...in patria sua

31.12.2006., nedjelja

Sustav iliti što se zbiva u glavama čudaka

Svojim ponašanjem ljudi su probudili duha uništenja. Nije to neki demon u klasičnom smislu pa ga se ne treba puno plašiti. Uostalom, zbog njega je puno zanimljivije gledati vijesti. Kako ovo ne bi bio monolog, a i budući da mi se sviđa dijaloška forma nalik onoj magister-discipulus, napravit ću svojevrsni intervju s tim bićem. On se zbiva u mojoj glavi.
- Kažeš da su te probudili, zar si dosad spavao?
- Moglo bi se reći, bavio sam se drugim stvarima.
- Kojima?
- Ako ti kažem, neće ti ništa značiti.
- Zašto?
- Ograničen si na Svemir, u tom stanju ne možeš pojmiti moje aktivnosti.
- Jel to znači da si dangubio dok ti nije došao poziv?
- Tako nekako.
- A što uopće ti radiš? Zemlja je i dalje u komadu. Dešavaju se neke čudne stvari, ali to smo sami skrivili, a ljudi i dalje ima sedam milijardi.
- Radim katastrofe, drugačije bi ti mislio da te je pokupio onaj tsunami. Kako je to bila dobra fora!
- Ne kužim, spominješ prirodne fenomene. Oni se mogu objasniti i bez tebi sličnih stvorova.
- Pa nisam lud da se pokažem.
- A kako onda djeluješ?
- Znaš za one fore s poduktom neodređenosti, pa onda slučajnosti. Ja mogu odabrati što će se desiti.
- Te stvari bi se desile i bez tebe, sasvim je realno da sam te izmislio.
- U tome je i poanta. Nitko ne može potvrditi moje postojanje. Moj prethodnik je napravio tu grešku pa ga je gazda potjerao.
- Kakav sad gazda?
- Ha, stalno zaboravljam da razgovaram s igračem. Gazdu vi zovete Bog, bogovi, Allah, Brahma, Zeus i kako sve ne. On pazi da Zemlja funkcionira. Prijeti nama jadnim moderatorima kad nešto zabrljamo i tako. Inače je lik u redu, ali nemoj ga zajebavati ako si mu podređen.
- Kakvi moderatori?
- Nešto slično onome što zovete anđelima, samo što nemamo onako bedaste uniforme.
- Ja tom šefu nisam podređen, zar ne?
- Ne, nemaš nikakvu funkciju. Ti se samo zabavljaš.
- Zabavljam? Nije mi život baš nešto.
- To si si sam kriv. Želiš nešto izvan. Dobro, možda je to i zato jer je ovo beta pa ima još dosta rupa.
- Beta?
- Ha, igrač! Dobro, ispričat ću ti, samo da znaš, kad budeš drugima pričao o ovome, djelovat ćeš kao luđak. To nam je zaštitni sistem, bez njega bi nam već davno propao projekt. Zamislili smo napraviti paralelni svijet, kao da nam jedan nije dosta. Zemlja je prva, ali bit će ih još puno. Pa vidio si najave.
- Kakve sad najave?
- Pa one priče o magiji, zmajevima, svemircima, sve je to u izradi. Oni koji to rade povremeno ubace agente da se malo reklamiraju, koriste rupe u zakonu. Zna se da su reklame zabranjene, ali te priče ne asociraju na tvrtke niti na konkretne proizvode budući da ih još nema pa im ne možemo ništa.
- To mi se sviđa. Ovaj svijet je bezveze.
- Nemoj sad tako. To je zato jer si nasjeo na reklamu. Zemlja je prekrasna, samo što mnogi ne znaju iskoristiti sve što ona može. Umjesto da se potrudite, vi se tužite.
- Jel to sad znači da je svijet lažan?
- Ne, Zemlja je stvarnost. Ti si sad u njoj i možeš ostati dok ne zatvorimo taj Svemir.
- Pa ne mogu zauvijek, prije ili poslije ću umrijeti.
- I onda uzeti novi identitet, kad taj umre, opet novi i tako dalje.
- To se zove reinkarnacija?
- Da i ne. Memoriju ne možeš prenijeti dalje, ostane ti samo karmički koeficijent.
- Što je to?
- Brojka koja ti kaže koliko dobro tijelo možeš uzeti.
- Na Zemlji ima masa živih bića. Jel to znači da ima i toliko tih, igrača?
- Ne, većina tijela je slobodna.
