_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

nedjelja, 28.05.2017.

ponedjeljak, 28.05.2007. Prva Pričest u Promini (Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) ponedjeljak, 28.05.2007. Prva Pričest u Promini Jučerašnja nedjelja bila je posebno radosna za djecu rođenu 97/98 godine. Njih šesnaest, sedam djevojčica i devet dječaka primilo je svoju Prvu Pričest u crkvi Sv. Mihovila, na Misi koju je vodio naš župnik fra Šime Nimac. Baš je bilo lijepo vidjeti djevojčice u bijelim haljinama, i dječake u odjelima kako u procesiji predvođeni sa desetak ministranata ulaze u crkvu. Crkva je za ovu prigodu bila posebno ukrašena velikim brojem cvjetnih aranžmana, i cijeli je događaj gledan očima djece koja se pričešćuju, te njihovih roditelja i rodbine zračio posebnom radošću i svečanošću. Svako dijete je imalo svoju ulogu, i «svojih pet minuta slave» čitajući na oltaru dijelove Biblije što ih je činilo posebno «odraslim» i ponosnim pred svojim roditeljima, rodbinom, prijateljima... Na kraju treba reći da se i Fra Šime stvarno potrudio da djeci njihova Prva Pričest ostane u jednom jako lijepom sjećanju, i ja mu stvarno čestitam na uloženom trudu da sve ovako lijepo i svečano protekne. Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2007/05/1622697545/prva-pricest-u-promini.html

subota, 20.05.2017.

nedjelja, 20.05.2007. Smotra folklora u Šibeniku (Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) nedjelja, 20.05.2007. Smotra folklora u Šibeniku Jučer (19.05.'07) je u Šibeniku održana prva smotra folklora Šibensko-kninske županije, pod nazivom «Šibeniče ti si stina». Program je započeo šetnjom trinaest folklornih društava (koji djeluju u našoj županiji) od poljane do zgrade Županije na obali. Nastupi folklornih društava pokazali su bogatstvo i raskoš pjesme i plesa koji često u samo ovako prigodnim prilikama izlaze «na svjetlo dana». Prava je šteta ne organizirati jednu ovakvu manifestaciju u vrijeme najvećeg posjeta turista našoj obali, jer da za ovakve događaje postoji veliki interes pokazali su brojni turisti sa nama dalekog istoka. Naša Maca premda najmanja u KUU «Promina» ponosno je stala pored Japanaca (ako se ne varam), a oni su neprekidno fotografirali našu «zvijezdu» i zahvaljivali se što je bez problema odradila «photo session» …a ona je ponosno stajala «iznad» njih sviju… Sve nazočne na ovoj smotri, kako izvođače, tako i brojne goste pozdravio je župan Šibensko-kninske županije Goran Pauk, a u publici se moglo vidjeti i dvojicu zamjenike župana, te nama znanog Josipa Odaka te još priličan broj «poznatih lica» iz naše županije. Ja sam skupu nazočio kao fotograf KUU «Promina», a priliku sam iskoristio i za upoznavanje sa jednom stalnom posjetiteljicom promina.blog.hr-a koju ovim putem pozdravljam. Njeni su porijeklom iz Razvođa, a ona svim srcem voli našu Prominu i svojim radom u medijima nam je već pomagala , a rezultati njenog rada će se uskoro još više čuti…. Ali o tom u jednom od budućih postova… kad se riješi jedan od velikih prominskih «problema»…. KUU «Promina» je kao i u Metkoviću odlično promovirala pjesmu i kola našeg kraja, iako nam je dobar dio pjevača bio odsutan zbog bolesti. Ovom prilikom nam se za prvog pjevača vratio naš Vinko Sarić koji je zbog bolesti bio duže vrijeme odsutan. Teško je opisati radost i osjećaj zadovoljstva na Vinkovom licu kad je sa svojom ekipom Jojom i Dragom zaojkao svoje najdraže pjesme. A i nama ostalima bilo je pravo zadovoljstvo i radost vidjeti ga opet u prvim redovima kako izlazi na binu i započima pjesmu. Ovaj put nam je Pešo u teškim mukama što s nama ne može u Šibenik ostao pod temperaturom kod kuće, ali je zato mobitel njegove Bebe neprestano zvonio a on je uporno pitao… di ste? Kako je? Jel' mi dobro ojkaju bez mene? Jel' feštate? A Beba nam je na izlasku iz autobusa na kraju putovanja, kad smo Peši poželjeli brz oporavak kroz smjeh rekla: «Ma natrat ću mu suze na oči, kad mu ispričam kako nam je bilo». A stvarno, bilo je odlično. Je da smo malo zakasnili na spizu kojom su obrtnici naše županije častili sve uzvanike (jer je KUU «Promina» nastupala predzadnja)… Ali svejedno… uhvatili smo po fetu pršuta… fetu kruva…i bacili se u potragu za preostalim dagnjama u kazanima. Tu je naš Marko pokazao najbolje iskustvo, a u tom su ga podržavali svi koji su se nadali kojoj dagnji. Zanimljivo je bilo vidjeti nas tri Lukarca u lovu na dagnje… E da je našim starima bilo vidjeti taj prizor…. Na kraju mogu samo reći da se nadam da će ova smotra biti i sljedeće godine, te postati kroz vrijeme i tradicionalno okupljanje folklornih društava naše županije. Evo nekoliko fotografija za sjećanje; Ponovit ću još jednom sljedeću fotografiju: Na fotografiji su Drago Tarle, Josip (Jojo) Perica i Josip Bare. Nažalost, sva trojica su sada pokojna. Bili su to dobri i pošteni ljudi, bez kojih KUU Promina više nije isti, bez kojih prominska ojkalica gubi dušu. Počivajte u miru dobri ljudi. Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2007/05/1622660232/smotra-folklora-u-sibeniku.html

