...in patria sua

11.05.2007., petak

Čudne li tematike

Recimo da mi je već pomalo neugodno što ne znam o čemu bih pisao. Poslije hrpetine kolokvija za koje sam se konstantno nepripremao pomalo me napustila volja za životom.
- Nisam.
Lažeš, kurvo, vidio sam te u onim smeđim puževima što isplaze van valjda poslije svake kiše.
- To nisam bila ja. svatko ima svoju vlastitu volju za životom.
A samo meni se desi ona koja k tomu ima još i vlastitu volju.
- Ti uvijek moraš raditi nekakve ispade. Nikad ti ništa nije po volji. Samo bi gunđao, nešto prigovarao, ... Pa nije svijet ovdje samo da tebi ugodi.
Mogla bi ti koji put i šutjeti.
- Mene bi ušutkao. Mene nitko ne može ušutkati. Kud bi onda ti, koji o životu ne znaš ništa više od onih puževa.
Znači, ipak si bila s puževima.
- Ajde pusti malo tu svoju ljubomoru. I drugi moraju htjeti živjeti. Inače bi već davno sve pocrkalo.
Pa rekla si da imaju vlastitu. Bar se drži onog što govoriš.
- Ti nemaš pojma. Volja za životom je opće pravilo. Ne nešto na što bi samo ti imao pravo. Zbilja mi ponekad ideš na živce. Jednom ću te ostaviti na par minuta pa ćeš vidjeti kako je biti bez mene.
Ko da već nisi.
- Da jesam, vjerojatno bi već bio mrtav.
...
Izvinite radi kraće prepirke. Morao sam nekako započeti, a dalje me je počela zafrkavati još jedna paraličnost.
- Prestani vrijeđati ili ću zbilja otići.
Dobro, dobro, bit ću pristojan.
Uglavnom, prije par godina mi je na pamet pala jedna ideja za mlaćenje velikih količina prazne slame u tipkanom ili pisanom obliku. Vrlo je jednostavna. Treba samo napisati bilo što i onda to prepričavati. Početak je nužan radi faznog odmaka. Kad bi pisali o tome što radimo isti čas, onda bi sve skupa ispalo nešto tipa pišem ili tipkam. S prepričavanjem mogu odmah početi.
Prvo sam oko sat vremena zujao po Internetu dok mi nije palo na pamet da uprizorim jednu svoju staru ideju. To sam počeo pisati, ali, umjesto da počnem s izvedbom, odletio sam u svađu sa sobom, ...
- Sa mnom, molim lijepo.
... sa svojom paraličnošću, ...
- Brzo zaboravljaš prijetnje.
... sa svojom paraličnošću i malo oduljio s tipkanjem. Ipak, to mi je ispalo kao solidan početak još jedne besmislene tipkarije.
Kad sam konačno nekako umirio parasebe, opisao sam tu ideju i počeo prepričavati tekst. Tu sam se opet ubacio sam sebi, ali ovaj put čisto zato da malo produžim tekst budući da sam već tad osjetio da mi priča konvergira.
- Vidi kako se izvlači. Zapravo je toliko glup da ni sa sobom ne zna izaći na kraj.
Još jedno prekidanje niti nakon što sam spomenuo ono prethodno nije bilo dovoljno da se priča nastavi i zato ona završava baš ovdje.

**Da preduhitrim one otvorenih očiju, vidim i sam da ono gore nipošto ne odgovara velikim količinama što ih spomenuh. Krivi su zato iznenadan pad volje za tipkanjem i standardni doprinos lijenosti.
- 12:54 - Rekoše (15) - Tnirp - ???

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.