- A ljudi?
- Isto.
- Čekaj, onda većina ljudi doslovno nema duše.
- Krivo. Slobodna tijela ne možeš po ničemu razlikovati od zauzetih, osim kad pokušaš ući u njih. Svi se ponašaju po principima evolucije. Zakoni koje ti slijediš, slijede i svi ostali. Savjest nije nešto izvana, ona je ubačena kao sredstvo kontrole podjedinaca. Ona pazi da se svi ponašaju, pa što manje destruktivno. Da mi ne kradu posao.
- Nisam to pitao.
- Namjeravao si.
- Otkud znaš?
- Heh, ipak sam ja moderator, a ti običan igrač. Mogu vidjeti malo u budućnost.
- Ne kužim.
- Možda ne kužiš, ali Zemlja ima dimenziju manje kako bi ju se lakše moglo pregledavati. Isto tako ima i elastično vrijeme tako da svi moderatori mogu ispravljati ako što ne valja. Možemo ga i zaustaviti, ali onda dobivamo prijetnje od šefa jer on više voli kontinuitet, a osim toga igrači mogu izletjeti ako je prekid predug.
- Kako onda vidiš što ja mislim reći?
- Rekao sam ti. Jednostavno malo nategnem vrijeme prema naprijed i pogledam što ima, vratim se nazad i zafrkavam te.
- Zar tvoje ponašanje ne utječe na budućnost, a onda i na ono što ću ja reći?
- Zato ne idem dalje od par sekundi. Znaš one filmove u kojima se nešto dogodi u zadnji čas?
- ?
- E, nešto tako i mi radimo, pogledamo prvo što bi bilo samo po sebi, a onda djelujemo.
- Ajde da se vratimo na glavnu temu. Što je točno tvoj posao?
- Ja sam duh uništenja. Zvuči kul, ali to je jedan od krvavijih poslova. Kad dobiješ zadatak, imaš na raspolaganju cijeli Svemir, ali ograničeno vrijeme i točno određene posljedice.
- Sad ćeš sigurno pričati kao si rasturio dinosaure...
- Misliš da neću? Za to sam dobio diplomu od šefa. Dok su drugi razmišljali o najboljem mogućem načinu, ja sam ih ubacio sve.
- To se u nas tek nedavno počelo shvaćati.
- Znam, samo što mi od vas unutra nitko neće odati priznanje. Samo neki koji će se ulizivati šefu, ali to će ići njemu, dok ja ostajem marginalac.
- Što je bilo s velikim potopom, Sodomom i Gomorom, Atlantidom, Lemurijom, drevnim civilizacijama?
- Njih ste sami izmislili, osim Sodome i Gomore. Tu sam skoro dobio otkaz. Malo sam se zanio, a poslije sam mogao samo pobiti preživjele i ostaviti par bedastih memova da se zakamufliram.
- Spominjao si nekakvog prethodnika.
- Da, ustvari on nije morao otići. Malo je previše opstruirao rani život pa mu je šef rekao da pretjeruje našto je on demonstrativno dao otkaz.
- Ti zapravo nemaš puno posla.
- Kako kada. Nekad ne moram raditi baš ništa, jer sprečavanje katastrofa je izvan moje domene, a kad imam zadatak, radim bez prestanka dok ga ne završim.
- Koji je tvoj trenutačni zadatak?
- Znaš dobro, moram malo prorijediti ljude.
- Kako reagiraju igrači kad ih izbaciš? Jel se to tako nekako kaže?
- Ne baš. Nitko se ne ljuti. Jednom kad umreš, to te više ne brine. Ako ti je život bio dobar, sretan si jer imaš visok karmički koeficijent, a ako je bio loš, opet je dobro jer bi samoubojstvo drastično smanjilo koeficijent, dok ovako možeš početi oporavak s nekom relativno zanimljivom životinjom.
- A zašto moraš ubijati ljude?
- Ima vas previše, a tada je sigurnije da vas sami potučemo nego da čekamo što će se desiti. Par puta su nam došle bolesti koje su previše smanjile populaciju.
- Što je sa SIDA-om?
- Razvija se imunost pa nas ne brine puno. Osim toga, i vaša medicina ju je počela zaustavljati.
- Još nešto me zanima. Tvrdiš da ćeš smanjiti populaciju. Svako malo se dogodi neka prirodna katastrofa, ali broj ljudi se nije ozbiljno promijenio.