petak, 19.05.2017.

subota, 19.05.2007. Vrijeme u kojem su opanci bili «luksuzna roba» (Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) subota, 19.05.2007. Vrijeme u kojem su opanci bili «luksuzna roba» Danas sam napravio još jedan intervju na temu folklora i života u Pormini. Moj današnji sugovornik bio je osamdesetogodšnji Puljanac Bračić. Premda mi je u samom početku razgovora odmah rekao da on nije najbolji sugovornik za odabranu temu, ja sam jako zadovoljan sa pričom koju sam poslušao i snimio. Bilo je tu jako puno priča nad kojima se čovjek zamisli. Na moje pitanje: «Što je značilo biti dobar plesač ili plesačica» (misli se na one koji plešu u kolu), ja sam očekivao odgovor npr. «Dobar je onaj koji je najizdržljiviji i sl…), ali uslijedio je sasvim drukčiji odgovor… «Dobar plesač je bio onaj koji je imao što obuti i obući…. Njemu nitko nije bio ravan… Sićam se jednom kad su došla u kolo dva Barišića iz Čitluka,te još jedan iz Mratova i jedan iz Paraća u aljcima i krožetu u kolo…. Njih četvorica…. A svi su ih u čudu gledali odakle im to silno bogatstvo»…. Eto, što su nama danas luksuzni automobili, kuće, stanovi, računala… to su njima bili za nas danas «obični» opanci, «par» običnih cipela. Evo jedne priče iz Araličinog romana «Duše robova», baš na temu opanaka: «… U maloj Pipličinoj obitelji, koja je samo sitan djelić narodnog hodanja, pokazat će kako je stvar s opancima nevjerojatno zamršena. U Piplice je osmero djece, što manje što veće i on i žena, ukupno njih desetero. Jedan par opanaka od dobre kože i iz ruku dobra opančara može na suhu vremenu durati tri mjeseca. Da bi Pipličina obitelj išla obuvena, za godinu dana potrebno joj je četrdeset pari opanaka, a za toliku obuću Piplici bi trebale godišnje dvije volovske i deset ovčjih koža. Tko je strpljiv, neka izračuna koliko je narodu, koji hoda i kad treba i kad ne treba, potrebno opanaka i volovskih koža da bi hodao obuven….. …. Drumski razbojnik i obijač brava Rogić imao je svoj način, Kad bi mu se opanci izderali, zaklao bi i oderao prvog vola na koga bi naišao, meso ostavio psima i orlovima, a od najdebljeg bi dijela kože, onog iznad kičme, iskrojio dva-tri istrižka, dovoljno za deset pari opanaka, i umaknuo u planinu, Zbog njegovih opanaka siromah čovjek ostao bi bez vola hranitelja, a često i bez njegova mesa. ….». A kako je Piplica pronalazio kože za svoje opanke? Evo nastavka priče iz Araličina romana: «Treba čovjek biti tako obavješten o kožama kao što je obavješten Piplica, pa da mu se prodaju rog za svijeću. Mesari kože posole i stave sušiti na napravu koja kožu neprekidno rasteže, da bude šira i duža. Kako ih u toku sušenja stalno sole i prskaju vodom, povećaju se za jednu trećinu. Kad kožu izrežu na istrižke, da kupa ne bi primijetio kako je koža istezanjem utanjena, oni istrižak i s jedne i s druge strane trljaju hrptom noža sve dok ne nabuja kao spužva naljevena vodom, pa se čini debljom nego što bi bila da nije istezana i trljana. Dobar će kupac, kakav je Piplica, učen i bogomdan, provjeriti je li debljina kože lažna ili nepatvorena: pljuni na kožu, pa ako ne upija pljuvačku, kupuj, a ako je upila, nakloni se trgovcu i odlazi bez pazara…..» Izgleda da lakše ljudi danas dolaze do auta, nego naši preci (iz ove priče čija se radnja odvija u 17. stoljeću) do opanaka. Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2007/05/1622654004/vrijeme-u-kojem-su-opanci-bili-luksuzna-roba.html

