...in patria sua
12.01.2008., subota
1,777
|
Imao sam još jedan napadaj Ideje. Iako je samo po sebi to divno iskustvo, problem je što fali publika. Nije isto pripovijedati nešto sebi i samo sebi plus izmišljenim paraličnostima s maskama poznatih i imati pred sobom nekog tko nije iskoristio prilku da pobjegne na vrijeme. Dosta je već bilo tih žrtava. Ako kad vidite koju od njih, lako ćete ju prepoznati. Idu pravo naprijed i ne lete im leptirići oko glave. Aure su im potpuno sive, a lica beskrvna. Živi su samo prema medicinskim nalazima, a zapravo već odavno impregnirani u moju vampirsku bit. Jasno je da svaka zvijer kad-tad dođe do problema starog lava. Nitko mu više ne želi blizu, a sam nije u stanju loviti. Iako glupi ko noć, ljudi čisto zbog prirodne selekcije zaobilaze mjesta gdje često stradaju. Slično vrijedi i za nemrtve. No, nemtrvi su često (čak isključlivo, bojim se) inteligentna gamad koju nije baš lako istrijebiti. Zapravo je nemoguće, baš kao i političare, samo što su političari, za razliku od nemrtvih, ipak još ljudi, ma koliko to nevjerojatno zvučalo. No, dosta ispovijedi. Detalje potražite u Hašekovoj priči "Moja ispovijed", koja, uzgred budi rečeno, nema baš neke veze s religijom. Idem sad do naslova koji potječe još od ranovečernjih sati kad sam imao Ideju. Umjesto da ju opišem (malo bi vam to značilo jer nisam u stanju opisati ništa što iziskuje uporabu determinacije emocija), pokušat ću ju rekonstruirati tj. napisat ću nešto sasvim deseto i ne reći da to zapravo nije izrod Ideje. Osim toga, prekrstit ću Ideju. Sad je to samo ideja. Jedna od. A kako je to išlo... - Opisuješ. Okaj. Motiv za pisanje dolazi od čitanja Hašekovog eseja o izmišljanju naslova i naziva, ali neću o tome jer bih skrenuo nekamo drugamo. Motiv je i onaj obljubljeni izomer dimetiletera, ali neću ni o tome jer bi to isto bilo skretanje. Dakle, 1,777. Pomnožit ću ga odmah s tisućom da dobijem 1777 koji mi je ljepši jer je zabavnije igrati se s prirodnim brojevima. Neka prestanu čitati svi oni kojima su brojevi apsolutno bezvezni. Bit će im dosadno. Obećajem makar znam da je to obično zazivanje vraga budući da ću obećanje prekršiti. - Da, bit će stravično bezvezno i neprobavljivo k tomu. I, opet skrećeš. Zato jer sam zaboravio sve osim toga da mi se sviđalo ono što sam smislio. Nego, 1777 je jedan zbilja divan broj, makar bi jedna djevojka kose tako plave da će vaš um, zabljesnut tim plavilom, odustati od pokušaja da ju opiše i samo bubnuti neku totalno drugu boju, rekla da bi prvu znamenku svakako trebalo odbaciti. Za početak, to je najmanji prost broj koji ima tri iste znamenke zaredom. - Podla laž. 1117 je manji. Poslije ovog šoka gotovo je nemoguće nastaviti. - Nastavio si. Zbilja. - A sad glumiš potištenost. Ne glumim. Zbilja me je razočarala ona prostačina od 1117. Sad ne znam što dalje. - Ajde pomnoži ta dva broja. Totalno nezanimljivo. 1984909 - A da kvadriraš 1777? 3157729. Bezveze. - Zbroji znamenke. Ne zanima me ništa što smrdi na numerologiju. - A pitagorejca se možeš igrati. Dobro onda, 34. Opet bezveze. - A daj kvadriraj 1117. 1247689. I opet bezveze. - Ajde ga pomnoži s 1999, to je isto prost broj. 355223. Mrvicu zanimljivije. - Ajde pomnoži 17, 23 i 31. 12121, skoro pa lijepo. - A sad 79 i 179. Nisi li malo dosadan s tim a-ovima na početku? - E, pomnoži 79 i 179. 14141. Ovo je jedina fora s brojevima koju sam sam našao, a da mi je zanimljiva. - To je zato jer nisi zdrave pameti. - E, ajmo množiti one upristojenije brojeve. Probaj kvadrirati 6. Pokušao. Odustao. - E, probaj opet. Slomio me neuspjeh. Neću više. - E, poslat ću ti noćnu moru. Sanjat ćeš opet da si propustio kakvu krasnu priliku. Izgleda da popuštam, ali samo ako me prestaneš piliti s e-ovima. - O, pa to je sasvim lagano. Ajde sad kvadriraj 6. 36. - O, mogao bi i 66. 4356. - O, a sad onaj navodno đavolji. Misliš 153? - 666. 443556. - O, sad je vrijeme za 6666. 44435556. - O, ne mogu izdržati, a da te ne zamolim da kvadriraš i 66666. 4444355556. - O, vidi se i neki uzorak. Nema zato više nikakve potrebe da dalje kvadriraš šestice. Kvadriraj zato 33333 i 99999. Dobijem 1111088889 i 9999800001. Nadam se da nekog ubio u pojam. Ako nisam, molim da se ubije sam. Rekoh već da me potencijalne žrtve izbjegavaju ne zato što znaju da sam opasan, već zato jer sam potamanio sve nosioce gena sa sklonošću prema meni pa su preostali samo oni što su mi neskloni prirodno. Jako nezgodno za jednog krvopiju koji se ne voli kretati. Sad jedno upozorenje kojeg nikad dosta. Kad počnem o sebi govoriti kojekakve gadarije koje se dadu svesti pod skromnost, imajte na umu da one sa skromnošću veze nemaju. Služe isključivo tome da ih netko pokuša opovrgnuti hvaleći me. Bijedan, ali efikasan trik na koji naročito nasjedaju ženske beta klase. (Čini mi se da se time malo bavila i Sue Townsend.) Samo treba naći žensku i kakvu zgodnu priliku da sam sebe kudiš i već će te ženska žestoko od tebe braniti. Vanjskom promatraču svakako komična scena. Kako bilo, danas sam nešto naučio. - Nisi. Rekla je to još prije par godina profesorica engleskog, da ljudi nisu u stanju dvaput napisati isti tekst. Pod uvjetom da ima barem nekoliko rečenica. Uvijek zaključimo da nešto treba popraviti ili barem drukčije napisati. A onda i Derzin nauk. Proučila je svojedobno nekom da sačuva svoje recentne natipkotine pa da za desetak godina ima zbog čega crveniti se. Zato ja pišem puno neredovito te malo i redovito. Ako mi se kad zadesi da postanem čovjekom, barem ću moći tražiti gdje i kad sam pogriješio. |
