...in patria sua
08.05.2009., petak
Gledanje u stvari nabacane s lijeve mi strane ovaj put ne pomaže.
|
- Podla laž. Upravo si se po gledanju ulijevo sjetio kako ti je jednom tako nešto palo na pamet pa, budući da sad nije, krenuo tipkati naslov koji to napuhuje i autokomentar koji stvari vraća na zemlju. I, što imamo od te konstantacije? - Dvije mrkve, zeca i tri kile natrijevog dihidrogenfosfata. Spava ti se više nego meni. - Čuj, imali smo kratko rješenje. I jedno duže, ali si od oba odustao. Već sam počeo sa sebi ići na živce s pitalicama. - Ne nego ti ili svi prokuže rješenje, ili baš nitko pa nemaš prave kompeticije. To ne znači da si ne idem na živce. - Pa? Malo smo precizirali poziciju uzroka. Ovo je dosadno čak i tipkati. - Možeš se zato smijati svakome tko bude dovoljno bedast da ide čitati. Tomu je uvijek tako. Ali nije mi na kraj pameti reći da ovo pišem samo za sebe (to je jednom davno i elaborirano). Stvari koje su za mene stoje po bilježnicama. Internet je sredstvo za maltretiranje pismenih naletioca. - To što priznaje znači ili da misli da nije toliko strašno pa da će samokritikom malo popraviti dojam, ili da nema pojma da je naporan. Postaje mi naporno ostati pri svijesti. - Neprijeporno je redovito poslije pornjave. Rastavite prvu riječ ako ste nemaštoviti. - A ako ste maštoviti, - onda nemojte glumiti da imate paraličnosti. Budući da ste svi ista osoba, mogu vam drugi vi stvarati probleme. Meni probleme stvaraju neke - druge stvari. - Jedna stvar - i to živa. Nemojte nasilno razvlačiti post. To je sasma nekorisno. Ponedjeljne opaske. Druga: Samim čitanjem ne mogu rekonstruirati tokove misli koji su preko tipk ovnice učinili ono gore. - Bijedan trik da se sakrije da je samo jedna. Prva nije vidljiva. |