ponedjeljak, 15.05.2017.

utorak, 15.05.2007. HEP obilježio 100 godina rada «HE Miljacka» (Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) utorak, 15.05.2007. HEP obilježio 100 godina rada «HE Miljacka» Većina stalnih posjetitelja promina.blog.hr-a još se sjeća mojih postova iz prosinca 2006. u kojima sam pisao o proslavi «Sto godina HE Miljacka». Tada je samo Nezavisni sindikat radnika HE na Krki napravio feštu povodom te obljetnice, dok su se svi ostali u HEP-u oglušili. Tko prati dnevnike na HTV-u i čita dnevne novine često može pročitati kako HEP obilježava deset godina rada određenog distribucijskog područja, a naše starice od sto ljeta nitko se nije sjetio, a ona je toliko «djece» dala HEP-u. Ipak, «kuknjava» djelatnika HE «Miljacka» daleko se čula, i čuli su je izgleda oni koji su trebali te konačno ispravili nepravdu. Danas je u HE «Miljacki» napravljena prava fešta u čast sad već sto i prvog rođendana elektrane. Posebno mi je bilo drago vidjeti prvog direktora nakon «Oluje» dipl. inž Marka Pokrovca, koji je zaslužan što u HE «Miljacka» većinom rade Prominci, iz Općine Promina u kojoj se nalazi elektrana (premda mnogi i danas često prešućuju tu činjenicu i svojataju elektranu). Marko Pokrovac je bio (koliko je meni poznato) prvi Prominac direktor elektrane, i kako kaže poslovica «teško je postati fratar u svome selu», tako se desilo nažalost i Marku… Drago mi je bilo vidjeti našeg Prominca Ivana Bračića-pomoćnika ministra gospodarstva, rada i poduzetništva….Prominku- gradonačelnicu Knina Josipu Rimac (koja i dalje vjeruje da ja imam prste u članku u Slobodnoj Dalmaciji u kojoj su je oblatili- pa sam ni' kriv ni' dužan negativac u njenim očima…..)…. Od Prominaca je još bio i Josip Perica, pomoćnik direktora HEP-Proizvodnje d.o.o, te naš Prominac fra Ivan Maletić, ali i promisnki župnik fra Šime Nimac. Na kraju važno je spomenuti da je skupu nazočio i Načelnik Općine Promina Žarko Duvančić, što je za svaku pohvalu i njemu i organizatoru proslave koji se sjetio sve navedene Promince pozvati. A organizatori proslave su bili Marija Čulina Rapo i Želimir Škarica, koji su uložili mnogo truda da se što dostojnije uz «Blagoslov» Uprave HEP-a obilježi važna godišnjica. Ali da nije bilo djelatnika elektrane koji je godinama čuvaju, maze i paze i koji su opet svaki na svoja način sudjelovali u proslavi, opet bi puno toga nedostajalo. Sad kad sam nahvalio svoje Promince (koji