...in patria sua

05.10.2009., ponedjeljak

Smatram se impresivnim primjerkom neradnika.



Rebus je prvi iz serije rebusa koje ne mogu naći. Nisam siguran tražim li rebuse ili bilježnicu.
- Bojim se da ćeš morati jednostavno potražiti inspiraciju.
Ona dolazi sama. Jedino što malo kad sa sobom dovede i radišnost. Kao da su posvađane.
- Prije da je to samo u tvojoj glavi.
Pa i ovo je samo u mojoj glavi.
- Mi nismo posvađane.
- Da, to što ti imaš premali kapacitet da bi nas obje stigao čuti nije naš problem.
- Izgleda da ti ne ide baš muljanje.
Kad je sve u istoj glavi. Svi sve znaju. A mehanizmi za samozavaravanje su mi zakržljali.
- Mi se razvijemo s odrastanjem. Riješi taj zaostatak i začas ćeš porasti u vlastitim očima.
Ne može li se to riješiti s povećalom ili tako nečim?
- Skepsa ga rasturi u komadiće.
- Kad se uvijek spetljam kad imam staklo u blizini.


P.S. za odgonetače, da se ne ponavljam: Rebus malo naginje indirektima, ali jest rješiv. Svakako treba početi sa žutilom.
Inače ga smatram jednim od boljih (težih) koje sam sastavio.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.