...in patria sua
30.12.2007., nedjelja
Neki mozgaju, a neki (m)ud(r)uju
|
Primijetih da već duže vrijeme nisam tipkao baš bezveze. - Stalno tipkaš bezveze. Mislim na svjesno tipkanje bezveze. - Hoćeš reći da si nešto slučajno otipkao bezveze? Ne, nego nisam tipkao da bi bilo otipkano bezveze. - Ali moraš priznati da ma što tipkao, sve su ti natipkotine bezveze. Dosta tipkanja bezveze. - Zašto sad više nećeš tipkati bezveze? Dojadilo mi tipkanje bezveze. - Kako kad uvijek tipkaraš bezveze? Nekad mi se sviđa to što sam natipkao bezveze. A sad zbilja dosta tipkanja. - Bezveze? Kako god. - Nisi potrošio sve mogućnosti tipkaranja bezveze. Što hoćeš, da cijeli post posvetim tipkaranju bezveze? - Pa i počeo si s tipkanjem bezveze. Ali za potpuni ugođaj trebao bih prebrojiti sve mogućnosti tipkanja bezveze. - I tipkaranja bezveze. A onda i tipkovanja bezveze. - Bolje ne, previše bi bilo tipkovanje bezveze. A da mijenjamo tipkanje bezvezarija? - Samo naprijed, ali onda će ti se barem udvostručiti broj tipkanja bezvezarija. Onda se radije vraćam tipkanju bezveze. Zapravo odustajem jer sam primijetio da sam neke stvari više puta otipkao bezveze. Idem radije sumirati godinu. Vjerojatno sam aproksimativno isti idiot kao na početku iako sam planirao biti nešto drugačiji. - Recimo šeprtlja mjesto idiota. Ma ne, kanio sam smanjiti broj paraličnosti. - Postati ubojicom!? Ma ne, samo bih vas arhivirao. Potopio u formalin i povremeno obrisao prašinu s vaših staklenki. Ponekad i prodrmao pokoju da vam malo oživnem ionako besmtrnu nadu u izlazak. - Samo se ti grozi. A ja ću ti reći da na početku ove godine nisi ništa odlučio. Lijepo. Onda se mogu dičiti da sam ispunio sve dane zavjete. - Nisi bio dovoljno pri sebi da bi znao da treba neke stvari planirati, makar i tek formalno. U ovu godinu si uletio pravo naglavačke. Kad već spominješ naglavačke, uvijek mi je na tu riječ prva asocijacija narepačke. - ? Ne kužiš? - Kužim, ali moram ti na neki suptilan način reći da bi bilo pametnije da ponekad šutiš. No, sad je malo kasno. - Imaš tipku zvanu bekspejs. Hoćeš reći tipkovnično brisalo? - Pusti sad to. Uzet ću ti misao, ali to je ionako nevažno kad tipka isti stvor. - U službi multiple svijesti. - Ma pusti ga, samo se preserava. A koju si mi misao kanio uzeti? - Narepačke. To je kad izbacuješ mačke iz kuće pa neke padaju naglavačke, a neke narepačke. Živo me zanima je li ikome osim meni smiješna pomisao na mačke koje bježe koliko mogu. - Vjerojatno nije. Jedna kratka digresija. - Bolje ti je da se držiš digestije. Tu si pametniji. Digresija. Mačkama je bolje padati naglavačke nego narepačke. U prvom slučaju trebaju samo ispružiti noge i dočekati se, a u drugom se moraju i okretati. - Ovisi to kako baciš mačku. Ako ju baciš narepačke s blagom rotacijom prema naprijed, onda je moguće da će se dočekati pravo na sve četiri. Obično ljudi ne bacaju mačke zato da bi se dočekale na noge. - Obično ljudi uopće ne bacaju mačke. Nisi trebao na to skretati pozornost. Sad ću ispasti bolesnik. A nisam mačkama ništa nažao učinio već bar sedam godina. A nisam ni prije, ako se usporedim s onima koji su mačke ubijali ili ozljeđivali. - A sad još reci da nisi davež jer su tvoje govorancije neusporedivo kraće od