nepotizam) moram navesti i sve ostale važne sudionike ovog značajnog događaja: -Zvonko Mrduljaš-drugi po redu direktor nakon «Oluje» -Kaja Krstulović- treći direktor nakon «Oluje»- -Tomislav Miletić-sadašnji direktor HE «Miljacka» -Župan Šibenko-kninske županije Goran Pauk -Zamjenik župana Šibensko-kninske županije Ante Tanfara -Zamjenik župana Šibensko-kninske županije Željko Šimunac -Ivan Mravak predsjednik Uprave HEP-a -Ante Despot član Uprave HEP-a -Ivica Toljan član Uprave HEP-a -Kažimir Vrankić član Uprave HEP-a -Ivo Čović član Uprave HEP-a -Velimir Lovrć član Uprave HEP-a -fra Petar Klarić -fra Žarko Maretić i još mnogi drugi koje je teško pobrojati, a nadam se ako slučajno nalete na moj blog i ovo pročitaju, da se neće naljutiti što ih nisam spomenuo. Elektrana je na jedan sat bila obustavljena i na taj način je završeno prvih sto godina rada HE «Miljacka». Telefonskim pozivom dir. Tomislav Miletić dao je nalog vođi smjene Dubravku Ćevidu da pokrene strojeve, te krene sa proizvodnjom elektrane u sljedećih sto godina. Sretno joj bilo! Važno je također istaknuti da su svi uzvanici dobili knjigu našeg Ante Jurica «Gradovi, utvrde i sakralni spomenici uz Krku i Čikolu, te će na taj način moći saznati još koju zanimljivu informaciju o povijesti Promine. Na kraju moram se osvrnuti i na članak u Jutarnjem listu u kojem njihov novinar stalno ističe činjenicu kako je HE «Miljacka» ugasila četiri najljepša slapa na Krki: Ćorića buk, Manojlovac, Rošnjak i i Miljacku. Ja živim uz Krku i za Krku i znam skoro napamet sve njene godišnje i mjesečne protoke. Ljeti Krka «pane» na samo 4,5 metara kubičnih vode u sekundi. Volio bi vidjeti tog čarobnjaka koji bi s tom količinom vode učinio da navedeni slapovi široki na mjestima tristo metara zablistaju u punom sjaju! Vjerujte mi, ja redovito fotografiram sve te slapove i tek kad je protoka Krke na njima od 100 metara kubičnih vode na dalje, tek onda su oni najljepši, a sa ovom malom protokom (4,5 metara/sekundi) sva ta voda se izgubi u zelenilu i puštali vi (ako ih uopće ima) 3, 5 , 15, 25, 50 kubika u sekundi, sve Vam je uzalud i slapova nema na vidiku! A već sam jednom spomenuo kako HE na Krki godišnje ostvare zaradu od približno 60 milijuna kuna…i tu se priča o odnosu zarade i ekologije nastavlja u nedogled….. Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2007/05/1622638866/hep-obiljezio-100-godina-rada-he-miljacka.html

subota, 13.05.2017.

