...in patria sua
13.08.2010., petak
Jučer je bio četvrtak dvanaesti, značajem bogatiji dan.
|
To jer mi je Crni Crnko konačno odapeo. Čekasmo na to godinu i pol. Naime, pretprošle zime je bio žrtvom Mrcine ilitiga Debelog, ali samo s tom posljedicom da je trajno ostao živi kostur, s tom razlikom da je pored kosti imao još dlaku i šmrklje. Inače, kako mojim mačkovima i priliči, u nekih sedam godina, koliko je svojom pojavom uljepšavao svijet, Crni Crnko je doživio i preživio štošta (ako se izuzme smrt), samo što vam to neću ispripovijedati jer mi se mačja sjećanja jako brzo miješaju pa već za godinu dana nisam siguran koji je točno mačak ili mačka npr. skakao s balkona ili možda neopaženo prenoćio na klupi ili možda pokušao uloviti bjeloušku (to je bio crni mačak, samo ne znam koji). Ipak, Crni Crnko je bio onaj mačić koji je prije dosta godina preživio masovni pomor mačaka radi nekakve gadne sepse (moguće od ugriza štakora), iza čega mu je jedna od srednjih kandži ostala vječito ispružena, jamačno u nekakvoj analogiji sa srednjim prstom, da ga pokaže svijetu koji ga nije kanio maziti. Također, on je brat Bijelog crnka (kojeg nema već dvije i pol godine) koji je ovjekovječen kad je zapeo u pokušaju da se provuče iznad (a ne ispod) nekakvih vrata. Također, on je bio nenadmašan majstor upadanja u kuću, kroz pritvorena vrata, preko namjerno ispriječene noge, o materijalizacijama s druge strane da ne govorim. Njegovom smrću Stara Mačka (Crnka, treća s tim statusom) je potvrdila svoju praksu da živi dulje od svoje djece. Trenutno ih kod kuće ima još samo dvoje (i nekoliko uokolo, o unucima neću jer bi se oteglo), a za oboje se nadam da će biti dostojni nasljednici. Tj. da će biti tu i za deset godina. Toliko o mačjem svijetu. A sad ono što sam u nekom času mislio metnuti u naslov pa sam zaboravio, i to više puta: Šutnja je zlato. Šutnja je zlato, ali ja nisam baš neki materijalist. Vjerojatno sama pjesma priča o nečem desetom, ali to me sad ne brine puno. - Možda bi trebalo. Možda. Uglavnom, malko se uzdržavam od toga da pišem različite stvari na isti način pa sad mijenjam i stil i tematiku. - Točnije, ponavljaš se u jako kratkim ciklusima. Kako bi bilo da se malko posvetiš šutnji? - Ni ja nisam materijalist. - To jer jedva da se može nazvati materijalnim bićem. - Ti kao da si nešto iznad toga. - To tebe ne čini ništa materijalnijim. - Nemaš temelja za prigovor. - Nije to prigovor, samo ti se rugam. - Rugala se sova tekunici. - Navlakuša? - Što god to značilo. - Mislim da se pogubio. - Je li bitno? - Općenito nije. - A u konkretnom slučaju? - Nije općenito. Bitno je pratiti i kako je što naglašeno. Značenje se može ponešto promijeniti. - A da upotrijebiš italik? Zapravo sam razmišljao o metaliku. - Rima je nedostatna za isti efekt. Počinje me boljeti glava od besmislenosti ovog teksta. - Vraćamo se na staro. Jesam rekao da se uvijek ponavljaš? A ako ne sebe, onda nekog drugog. Repetitio est pas mater studiorum. Čini mi se da to postaje sve bitnija činjenica. - Ako se izvede određena operacija na rečenici, točnije, amputacija. Glavobolja bi uskoro mogla izaći iz područja umišljajâ. - Nemoj nas ostavljati! - Nekad ti ovako nešto više nikad ne izleti! - Zašt.... Ono gore da si odmah izbrisao! Bojim se da neću, ovako vedar završetak prava je protuteža onako mračnom početku. |
