...in patria sua
13.04.2009., ponedjeljak
O kukcima plazećim po monitoru i proizašlim dilemama.
|
Gdje maločas tri bijahu, sad tek jedna kruži. Mušica ta kasnonoćna što ticala pruži Ispred sebe da uhvati mirisne signale Predatora kakvog strašnog il' jestvine male. Uporno se ona svojim kružnim ritmom kreće Korak naprijed, krug ulijevo, odustati neće. Da me zbuni, povremeno preko ruba prijeđe Il' porabi krilo svoje, neprozirno, smeđe. - Lažeš, Nemo, bezbojno je toga kukca krilo - Opnokrilac to je sitan, drugih nije bilo. Rime druge naš'o nisam, možda je i nema. Zar me samo zbog tog fakta čeka anatema? - Nastradat ćeš, bijedni stvore, oporuku slaži - Ne zbog pjesme, nego znanja, već te nindža traži. - Grijeh tvoj pukom srećom, stvore, sad će kažnjen biti - Jer obično nekažnjeno lašcem kreneš biti. Mušica što krilca širi znakove mi daje Da je vrijeme da se kupim u svoje odaje. Priviđenja riješiti se najlakše je tako Da odspavam, da odsnijem, to bar znadem kako. - Samo spavaj, nazadniče, jer strpljenje naše - Veliko je i naklono: svaki čas mu paše. - A u mraku tvoga duha kojim ti se krećeš - Čekamo te, vrebamo te, pobjeći nam nećeš. |