- Moj posao traje duže nego što će ti ovaj život potrajati. Na Zemlji će biti znatno manje ljudi, ali ne odjednom. Opet sam smislio par genijalnih stvari, ali neću ti reći koje.
- Ja ću ionako umrijeti, moje znanje će nestati pa ništa ne riskiraš ako mi kažeš.
- Lažeš. Ti si si zacrtao da djeluješ na mase ljudi pa će dobar dio tvog znanja ostati i proširiti se.
- Nemam ja nikakvog utjecaja.
- To može biti i istina, ali ti ćeš sigurno o ovome naširoko pripovijedati, a to je prerizično. Za stare stvari me nije toliko briga jer podižu Zemlji zanimljivost.
- Čekaj, a kako ti znaš o čemu ja razmišljam?
- Kao moderator, mogu zaviriti u pojedine segmente svijesti igrača.
- A što je sa slobodnim tijelima?
- Isto kao i kod igrača, samo što u njih ne smijemo gledati jer imamo jedan poveći kvar u sistemu zbog kojeg moderator koji pogleda u slobodno tijelo, u njemu i ostane dok ovo ne umre. To bi bilo u redu, ali moderator tu izgubi vezu s vanjskim svijetom, ali ne i ovlasti pa radi sranja po svijetu.
- To bi bili čarobnjaci?
- Manje-više, manipulirali su na razne načine.
- Zašto ne ubijete takve igrače?
- Zaboravio si da i oni vide malo budućnosti. Ne možemo im ništa.
- Jel se to i sada događa?
- Rijetko jer svi novi moderatori dobiju upute, ali poneki mlađi ipak pogriješe.
- Jel se tabi kad što takvo dogodilo?
- Ne. Skoro nikad ne gledam pojedince, više volim svoju perspektivu moćnika. Istina je da traži odgovornost, ali s tim nemam problema.
- Zašto si onda počeo pričati sa mnom?
- Nisam samo s tobom. Tražim čudne pojedince da im uvalim uvrnute memove. To mi je dodatni posao kojeg povremeno radim sa strane.
- Zašto?
- To je najbolji način da se zamažu oči. Ako budete sve znali, odnosno ako budete uvijek znali sve više, ubrzo će vam ovdje biti bezveze. Zato svako malo rasturimo civilizaciju, a kad se opet razvije, malo ju usporavamo takvim memovima.
- Isto kanite učiniti i s ovom.
- To ti ne mogu reći. Zato jer neću i zato jer ne znam.
- Kako ne znaš?
- Budućnost gradimo komadić po komadić. Neke osnovne skice uvijek imamo, ali većina nastane doslovno u zadnji čas.
- Djeluje zbrkano.
- To je radi sigurnosti. Inače bi previše informacija proccurilo unutra.
- Kako?
- Pa svi moderatori pomalo komuniciraju s igračima, odnosno čitaju neke podatke s njih, najčešće dok ovi nisu pri svijesti, ali i onda nešto ostane.
- Kao što će i meni.
- Tebi će ostati sve, ali već sam ti rekao kako će izgledati reakcija na tvoju priču.
- Znači da si me predodredio za čudaka.
- To si već davno sam učinio. Uostalom, ne moraš ti nikome pričati što znaš. Ili možeš tražiti sigurnost među sebi sličnima.
- Takvih ima?
- Pa rekao sam da nisam ovaj mem ubacio samo u tebe.
- Može jedno blic-pitanje za kraj?
- Naravno. Pucaj.
- Bum!
- Ako budeš zafrkavao moderatora, on će ti udesiti bolnu i polaganu smrt...
- Sad je ionako prekasno da se ispravim. Pitanje: Koja je svrha ljudi?
- Glupo pitanje. Pa vidiš i sam da je najzanimljivije biti čovjek. Biće dovoljno napredno da upravlja materijom i dovoljno zaostalo da sve upropasti.
- To bi bilo sve. Hvala na ugodnom razgovoru.
- Pozdrav!

Par tjedana poslije, u novinama sam pročitao neki bezvezni članak o padu nataliteta. Negdje u pola članka mi je sinulo. Toliko sam se oduševio novim saznanjem da nisam primijetio tramvaj koji će pogaziti neopreznog pješaka.
- 15:35 - Rekoše (7) - Tnirp - ???

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.