...in patria sua
30.12.2009., srijeda
U potrazi za I......m.
|
Prvo i prvo: Bandića treba zaustaviti. Bandića treba zaustaviti. Drugo i treće: Ujutro na dan izbora probudio sam se iz po svojoj prilici najčudnijeg svog sna. Po sadržaju noćne more, ali po emocijama ni približno. Dapače, sad kad ga se prisjećam, daleko mi je neugodnije. U snu sam vjerojatno bio u dnevnom boravku, sjedio za stolom s još dosta ljudi, vjerojatno rođaka koji su kod nas bili neki dan, i svako malo se okrenuo da gledam televiziju. Na televiziji su se vrtjele slike ljudi rasporenih utroba iz kojih su visjela crijeva. Većina je ležala manje ili više mirno, a crijeva su kojekako poispadavala. Jedan se divlje batrgao dok ga je nekoliko ljudi u zaštitnim odijelima pokušavalo umiriti, a jedan ili dvojica nekamo odvlačili desetak metara dug krak crijeva. Malo poslije isti je mirno ležao, a crijevo mu je bilo uredno posloženo na trbuhu. Nisam skroz siguran odakle mi te slike. Bitno su drugačije od onih s kolinja. Treće sam zaboravio. - Nisi, treba popravak da se poveže s četvrtim. Prva verzija, da se bolje vidi što je sve promašeno: Da ipak barem malo aludiram na tu treću, na točkice ide slovo koje putuje između napete opne između hidrosfere i atmosfere ljuto što ga je veći dio povijesti mijenjala drška za kišobran. Popravljena verzija: Da ipak barem malo aludiram na tu treću, na točkice ide slovo koje putuje ispod napete opne između hidrosfere i atmosfere, ljuto što ga neki zovu drškom za kišobran. Sad bi sve trebalo biti jasno. - Naravno. O potrazi. Junak ove kratke priče je nekakav prirodoslovac. On će otkriti nešto svakako veliko, a kako otkriće ne bi bilo bez konteksta, pratit ćemo ga kroz neke trenutke života. Sam početak života van maternice. Ono unutra nije pretjerano krcato iskustvima, barem ne u usporedbi s onim što slijedi, tako da je preskočeno. Prvi udah, prvi jasni zvukovi, prvi pogled izvan mraka, prvo okušavanje glasnica, ... Svakako prerano da bi imao ikakvog pojma o svojem velikom otkriću. Bolje da ga pustimo da nauči pokretati vlastite udove, hodati, govoriti, misliti, ... Djetinjstvo prolazi bez većih trauma. Naš lik je nešto napredniji od ostale djece, rano počinje čitati, neuobičajeno puno vremena provodi sam, ali to ostaje nezamijećeno dovoljno dugo da ostaje unutar roditeljskog dojma posebnosti vlastitog potomka. U školu dolazi kao čudno dijete i takav ostaje do izlaska. Putem pokupi oveću količinu informacija o svemu i svačemu, iako će kasnije priznati da je svjestan uglavnom rupa. Razvija neke vlastite ideje i kritičko razmišljanje prema svemu. Svojem velikom otkriću još se nije počeo približavati. Odlazi na studij. U svojoj prirodnoj znanosti solidno napreduje i polako se počinje baviti znanstvenim radom. Svjestan je da njegova znanost nije ni propulzivna ni profitabilna, ali tješi se da mu barem nije dosadno. Iako i dalje razmišlja o svemu što stigne, svoje veliko otkriće nije ni načeo. Trideseti rođendan, koji mnogim ljudima znači kraj mladosti, njemu je problematičan samo zato što je rođendan. Iza sebe ima doktorat i hrpicu objavljenih znanstvenih radova u raznim časopisima. Piše i za domaće, i to uglavnom protiv kojekakvih pseudoznanstvenih lakomislica i varalica koji pokušavaju ili su već dobili kredibilitet u medijima. Frustracije liječi humorom koji razumiju tek malobrojni kolege, jer ostalom puku nedostaje znanja. Iako sav u znanosti, o svojem otkriću ne zna zapravo još uvijek ništa. Četrdeset i tri godine. Počinje nositi okrugle naočale i u potrazi je za ne pretjerano kičastom šiljastom kapom. U neslobodno vrijeme i dalje radi znanost sličnu onoj iz mladosti, samo što to nitko drugi ne bi rekao. Tehnologija fundamentalno nije otišla daleko, ali strojevima se upravlja znatno brže jer su prikopčani na mozgove. Ideje i dalje dolaze samo od ljudi. Dupine i divovske lignje treniraju tek rijetki entuzijasti i teolozi rata. Misli su uredno posložene i usmjerene više prema van negoli prema naprijed. Svoje veliko otkriće još nije ni naslutio. Šezdeset i šest godina. Znanstveni rad je oslabio i svodi se na neozbiljna istraživanja u mladosti odgođena za starost i čudne biološke eksperimente zastarjele prije dva stoljeća. Dio vremena koji ide na predavanja uskoro će pasti na nulu i slobodnog vremena bit će puno previše. Za razmišljanje? Veliko otkriće i dalje nije na popisu