Castrovih. Ne ciljam na to. Koliko se sjećam, sumarno sam mačkama više koristio nego štetio, a nisam ih ozljeđivao. - Jesi ih napucavo, bacao okolo, štipao ih za repove, razvlačio ih kao lutke, puhao im u uši da tresu glavom, plašio ih, rastjerivao, davao im kojekakve splačine za jesti, uopće im ne davao jesti, ... Trima točkicama poručuješ da nema više ničega. - Svejedno bi ti mačji sud odrezao neku kaznu. Ne štujem nikakav sud osim vlastite savjesti. - Kao da tvoja savjest ne može oformiti mačji sud. - Mijao mrnjao mrrnjao miijao mjau. Ne razumijem. - Poziva te da se predstaviš kao optuženi. Čekaj malo, pa nisam još ni umro. Zar takvi sudovi ne čekaju da prođe svaka mogućnost da se počini još kakav grijeh. - Mrnjaaaao mijao Mrrrrrrnjau. - Kažnjen si zbog nepoštivanja suda. Zar nemam pravo na prevodioca? - A što ja sad radim? Svejedno mi je bezveze da me mačji sud tek tako zaskoči. - Pa sam si načeo temu. Mogao si ostaviti ideju, ali ti si krenuo na mogućnosti ostvarenja. Pravo ti budi. - Mijaaaau mnjao auuu mrao. - Što sad kaže. - Ništa. Upucava se nekoj zgodnoj porotnici. - Mnjaoooooooo mnjaooooooo mnjaooooooo. I dalje se upucava? - Ne. Upravo ti je dao zadnju šansu da nešto kažeš prije nego što nastave suđenje bez tebe. I što da mu kažem? - Ponudi mu kakav komadić mesa. Ti su suci dosta podmitljivi. Kako? - Izvedi u stvarnosti. Zar ne čuješ Malog Bijelog Crnka da mnjauče od jutra? Kakve to veze ima sa sudom? - Bitno je da si umiriš savjest. Čemu onda cijela priča o sudovanju ako je bitno samo to da mi mačke dobiju nešto za jesti? - Tako. Zanimljivije je. Iako puno cijeniš hladan analitički um, bilo bi ti strašno dosadno da uvijek vidiš samo realnost. Svejedno je jako korisno ostati na zemlji. - Ovisi. Helada ti je već razbila dogmu o nužnosti uzemljenja, a ti si misli što dalje. Ionako si sam zaključio da ne želiš nikakvih dogmi. Samo, onda postoji mogućnost da imaš dogmu koja kaže: - Ja sam jedina dogma. Nisam nešto pametna jer ne kažem ništa osim: Nemaj drugih dogmi. Ti si prilično beskorisna dogma. - Zašto si me onda izmislio? Čisto kao posljedicu težnje da se dogme izbace. Na kraju bih i tebe morao nekako ugasiti. - Ali zašto? To bi bila čista idiotarija. Bez mene bi mogao upiti neku drugu dogmu koja bi te počela nekamo vući. Ja te samo držim što dalje od svega. To i dalje nije sloboda. Samo sam fiksiran podalje od svega normalnog ljudima. - Recimo da me ugasiš nakon što si se riješio svih ljudskih dogmi. U takvom stanju bio bi savršeno slobodan i zbog toga prijemčiv na sve. Zarobila bi te prva idiotarija na koju bi naletio. Sloboda je strahovito nestabilno stanje. Mogu se izolirati od ljudi. - Ali ne i od misli. Ti već nosiš sve dogme koje znaš, samo što su sputane tako da ne rade štetu. Ne moraš pitati tko pazi da se ne oslobode. Prihvatit ću te onda kao nekakovo osiguranje. - Bez perverznih primisli vođenih krivim naglaskom, molim lijepo. Sad zbilja dosta. Ako se izuzme politika koju sam još ne riješio, ova godina mi je bila prilično lijepa. Riješio sam slobodu tj. stvorio iluziju o nepostojanju apsolutne i nužnosti patvorene tako da se tim pitanjem više neću živcirati. Sretna Nova i nova svima kojima je stara generalno bila u redu. Kojima nije, pravo im budi. |
