Marketing
Pokušavajući da budem duhovit, ispao sam smiješan.
Trenutno tratim vrijeme.
- Neće ti se to isplatiti.
Nije da sam mislio ljenčariti za novce. Birokracija mi se oduvijek činila odbojnom.
- Što misliš, koliki udio blogopisaca su zapravo birokrati? Kako prepoznati birokrate?
Vjerojatno oni koji se na birokrate redovito ljute. Kad ih najbolje poznaju.
- Nezamisliv ti je birokrat koji tipka iza radog vremena i ima tematiku koja leži između nečeg desetog i osamnaestog?
Ne znam nijednog, tako da je sve moguće. A opet, čini mi se da ljudi koji po Internetu vise ili imaju više ideja nego što im okolina može podnijeti ili više frustracija nego što ih se usude pokazati okolini.
- A ti si? Ili . ?
Doveo sam se u poziciju da moram kidati okomito na ravninu razapetu dvama vektorima čije si duljine sam ne smijem pripisivati.
- Ali taj treći smjer je njihov vektorski produkt. Neizravno si rekao da zadovoljavaš oba kriterija. Samohvala i samokritika u istoj rečenici koja tek tada nešto znači, iako joj to kvalitetu ne diže nimalo.
Morat ću proširiti bazu vektorskog prostora.
- Nema pomoći. Sljedeće što smisliš bit će inferiorno ovoj slici i neće ju izbaciti.
Mogu mirno računati da mi tek jedan ili dva naletioca kuže foru s vektorima.
- Na neznanje i srodne pojave možeš računati samo kao na probleme.
Ali religija, politika i kompletna pseudoznanost, kao i većina umjetnosti postoje samo zato jer većina publike nema pojma. U neku ruku i svi zanatlije žive od tuđeg neznanja, o učiteljima da ne govorim.
- To je drugo. Oni nešto prodaju. Ti laprdaš bez daljnjih namjera. Tako da ti naletioci ne mogu biti zabavljeni mudro smišljenim lažima, uvjerenjem da ćeš im pomoći ili da znaš više od njih, i to sve odreda nedokučivih stvari. Vide samo tipkaralo koje se pogubilo među slovima.
To i ja vidim.
- A sad nazad u stvarni svijet.
?
- !
Post je objavljen 27.10.2009. u 09:32 sati.