nedjelja, 13.05.2007. KUU «Promina» u Metkoviću na smotri folklora (Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) nedjelja, 13.05.2007. KUU «Promina» u Metkoviću na smotri folklora Već sam u postu «Na Neretvu misečina pala» najavio odlazak KUU «Promina» u Metković na smotru folklora pod imenom «Na Neretvu misečina pala» koja se održava već po 23. put u Metkoviću. Na put smo krenuli u subotu rano ujutro sa autobusom čije je troškove «pokrila» Općina Promina. Ove je godine na predstavljanje prominskog folklora u Metković krenulo trideset i šest Prominaca i Prominki, dok nas je lani bilo trideset i dvoje. Doduše i sastav članova se malo promijenio i svakako je dobro što KUU ima sve više mladih koji se ne srame kraja iz kojeg dolaze. Na putu za Metković svratili smo u svetište Majke Božje Lurdske «Vepric», mjesto sabranosti i molitve. Jako lijepo uređeno svetište koje je za vrijeme našeg posjeta bilo odabrano mjesto hodočašća za jednu skupinu turista-vijernika iz Italije. Po dolasku u Metković, odmah smo se sastali sa organizatorom Vidom Bagurom te napravili «generalnu probu» u «GKS Metković» za nastup koji nas je čekao navečer u 19:00 sati. Kad su naši momci i cure krenuli izlaziti na binu, Vid nas je sa smijehom upitao «Pa ljudi moji, jeli itko ostao u Promini?» s obzirom na brojnost naše KUU. Svaka folklorna skupina po dolasku u Metković odmah dobije svog vodiča-dvije cure koje ih cijelo vrijeme ljubazno upućuju u događaje koji slijede. Mi smo se nadali sresti naše lanjske vodiče- ali su one ove godine imale nekih drugih obaveza. Nakon generalne probe, krenuli smo na ručak, a zatim na Svečani mimohod kroz grad u 18:00 sati. Lijepo je bilo vidjeti našu skupinu kako ponosno hoda Metkovićem, ujednačeno obučena u narodne nošnje koje su iz dana u dan sve bogatije i potpunije opremljene zahvaljujući sponzorima. Nakon što je Svečani mimohod došao do GKS Metković mi smo sa ostalih tridesetak društava čekali vrijeme svog nastupa koji je jako brzo došao s obzirom da smo bili šesti po redu u programu nastupa. Nastup je protekao odlično što je potvrdio i dugi pljesak publike, a nakon njega fešta se uz harmoniku i tamburaše nastavila prvo ispred dvorane u kojoj smo nastupili, te nakon toga u prostorijama KUD-a Metković. Teško je pobrojati sve dojmove koji su pratili ovaj događaj, ali pjesme, smijeha, raznih šala u 24 sata koliko je trajalo ovo naše putovanje nije nedostajalo u niti jednom trenutku. S pjesmom smo krenuli, i sa pjesmom naših najstarijih članova smo se vratili kući. Starci su toliko bili raspjevani da bi čovik pomislio da su bili na extasy-u, mi svi mlađi popadali od umora, a oni pjevali kao da je podne…. Inače po meni je zvijezda ove smotre u Metkoviću bila jedna baka iz folklorne skupine «Linđo» (ako se ne varam), koja me stvarno oduševila. Na bini je plesalo Linđo njih desetak parova. Svatko je birao svoju curu za ples, a baka je ostajala sama… Mislio sam da je to neka njihova šala, te da baka s obzirom na svoje godine sigurno neće poletjeti u visine na rukama svoga plesača. Na kraju je «glavni pjevač» koji pjeva za vrijeme izvođenja Linđa, došao do bake i oni su zaplesali. Da zaplesali, evo vjerujte mi i sad se naježim kad pomislim na taj nastup. Dvoranom se raširio pljesak, a baka je nošena rukama svoga djeda sve veselije plesala. U jednom momentu djed je kako mi u Promini kažem «zabacio» u zrak baku, a ona je poletjela kao pero… Pljesku nije bilo kraja… ali oni nisu stali… otplesali su još nekoliko krugova, i baka kojoj je sigurno preko sedamdeset godina još nekoliko puta je poletjela visoko iznad ramena svoga djeda…. Nakon njihova nastupa pljesku nije bilo kraja…. «Treća životna dob» zaslužila je sve pohvale na ovoj smotri. E da… na kraju se svi pitaju hoće li biti fotografija s ovog događaja? Ove godine uz skoro 400 fotografija, iz Metkovića se vraćamo i sa video snimkom od nekih sat vremena koju još moram prebaciti na DVD. Poslao sam mail uredništvu Oklaj.net-a, sa zamolbom da postavim slike u njihovu galeriju… sad čekam odgovor… ako ne stigne onda ću ih postaviti na neko drugo mjesto kao i do sada… U svakom slučaju, bit će uskoro objavljene… Post je malo duži, ali vjerujte mi još je ostalo jako jako puno momenata koji zaslužuju svoje redove teksta…. Ali onda bi post bio jako.. jako dug. Živili…. Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2007/05/1622630183/kuu-promina-u-metkovicu-na-smotri-folklora.html

