
Zadnji je rebus bio prelagan, pa mi je dužnost sad malo zakomplicirati.
Nije dosta reći rješenje, već sva rješenja, jer ih ima deset, ako nisam što fulao. Kemičari će već shvatiti. Dodatni problem je što rebus ima grešku. Onaj desni lik bi trebao imati i jedno h, ali u našim krajevima to je slovo često izostavljeno pa sam blaženo ne znajući složio nešto polupismeno. Slično mu se i titula tu i tamo pogrešno smatra imenom, kao da je jedno slovo dosta za ime.
Inače mi je palo na pamet da bi bilo zgodno namazati par zagrebačkih zgrada osinjim feromonima za uzbunu i onda promatrati što se zbiva, ali, kako stvari stoje, najlakši način da se do te tvari dođe je maltretiranje osa. A to radije ne bih jer imaju žalce i ne daju se umiriti obećanjem da neću više.
Tako da i dalje ništa od mojeg napretka u proučavanju ponašanja polipoda (zajednički naziv za sve živine koje imaju više od jedne noge, skovan ovog trena, ali nipošto prvi put).
Još bi moglo ispasti da je kreativnost osobina koja omogućava da do starih podataka i ideja dođemo bez da ih moramo tražiti.
- Ni ta konstantacija nije pretjerano originalna.
Trebat će zato barem pola sekunde dok nesretni naletioc ne skuži što sam htio reći.
- Što ako neće ni pokušati skužiti?
Ne vidim razloga zašto bi me to brinulo. Čak mi pada na um sljedeća slika. Verbalna komunikacija sa mnom spada u onu vrst mentalnih akrobacija u koje se upuštate kad hodate (me(n)talnim) stubištem i naletite na iznenadni manjak ravnoteže pa se pokušavati spustiti dolje tako da broj kostiju ne raste prebrzo, po mogućnosti ne uopće. Čitanje onog što pišem razlikuje se samo u tom detalju da skočite sami i možete u bilo kojem trenutku prestati.
- Jednog dana ću te ostaviti spavati, odvući se u neko knjigoprodavalište i kupiti ti DSM IV. Tako da možeš početi obilježavati stranice na kojima se nalaziš.
- A ja ću jednog dana tu knjigu skupa s bilješkama odnijeti nekom psihijatru tako da se u novijim izdanjima nađu i neki novi umolomi.
Moja je pak dužnost obavijestiti vas da ste upravo vi ono što bi se u toj knjizi trebalo naći.
- Znaš da ne smije biti tvoja zadnja.
Glavno da me nisi demantirao.
- Sam se demantiraš.
Smatrat ću to propalim sofizmom.
- Ti si propao.
Bolje nego da nisam nikad ni bio. Osim hrpe slova.
- Nula je bolja od onoga ispod.
Ono ispod možda i može nekud, ali ex nihilo nihil.
- Ti si nula.
Postaješ dosadan.
- Počinješ me kopirati.
Kad si dosadan.
- Gledaj, nije nimalo zanimljivo ako sam sebe pobijediš u svađi. Moraš izgubiti.
Znam da si ti ja, ali ovo je stvarno bedasto.
- Slažem se. Ponajviše radi toga što si se poklopio sam.
Post je objavljen 14.12.2009. u 12:27 sati.