...in patria sua
05.10.2009., ponedjeljak
Smatram se impresivnim primjerkom neradnika.
 Rebus je prvi iz serije rebusa koje ne mogu naći. Nisam siguran tražim li rebuse ili bilježnicu. - Bojim se da ćeš morati jednostavno potražiti inspiraciju. Ona dolazi sama. Jedino što malo kad sa sobom dovede i radišnost. Kao da su posvađane. - Prije da je to samo u tvojoj glavi. Pa i ovo je samo u mojoj glavi. - Mi nismo posvađane. - Da, to što ti imaš premali kapacitet da bi nas obje stigao čuti nije naš problem. - Izgleda da ti ne ide baš muljanje. Kad je sve u istoj glavi. Svi sve znaju. A mehanizmi za samozavaravanje su mi zakržljali. - Mi se razvijemo s odrastanjem. Riješi taj zaostatak i začas ćeš porasti u vlastitim očima. Ne može li se to riješiti s povećalom ili tako nečim? - Skepsa ga rasturi u komadiće. - Kad se uvijek spetljam kad imam staklo u blizini. P.S. za odgonetače, da se ne ponavljam: Rebus malo naginje indirektima, ali jest rješiv. Svakako treba početi sa žutilom. Inače ga smatram jednim od boljih (težih) koje sam sastavio. |