petak, 12.05.2017.

subota, 12.05.2007. Nove nagrade prominskim vinima na Vinoviti 2007 (Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) subota, 12.05.2007. Nove nagrade prominskim vinima na Vinoviti 2007 Pronašao sam na web stranici Radio Drniša informaciju o novim uspjesima prominskih vinara i vinogradara. Već sam u članku Vinovita 2007 najavio da "Vinari nagrađeni na 2. susretu vinara Šibensko-kninske županije sudjeluju na Vinoviti 2007". Kako u Šibeniku, tako i u Zagrebu Prominci nisu prošli nezapaženo sa svojim vinima. Tako nam Ante Vukušić novinar Radio Drniša piše sljedeće: "Već prvog dana, na samom otvaranju sajma vinar Marko Duvančić iz Razvođa proglašen je za najboljeg mladog vinara Hrvatske. Nagradu mu je dodijeljena za cjelokupni dojam, površinu zasađenu vinovom lozom, za kvalitetu proizvoda , te za znanstveni i društveni rad u promicanju vinogradarstva i vinarstva u Hrvatskoj. Sa 50.000 sadnica debita, lasine, plavine i melota posađenih u Razvođu na 10 hektara zemljišta, Marko Duvančić ujedno je vlasnik najvećeg vinograda u privatnom vlasništvu u Šibensko-kninskoj županiji. Na ”Vinoviti” na štandu Županijske gospodarske komore svoje vino predstavlja i vinar Ivica Džapo iz Oklaja, čiji nastup i analizu vina financira Hrvatska gospodarska komora Šibenik. Riječ je o nagradi koju je vinogradar Džapo osvojio za najbolje zatvoreno bijelo kvalitetno vino „Debit-Džapo“ na ovogodišnjem 2. Susretu vinara Šibensko-kninske županije". Cijeli članak pogledajte pod linkom na Radio Drnišu. (Link nažalost u 2017. ne radi.) Čestitam našim Promincima na osvojenim nagradama i želim im još puno ovakvih uspjeha na sljedećim predstavljanjima njihovih kvalitetnih vina. Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2007/05/1622617988/nove-nagrade-prominskim-vinima-na-vinoviti-2007.html

ponedjeljak, 01.05.2017.

