...in patria sua
27.10.2009., utorak
Pokušavajući da budem duhovit, ispao sam smiješan.
 Trenutno tratim vrijeme. - Neće ti se to isplatiti. Nije da sam mislio ljenčariti za novce. Birokracija mi se oduvijek činila odbojnom. - Što misliš, koliki udio blogopisaca su zapravo birokrati? Kako prepoznati birokrate? Vjerojatno oni koji se na birokrate redovito ljute. Kad ih najbolje poznaju. - Nezamisliv ti je birokrat koji tipka iza radog vremena i ima tematiku koja leži između nečeg desetog i osamnaestog? Ne znam nijednog, tako da je sve moguće. A opet, čini mi se da ljudi koji po Internetu vise ili imaju više ideja nego što im okolina može podnijeti ili više frustracija nego što ih se usude pokazati okolini. - A ti si? Ili . ? Doveo sam se u poziciju da moram kidati okomito na ravninu razapetu dvama vektorima čije si duljine sam ne smijem pripisivati. - Ali taj treći smjer je njihov vektorski produkt. Neizravno si rekao da zadovoljavaš oba kriterija. Samohvala i samokritika u istoj rečenici koja tek tada nešto znači, iako joj to kvalitetu ne diže nimalo. Morat ću proširiti bazu vektorskog prostora. - Nema pomoći. Sljedeće što smisliš bit će inferiorno ovoj slici i neće ju izbaciti. Mogu mirno računati da mi tek jedan ili dva naletioca kuže foru s vektorima. - Na neznanje i srodne pojave možeš računati samo kao na probleme. Ali religija, politika i kompletna pseudoznanost, kao i većina umjetnosti postoje samo zato jer većina publike nema pojma. U neku ruku i svi zanatlije žive od tuđeg neznanja, o učiteljima da ne govorim. - To je drugo. Oni nešto prodaju. Ti laprdaš bez daljnjih namjera. Tako da ti naletioci ne mogu biti zabavljeni mudro smišljenim lažima, uvjerenjem da ćeš im pomoći ili da znaš više od njih, i to sve odreda nedokučivih stvari. Vide samo tipkaralo koje se pogubilo među slovima. To i ja vidim. - A sad nazad u stvarni svijet. ? - ! |
16.10.2009., petak
Još iskašljavam prašinu koja se digla kad je ljeto odmaglilo.
 Čestim naletiocima već je poznata moja molba da se ne prepoznaju. Inače sam imao bolji naslov, ali nakanio je, kao što idejama priliči, ispariti dovoljno rano da ne ostavi nikakvih tragova slijedeći koje bih ga se mogao prisjetiti. Znam samo da je bio o nečemu. |
09.10.2009., petak
Vjerojatno nisam prvi koji je ovo sastavio.
 Nađem li trik za obuzdavanje lijenosti, postat ću opća imenica. - Bahato. Uvijek mogu reći da to vrijedi za većinu ljudi. - Zašto onda u prvom licu? Tako mi se sviđa. - Sviđa ti se samopovlađivanje? Može to biti i veličanje lijenosti. - Ako tek ogromna lijenost može tebe usporiti, što time želiš reći o sebi? Pa općenito ljudi rade puno manje no što mogu. Efikasnost je skoro pa nikakva. - Zašto onda u prvom licu? Pa jer mi je po volji tako. - Ali to je egomanično. Možda aluzija na egomaniju mene koji ne vrijedim baš puno digne samopouzdanje pristojnijim naletiocima. - Notorna besmislica. Netko bi mislio bolje o sebi zato što tako i neki laprdant misli. Prije bih očekivao sram radi pripadnika vlastite vrste koji si gradi deluzije. Tako nekako izgleda kad od samog sebe izgubite u raspravi. Samog sebe dobiti dijametralno je suprotno. |
05.10.2009., ponedjeljak
Smatram se impresivnim primjerkom neradnika.
 Rebus je prvi iz serije rebusa koje ne mogu naći. Nisam siguran tražim li rebuse ili bilježnicu. - Bojim se da ćeš morati jednostavno potražiti inspiraciju. Ona dolazi sama. Jedino što malo kad sa sobom dovede i radišnost. Kao da su posvađane. - Prije da je to samo u tvojoj glavi. Pa i ovo je samo u mojoj glavi. - Mi nismo posvađane. - Da, to što ti imaš premali kapacitet da bi nas obje stigao čuti nije naš problem. - Izgleda da ti ne ide baš muljanje. Kad je sve u istoj glavi. Svi sve znaju. A mehanizmi za samozavaravanje su mi zakržljali. - Mi se razvijemo s odrastanjem. Riješi taj zaostatak i začas ćeš porasti u vlastitim očima. Ne može li se to riješiti s povećalom ili tako nečim? - Skepsa ga rasturi u komadiće. - Kad se uvijek spetljam kad imam staklo u blizini. P.S. za odgonetače, da se ne ponavljam: Rebus malo naginje indirektima, ali jest rješiv. Svakako treba početi sa žutilom. Inače ga smatram jednim od boljih (težih) koje sam sastavio. |
02.10.2009., petak
Čekam da počne Dnevnik, a onda čekam da završi.
 Sličica je konjcipirana tako da digne tlak dvjema vrstama dušebrižnika. Nadu u samoneprepoznavanje i dalje održavam na životu. ::Kad mi i ovi maknu, stavljam ljubičaste pravokutničiće.:: |
