...in patria sua
27.10.2009., utorak
Pokušavajući da budem duhovit, ispao sam smiješan.
 Trenutno tratim vrijeme. - Neće ti se to isplatiti. Nije da sam mislio ljenčariti za novce. Birokracija mi se oduvijek činila odbojnom. - Što misliš, koliki udio blogopisaca su zapravo birokrati? Kako prepoznati birokrate? Vjerojatno oni koji se na birokrate redovito ljute. Kad ih najbolje poznaju. - Nezamisliv ti je birokrat koji tipka iza radog vremena i ima tematiku koja leži između nečeg desetog i osamnaestog? Ne znam nijednog, tako da je sve moguće. A opet, čini mi se da ljudi koji po Internetu vise ili imaju više ideja nego što im okolina može podnijeti ili više frustracija nego što ih se usude pokazati okolini. - A ti si? Ili . ? Doveo sam se u poziciju da moram kidati okomito na ravninu razapetu dvama vektorima čije si duljine sam ne smijem pripisivati. - Ali taj treći smjer je njihov vektorski produkt. Neizravno si rekao da zadovoljavaš oba kriterija. Samohvala i samokritika u istoj rečenici koja tek tada nešto znači, iako joj to kvalitetu ne diže nimalo. Morat ću proširiti bazu vektorskog prostora. - Nema pomoći. Sljedeće što smisliš bit će inferiorno ovoj slici i neće ju izbaciti. Mogu mirno računati da mi tek jedan ili dva naletioca kuže foru s vektorima. - Na neznanje i srodne pojave možeš računati samo kao na probleme. Ali religija, politika i kompletna pseudoznanost, kao i većina umjetnosti postoje samo zato jer većina publike nema pojma. U neku ruku i svi zanatlije žive od tuđeg neznanja, o učiteljima da ne govorim. - To je drugo. Oni nešto prodaju. Ti laprdaš bez daljnjih namjera. Tako da ti naletioci ne mogu biti zabavljeni mudro smišljenim lažima, uvjerenjem da ćeš im pomoći ili da znaš više od njih, i to sve odreda nedokučivih stvari. Vide samo tipkaralo koje se pogubilo među slovima. To i ja vidim. - A sad nazad u stvarni svijet. ? - ! |
