...in patria sua
29.12.2006., petak
|
Još malo o stvarima koje mi manje ili više idu na živce. Pisat ću dosta nepismeno i kaotično jer mi je takvo stanje svijesti. Čudno, ali ne zaslugom alkohola. pileća rebrica dvadesetsedamdevedesetdevet, nekakva dimljena šunka devedesetdevetdevedesetdevet, devedesetdevet, s vama kroz život s vama najbolje za mene devedeset devet, devedeset devet, za mene najboljeeee pevec mercator, devedeset devet, četrdesetšest devedesetdevet, sedam devedesetdevet, povoljno, osam devedesetdevet, najpovoljnije devedesetdevet, super povoljno devedesetdevet, super cijena, sniženje devedesetdevet, za mene naajboljeee devedesetdevet, s vama kroz reklame devedesetdevet, s vama za mene devedesetdevet, interšpar devedesetdevet, hrvatska kvaliteta devedesetdevet, ne propustiti devedesetdevet, dođite devedesetdevet, devedesetdevet, devedesetdevetdevedesetdevet, devedesetdevet, devedesetdevet, devedesetdevet, devedesetdevet, devedesetdevet... Noćne more bi trebale biti produkt našeg mozga, posljedice loših stvari koje smo doživjeli ili učinili, a ne nešto što vidimo na televiziji. Maločas sam doslovno patio slušajući varijacije jedne brojke. Jedino što mogu u ovom bijednom stanju je konstantirati da su reklame za trgovinske lance jedan oblik nasilja. Zato ću napraviti malu selekciju stvari koje su mi se urezale u pamćenje(i ostavile pritom gadne porezotine): Broj jedan je neskvik(neskvik žitarice, ne mogu bez njih), reklama koja mi je otkrila da ima stvari puno gorih od smrti, a koje uopće ne bole. Broj dva je gorespomenuti niz reklama koji se u nas razbujao u zadnjih par godina i zbog kojeg sam se opasno približio rubu zdravog razuma. Broj tri je nekakva plava karikatura nilskog konja koja naprasno(nanilskokonjno) prekida priču o ravnoj Zemlji. Uvjeren sam da bi reklama trebala dobiti nastavak u kojem klinac vadi pušku i prošvira mu cerebralnu šupljinu. Ona s neskvikom isto. Broj četiri su mobitelične reklame na zadnjim stranicama teveprograma. Ipak, da se radi kakva slika o prosječnom čovjeku, ja bih počeo od njih. Broj pet su praškovi, deterdženti i ostala gamad. Sve reklame koje nas uče kemiju. Jeste li znali da djedamraz, pod uvjetom da postoji, koristi Faks Helizim? Jeste li čuli za lukav način pranja sa soda efektom? A za snagu kisika? A za enzime? Broj šest dajem bankama, štedionicama i kreditima svih vrsta. Ne znam što bih više rekao. Sedmicu ne dajem ničemu. Neću tako lijepu brojku nagrditi listom umorastrojavajućih nakaza. Većina ljudi je već oguglala na reklame. Ja nisam. Vjerojatno je to znak nestabilbnosti, ali zbilja se plašim da će me one pretvoriti u zombija, u potrošača. Taj strah je dosta sličan onom od smrti. Samo što je smrt konkretnija. |