uskoro obavljenih poslova. Duboka starost, barem po broju godina. I dalje se mota po svojoj znanstvenoj ustanovi jer mu je doma dosadno. Povremeno radi neke eksperimente, ali oni već odavno nemaju publike. Mensimulacije su potpuno preuzele zabavnu industriju i samo poneke stare religije prakticiraju fizikalne i kemijske metode fasciniranja. Svjestan je da je promašio većinu stvari koje je predviđao kad je bio samo duhom star, ali to ga ne brine. Jedini je koji zna za te promašaje, a sa sobom je sklopio pakt o nenapadanju. O svojem velikom otkriću i dalje nema pojma. Par minuta prije smrti. Krajnje je vrijeme da dođe to tog otkrića. I dolazi. Sagledavši kao pravi predsmrtnik vlastiti život i vidjevši kako su se mnoge stvari smiješno posložile, poželi se pljesnuti po čelu. Ali ne može. To ga još više nasmijava. Ali ne može se smijati. Nije bitno. - Zašto nisi jednostavno napisao to u prvom licu uz napomenu da ne garantiraš da će sve biti tako? Ovako opisano meni se sigurno neće desiti. Jednostavne ekstrapolacije ne rade. - Nisi tu dao projekciju budućnosti, nego vlastitih želja. To je više kao pozadina, jer mi treba za ovo nekakva kvazibiografija. A van sebe ne znam puno ljudi. A ne znam ni opisati npr. život jednog radnka u obućarnici. - Znao bi, da moraš. Neću to shvatiti kao izazov. No, ovdje životni put i nije najbitniji. Samo sam našao gdje se najviše mogu približiti religioznosti, iako bi svakom poštenom religiotu skočio tlak da čuje uživo to moje tumačenje. Čak i onima koji vjeruju u toleranciju. - Nećeš reći zašto? Zašto je rješenje cijele zagonetke. Ć, naslova, pojašnjenja i priče. - Smijem reći da je trivijalno? Naravno, i ne moraš nikome priznati da sam ti ja rekao da to kažeš. Tako da se rješavači ne bi osjetili pretjerano pametno kad shvate. - Budi ipak svjestan da pakt o nenapadanju još nismo sklopili. - I nikad nećemo. - Pa nisam rekao da hoćemo. - Ubacio si riječ "još". - To je da mu dam lažnu nadu. Znaš, da mu bude blesaviji izraz lica kad mu složimo prepad. - Ako on ne može vjerovati nama, kako da ja vjerujem tebi? - Postavio si mi tako gadno pitanje da se ovaj idiot koji nas tipka ne može domisliti odgovoru. - Jesi osjetio kako mu se mozak zgrčio kad je pokušao naći odgovor? - Aha. Kao da je vanjski tlak skočio na gigabar. - Da odselimo u neku drugu glavu? - A kako to misliš izvesti? - Nemam pojma, samo predlažem. Okaj, dosta priče. Vani je duga oko Mjeseca, ili kako se to već zove, a vjetar fijuće prekrasno. Vrijeme za gašenje elektronike. |
23.12.2009., srijeda
U potrazi za I......m
|
Prvo rebus. - Neću rebus. Onda par indirekata: *Koja podsjeća na junaka "Kralja lavova". (9; 9) *Spjev s izvorištem u svečanim pjesmama. (2, 2, 3; 7) *Zamagljivanje pojma konja (10; 10) Naslov je višestruko interpretirljiv. Prva i najočitija mogućnost je da ono što dođe na mjesto točkica bude dalmatinski vokativ ovećeg komada dolomita ili vapnenca tako da cijela riječ bude jedna od onih koje su počesto i prečesto silovane. No, prebrojavanjem točkica vidi se da tomu nije tako. Druga je da rješenje bude nešto jako vezano za sljedeći crtić, a sama, možda ne tako očita riječ na mjestu točkica ima dogovor Engleza, a onda ne. Tu sam mislio nešto raspredati o tome kakve osobine cijenim u ljudi koji nisu ja, ali crtić je po tom pitanju nenadmašan. Treća mogućnost je, naravno, ona na koju ciljam, ali konkretna ideja još visi na nekoj od grana mog bukvalnog uma u poprilično fitofetalnom stanju. Zasad znam samo to da bih krajnji rezultat radije negdje našao nego da ga sam moram napisati. Za neke ideje mi je pravo žao što se nisu izlegle u nekom, ako već ne konzistentnijem, a onda barem radišnijem umu. Da ipak barem malo aludiram na tu treću, na točkice ide slovo koje putuje između napete opne između hidrosfere i atmosfere ljuto što ga je veći dio povijesti mijenjala drška za kišobran. Da to nije posljedica odvratno slabo razvijenih komunikacijskih vještina, smatrao bih svoje zakučasto izražavanje vrlinom. - Drugim riječima, nije fora biti nerazumljiv ako to nisi namjerno. - A mogao bi i sam sebe uvjeriti da to jest namjera. - Ali to bi bila deluzija. - Bez brige, samo ga provociram, jer mi se čini da on tako nešto i pokušava izvesti. Kao da bi mi uspjelo. Preočito je što sve ne štima. - To zato jer te mi obavještavamo. |
14.12.2009., ponedjeljak
I ovo lagano zaudara po ničemu.
