Gdje maločas tri bijahu, sad tek jedna kruži.
Mušica ta kasnonoćna što ticala pruži
Ispred sebe da uhvati mirisne signale
Predatora kakvog strašnog il' jestvine male.
Uporno se ona svojim kružnim ritmom kreće
Korak naprijed, krug ulijevo, odustati neće.
Da me zbuni, povremeno preko ruba prijeđe
Il' porabi krilo svoje, neprozirno, smeđe.
- Lažeš, Nemo, bezbojno je toga kukca krilo
- Opnokrilac to je sitan, drugih nije bilo.
Rime druge naš'o nisam, možda je i nema.
Zar me samo zbog tog fakta čeka anatema?
- Nastradat ćeš, bijedni stvore, oporuku slaži
- Ne zbog pjesme, nego znanja, već te nindža traži.
- Grijeh tvoj pukom srećom, stvore, sad će kažnjen biti
- Jer obično nekažnjeno lašcem kreneš biti.
Mušica što krilca širi znakove mi daje
Da je vrijeme da se kupim u svoje odaje.
Priviđenja riješiti se najlakše je tako
Da odspavam, da odsnijem, to bar znadem kako.
- Samo spavaj, nazadniče, jer strpljenje naše
- Veliko je i naklono: svaki čas mu paše.
- A u mraku tvoga duha kojim ti se krećeš
- Čekamo te, vrebamo te, pobjeći nam nećeš.
Post je objavljen 13.04.2009. u 02:11 sati.