smatram ga dijelom opće internetske kulture. Što se tiče formule za fraze, teško da može biti jednostavnija. Treba napisati bilo što i proglasiti to frazom. Na drugima je da udijele smisao. Donekle slična je i ideja s devama. Samo što sad ne dajem čitatelju da smisli objašnjenje, nego računam na rupe u znanju i punim ih glupostima. Na taj način je puno lakše prodavati maglu. Naime, logička pozadina teksta jednaka je onoj koju imaju priče o čudesnim lijekovima (homeopatske vodice, čudesni kristali i magnetići, bijoenergetičari i sve srodne pojave), teorije zavjere (od otrovne paučine iz devedesetih pa do šuplje Zemlje napučene ljudima-gušterima), (semi)religijske predstave stvarnosti (njuejđ, klasične religije, poborništvo vanzemaljaca oko nas, ...) ili pseudoznanstveni sustavi (viščarstvo, tvorničarenje perpetuummobila, čakre, ...). Uvijek se ide na rupe u znanju i hrabro punjenje istih čimeliveć. Samo, svrha je različita. Proroci lažî su redovito negdje između čistog luđaštva i čistog profiterstva (ali na toj liniji). Iako često misle da to što propovijedaju zbilja jest tako, većina se neće ustručavati od prodaje svojih knjiga i inih "nastavnih materijala", kao ni raznih "duhovnih i ljekovitih pomagala". Neki, poput Jima Humblea (proroka krkanja industrijskim izbjeljivačem poradi liječenja apsolutno svega), zgrnuli su tako milijune. Homeopati na godišnjoj bazi samo u Njemačkoj mlate milijarde i ozbiljno pikiraju na to da se ubace u znanstveno-obrazovni sustav (jedno vrijeme je zdravstveno osiguranje u Njemačkoj financiralo i to liječenje ničim) organizirajući pseudoznanstvene konferencije (bila jedna nedavno u nas) i općenito se praveći pravim medicinarima. Većina ih ipak ne ide dalje od desetaka tisuća eura mjesečno i uglavnom muze samo svoje bliže poklonike ili smrtne bolesnike (potonji su posebno odvratni i zanimljivo je da uglavnom nikad ne budu kažnjeni). Pored zarade, neki stvarno misle da moraju svijetu objaviti npr. da postoji Zavjera ili da crvena boja ne postoji, ali ta je družba, premda brojna, razmjerno bezopasna i za njih brinu psihijatri, a čak ih ni svi novinari ne shvaćaju ozbiljno. Mene više zanimaju oni prvi jer su, recimo to tako, kroz zadnja dva desetljeća sve agresivniji i sve opasniji. Što su nekad bile sumnjive i čudne priče, danas su cijeli društveni pokreti, često sa strašnim posljedicama. Nedavna peticija koju je Dejan Vinković pokrenuo jer se jedna pseudoznanstvena emisija (i dalje) nalazi u obrazovnom programu gotovo je rezultirala linčem. Tisuće bijesnih njuejđera proklinjale su ruđerovcima mater reptilijansku i pozivale na rušenje znanosti. Srećom po znanstvenike, njihov bijes zasad tutnji samo Internetom, a prijetnja homeopatskih terorista oružjem masovnog razrjeđenja pokazala se neozbiljnom. Negatori cijepljenja uspjeli su pak postići da se u Švicarskoj liječnici opet moraju mučiti sa šarlahom, dječjom paralizom i inim boleštinama kojih se čak i naša država riješila prije preko pola stoljeća. Proširi li se pokret necijepljenja, moći ćemo za par godina računati na pomor dojenčadi od bolesti za koje većina više ni ne zna - a ne zna radi opće sigurnosti koju je donijelo cijepljenje. Zasad su to tek deseci slučajeva godišnje te pokoja sitna epidemija, ali pokret jača. Slično iglostrašljivcima (nakon kraćeg razmišljanja, zaključio sam da su vođe pokreta necijepljenja zapravo kukavice koje se boje uboda igle), i homeopati ubiru žrtve. Samo u Velikoj Britaniji godišnje nekoliko desetaka ljudi umre od razmjerno lako izlječive malarije zato jer se nije liječilo. Umjesto da se nakrkaju kininom, ljudi odu svom homeopatu koji im dade čarobnu vodicu ne upozorivši pacijenta da potencijalno smrtonosne bolesti treba liječiti pravim lijekovima, kod pravih liječnika. Kreacionisti, suluda krščanska sljedba uglavnom protestantske naravi, koja nikad nije probavila šesti osnovne, također su sve glasniji. Izvorno vezani za Zapad, naročito SAD, gdje su prije par godina krenuli nasilno (srećom i neuspješno) izbacivati evoluciju iz škole, sve su glasniji i u Hrvatskoj. Nedavno se našao nekakav katolički časopis koji nudi novčanu nagradu za dokaz evolucije i nastanak života iz nežive tvari. Cilj je, naravno, odbiti sve dokaze (kako je točno nastao život iz smjese svega i svačega što je bilo na mladoj Zemlji zapravo ni ne znamo, samo znamo da je dugo trajalo i išlo ka kompliciranim autokatalizama i sve većim molekulama) i potom glasno tvrditi da dokazâ nema. Činjenica da su to katolici (Rim već odavno priznaje evoluciju, mudro se povlačeći k onomu svijetu, tradicionalno nedostupnom ičemu osim mašte) dodatno brine jer bi to značilo radikalizaciju razmjerno pristojne religije. A što će biti kad u ovoj rastrojenoj državi netko krene gurati kreacionizam u škole, strah me i pomisliti. Dosad je apsolutno svaka glupost prošla, od nepotrebnih predmeta pa do smanjenja ili čak gašenja potrebnih. Prije osamdesetak godina otvoreno se govorilo da se u škole uvedu mineralogija i astronomija, danas se naprednom idejom drži sjedinjavanje matematike, fizike, kemije i biologije u prirodoslovlje. Naravno, uz redukciju gradiva. Izgleda da je svijetla budućnost doživjela pad napona, kao zagrebački tramvaji. |
