...in patria sua
22.02.2010., ponedjeljak
Ispljuvci i izbljuvci ter njihovo parničenje oko zvučnosti.
Rebusi nisu novi, ali to mi niti nije bio cilj (iztina, ne sjećam se da sam ih nekdje prije vidio). Svi imaju nežto zajednidžko, a treći je obrtajni, žto ga ne zprečava u imanju nečeg zajednidžkog s drugo dvoje. Zajednižtvo nema veze s naslovom koji je tu tek tako, jer sam ručao u ztudendskoj menzi.   Kao što se dade zamijetiti, ztvarni svijet me opako zprečava u imanju neživota i polako poztajem sve zabrinutijim. Razmišljajući o raznoraznim obcijama ne dolazim do rješenja koja bi bila iztovremeno korisna i zanimljiva, a ne razmišljajući dolazim pak do svega žto mi se u životu dešava. Ztoga se ne mislim sad dičiti nekim novim misaonim domašajem, a da sam u zadnjih par tjedana odkrio da sam po nekim osobinama inferioran mediokritedstvu ili barem ne predaleko od iztog ter k tomu par kanata tople vode, ne treba posebno naglašavati. Zato bih se vratio onoj babi iz šume koja je u gruntovnici uknjižena na ztanovitog Ztribora. - Neće ići, nema više ni babe ni šume, a negromantiju tek trebaš početi izučavati. Prekrasno je kad loš plan propadne još u počedku. Prižtedi mnogo muka. Druga ztvar koja se ima podičiti svojim vizualnim karagteriztikama jezt zkori preztanak zime i posljedični prelazak na ljeto. Nadati se još i proljeću između to dvoje bilo bi ipak suviše obtimiztično. Zagonedka: Kako od od morskog glavonožca napraviti kopnenog preživača? |