utorak, 01.05.2007. Dr Zdravko Dizdar-«Upoznajmo naš stari zavičaj» 7.dio (Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu) utorak, 01.05.2007. Dr Zdravko Dizdar-«Upoznajmo naš stari zavičaj» 7.dio U Razvođu su 1735. popisana 22 roda s 48 obitelji te ukupno 322 stanovnikaTo su bili: Bibić- 1 dim-1 član; Boljanić- 1 obitelj –8 članova; Cvitić- 1 obitelj –16 članova; Čučić- 1 obitelj- 5 članova; Dodić- 2 obitelji- 34 člana; Duić (Dujić)- 5 obitelji- 25 članova; Jakovljević- 2 dima- 2 člana; Klepić- 3 obitelji – 24 člana; Kulić- 2 obitelji- 18 članova; Lacić-2 dima-2 člana; Maleš- jedan uz dodatak Dodić- 3 obitelji- 16 članova; Mirković- 5 obitelji – 34 člana; Pantelić- 1 obitelj-6 članova; Pokrajac- 6 obitelji- 44 člana; Rajčević- 1 dim ( 1 rod u Velušiću); Sekulić- 2 obitelji- 7 članova; Stanić zvani Josić- 4 obitelji- 47 članova; Skomalj- (kasnije Škovrlj)- 1 obitelj- 10 članova; Suman- 1 dim- 1 član; Vuković- 1 obitelj- 8 članova; Vojčić- 1 obitelj- 5 članova; Vaslaga- 1 obitelj- 8 članova; Prema sudskim spisima u Razvođu se navode još obitelji Beršić i Tošić (1808-13.), te Tralić, Duvančić (s istoimenim zaseokom na imanjima Mirkovića i Stanića) i Manojlo (1828). U Suknovcima je 1709. popisano 11 rodova s 18 obitelji te ukupno 178 stanovnika. To su bili: Bandalo- 3 obitelji- 32 člana; Bilandžija- 2 obitelji- 15 članova; Deves- 1 obitelj- 10 članova; Duić- 3 obitelji- 27 članova; Gečić- 1 obitelji- 13 članova; Knežević- 1 obitelj- 4 člana; Kovač (ević)- 1 obitelj- 10 članova; Milković- 1 obitelj- 8 članova; Vulić- 1 obitelj- 17 članova; Čavčić- 2 obitelji- 20 članova; Tolić (ranije zvan Antulov)- 2 obitelji 22 člana; Tada su još tu živjeli Žepina (Džepina), Knežević i Jurinović, koji su preselili u Oklaj, i jedan Knežević koji je preselio u Nečven. Takvo stanje je nepromijenjeno i u popisu iz 1735. godine. No u sudskim spisima nastalim 1809-28, u Suknovcima nalazimo i slijedeće obitelji: Adžić, Agić, Barić, Dizdar ( od kojih je Luka Dizdar 1809. imao nadimak Pandža, i od tada se njegovi potomci tako prezivaju), zatim Konjević, Rančić, Pliskov, Sredoja, Zrilić i Žulj. Ovi podaci ukazuju na svu složenost i zanimljivost istraživanja podrijetla prominskih obitelji. No oni ispravljaju neka dosadašnja pogrešna tumačenja i zaključke o njima. Tek će nova istraživanja u arhivima Carigrada, Beča, Venecije, Rima i Budimpešte, od kojih su neka u tijeku, dati poneki novi podatak o našoj Promini i njezinim žiteljima u proteklih tisuću godina i odgovor na neka još otvorena pitanja. Hvala! dr Zdravko Dizdar dio govora održanog 17. veljače 2001. u Zagrebu u Hotelu «I». Eto dragi moji Prominci i posjetitelji promina.blog.hr –a , konačno sam završio sa prepisivanjem govora dr Zdravka Dizdara. Nadam se da je ova tema bila zanimljiva za praćenje, te da ću jednog dana doći do još novih stranica posvećenih povijesti Promine, pisanih «perom» našeg Prominca povjesničara dr Zdravka Dizdara. Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2007/05/1622562817/dr-zdravko-dizdarupoznajmo-nas-stari-zavicaj-7dio.html

Opis bloga

• Promina blog postoji od 19.03.2005. godine, nešto više od deset godina.
  Teme su vezane uz život u Promini.....ali, tu su i druge razne teme koje su mi se u određenim trenutcima učinile zanimljivim...
  S. Sarić
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  Pomoću sljedećih linkova, saznajte nešto više o Promini.
  
  
  
  Galerija promina.blog.hr
  
  
  Fotografije generacija iz škole:
  
  
  
  
  
  
  
  Video snimke:
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  Projekti čiju realizaciju očekujemo:
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  

Općina Promina

• 
  
  
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  

.....

• ......
  .......
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  Statistika posjeta promina.blog.hr -u kroz godine
  
  
  
  
  2006. 1 godina Promina bloga
  
  2007. 2 godina
  
  2008. 3 godina
  
  2009. 4 godina
  
  2010. 5 godina
  
  2011. 6 godina
  
  2012. 7 godina
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  
  E-mail-Urednik promina.blog.hr-a:
  promina.blog.hr@gmail.com
  
  
  Zadnji postovi

...