...in patria sua
31.03.2007., subota
Laprdanje o višnjem biću
|
Daklem, naumio sam neko vrijeme glumiti ozbiljnu osobu. Pade mi nešto na pamet prije koji dan. Jedna stvar u kojoj ljudi možebit griješe već par tisuća godina. Jedna teška iluzija i znak da nam intelektualna elita ili nije intelektualna ili nije elita tj. neki drugi ljudi čine nazivnu elitu. Ili da ne čitam pravu literaturu. Priča je o Bogu. Jedinomu i svemogućemu. I dobrom k tomu. Eh, tu je po meni paradoks. Pokraj jednog Boga ne može postojati nijedan drugi, pa ni vrag, a taj Jedan mora biti ukupan. Sve što postoji mora proizlaziti iz njega, pa i zlo. Pošto je zla na svijetu otprilike koliko i dobra, nemam što nego zaključiti da taj jedan Bog nije baš naskroz dobar. To je sasvim u skladu s nabusitim likom iz Starog zavjeta, ali onaj kojeg slave Muslimani, Kršćani i i svi što su se iz njih izrodili prezentira se kao isključivo dobar. To ne valja. No, ima i tu rješenje. I to jednostavno. Dovoljno je da bog nije svemoguć. Pola njemu, pola vragu. Ili tako nekako. Vrijeme je da kršćani izaberu između Dobra i Svega, ne možeš imati ovce i novce. S radošću čekam da me popljujete. Postscriptum: Kako vidim, podcijenio sam publiku. Najdublje isprike svima koji su prethodnim napisotinama bili razočarani. Aadrey, jel piva odgovor ili zahtjev? Više ni ja ne znam što sam tamo točno napisao. Ne želim više najavljivati stvari koje su nenajavljive. Ako kome nije bilo jasno, skrivena poruka je bila bijedan eksperiment s još bijednijim rezultatom. Barem po mene. Zanimalo me kakvi ljudi me virtualno posjećuju. Generalno sam doznao dvije stvari: Ili mi je publika iznadprosječna ili sam težak potjcjenjivač. Druga je da se eksperimenti moraju puno bolje pripremati. Pošto sam momentalno etanoliziran, vjerojatno je da sam i sad namlatio dosta gluposti. |