 Zadnji je rebus bio prelagan, pa mi je dužnost sad malo zakomplicirati. Nije dosta reći rješenje, već sva rješenja, jer ih ima deset, ako nisam što fulao. Kemičari će već shvatiti. Dodatni problem je što rebus ima grešku. Onaj desni lik bi trebao imati i jedno h, ali u našim krajevima to je slovo često izostavljeno pa sam blaženo ne znajući složio nešto polupismeno. Slično mu se i titula tu i tamo pogrešno smatra imenom, kao da je jedno slovo dosta za ime. Inače mi je palo na pamet da bi bilo zgodno namazati par zagrebačkih zgrada osinjim feromonima za uzbunu i onda promatrati što se zbiva, ali, kako stvari stoje, najlakši način da se do te tvari dođe je maltretiranje osa. A to radije ne bih jer imaju žalce i ne daju se umiriti obećanjem da neću više. Tako da i dalje ništa od mojeg napretka u proučavanju ponašanja polipoda (zajednički naziv za sve živine koje imaju više od jedne noge, skovan ovog trena, ali nipošto prvi put). Još bi moglo ispasti da je kreativnost osobina koja omogućava da do starih podataka i ideja dođemo bez da ih moramo tražiti. - Ni ta konstantacija nije pretjerano originalna. Trebat će zato barem pola sekunde dok nesretni naletioc ne skuži što sam htio reći. - Što ako neće ni pokušati skužiti? Ne vidim razloga zašto bi me to brinulo. Čak mi pada na um sljedeća slika. Verbalna komunikacija sa mnom spada u onu vrst mentalnih akrobacija u koje se upuštate kad hodate (me(n)talnim) stubištem i naletite na iznenadni manjak ravnoteže pa se pokušavati spustiti dolje tako da broj kostiju ne raste prebrzo, po mogućnosti ne uopće. Čitanje onog što pišem razlikuje se samo u tom detalju da skočite sami i možete u bilo kojem trenutku prestati. - Jednog dana ću te ostaviti spavati, odvući se u neko knjigoprodavalište i kupiti ti DSM IV. Tako da možeš početi obilježavati stranice na kojima se nalaziš. - A ja ću jednog dana tu knjigu skupa s bilješkama odnijeti nekom psihijatru tako da se u novijim izdanjima nađu i neki novi umolomi. Moja je pak dužnost obavijestiti vas da ste upravo vi ono što bi se u toj knjizi trebalo naći. - Znaš da ne smije biti tvoja zadnja. Glavno da me nisi demantirao. - Sam se demantiraš. Smatrat ću to propalim sofizmom. - Ti si propao. Bolje nego da nisam nikad ni bio. Osim hrpe slova. - Nula je bolja od onoga ispod. Ono ispod možda i može nekud, ali ex nihilo nihil. - Ti si nula. Postaješ dosadan. - Počinješ me kopirati. Kad si dosadan. - Gledaj, nije nimalo zanimljivo ako sam sebe pobijediš u svađi. Moraš izgubiti. Znam da si ti ja, ali ovo je stvarno bedasto. - Slažem se. Ponajviše radi toga što si se poklopio sam. |
06.12.2009., nedjelja
I tako nije bilo ništa.*
 Rješenje rebusa uskoro će zaskočiti sve žive ljude na Zemlji, a nakon mjesec dana jednostavno nestati. Šteta što nisam smislio nešto kompliciranije. Izgubit ću se brzo, u to sumnje nema. Već i ova pjesma produkt je dilema. Mislio sam tipkat' svakako o nečem, ali više ne znam čak ni da vam rečem je li tema ovog maloumnog posta presložena bila, ili sasvim prosta. Od šake ideja što javljaše se prije ni mrvice više, ni trunčice nije. - Lažeš. Upravo sam se sjetio... - Svih. To problemu ostavlja amplitudu, samo ju množi s kvadratom imaginarne jedinice. - Hoće reći da ne zna otkud početi. - Neka barem bude svjestan da je svakako moguće sve uklopiti u jedan tekst. Pa sve je moguće... - ...ako ne znaš ništa. Imam ipak prigovor na sveuklapanje. Bilo bi previše toga. - Što si riješio tako da opet nema ničega. *Ljubitelji dobre pojezije zamjerit će mi što od pjesnika najviše cijenim Predraga Raosa, Gustava Krkleca i Stanislava Femenića (naslov je od njega prepisan). |
