...in patria sua
10.01.2009., subota
Naivno je svoj duševni mir temeljiti na lako oborivnim tvrdnjama.
|
Naravno da nemam ideje. Jedna mi se nekud zagubila i totalno pokvarila kontinuitet. Kao da napamet vadite korijen iz nekog ovećeg broja (nije da se time bavim, zato mi i djeluje teško) i onda vas netko zapita je li prije bila Vlatka ili Simona (što je bitno teže od pitanja o jajcu i kokoši jer sad imamo dvije kokoši). I tako ideja nova rođena bi. - Ne, nego samo utisak da ideju imaš. Za neupućene, slijedi teško bljezgarenje popraćeno erupcijama čiste nečega. Čega? - Ne znam. Čim saznam, pokušat ću te spriječiti. Kako? - Pa da me spriječiš u sprečavanju. Inače, našao sam bit manipuliranja i mozgoprca. Treba govoriti ono što slušatelj već zna ili misli. Ako ga se misli nekamo navesti, treba to tako izvesti da on sam prvi dođe do podvaljene ideje. Inače ništa od neurokopulacije. Direktno rečene nove ideje dočekuju se na nož ili barem vile. Primjere mi se ne da navoditi, a ako baš hoćete, nađite si bilo kojeg popa, političara ili tako nešto javnodjelujuće. Uvijek pokušavaju svojim riječima slijediti mišljenje grupe kojoj se obraćaju. - Mislim da si otkrio toplu vodu. Učim. I da, ovaj post je tristoti po redu. I da, zabavno mi je pratiti ćoškaste brojke. I da, ovo je samo da ih bude troje. Svjestan sam da bih jednog dana iz podalje budućnosti mogao ostati paf kad vidim što sam nekad pisao. No, ako uznapredujem do toga, vjerojatno ću razviti i bitno bolju autoironiju pa ću se samo nasmijati biću koje se u mene razvilo. Tako da se zapravo ne plašim. |
