ponedjeljak, 17.07.2006. Ljeta u Promini
(Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu)
ponedjeljak, 17.07.2006.
Ljeta u Promini
Sjećam se dok smo bili djeca, jedva smo čekali ljeto.
Skupila bi se ekipa sa svih strana.
Djedovi i bake zamijenili bi roditelje.
Vrućine gradskog asfalta, zamijenila bi vrućina prominskog krša.
Ali nama vrućine nisu smetale ništa.
Uvijek bi se našlo hlada pod brjestom na klupi ispred pošte.
Kad bi predvečer malo zahladilo, obavezno bi krenulo igre hvatanja sa biciklima, grupa traži grupu, nogomet, košarka.
Navečer smo se znali okupljati ispred općine, i začas bi nas se skupilo preko trideset do četrdeset djece.
Glavni događaj ljeta je svakako bio turnir sela u nogometu negdje u osmom mjesecu.
Uvijek su bila žestoka nadmetanja igrača iz Selina i Puljana, Čitluka, Oklaja, Matasa, Bobodola, Lukara, Razvođa, Dujića pogotovo… Tko će biti prvi?
Kad je proradio Sintal u Oklaju Promina je dobila nadu da će prestati njeno iseljavenje.
Ali onda je došao rat.
Dosta mladih ali i starijih je poginulo.
Promina danas ima pored općine križ koji bi trebao podsjećati na sve poginule Promince, ali njihovih imena nema nigdje napisanih….
Mučno je bilo prolaziti odmah nakon Oluje kroz Prominu.
Sve je bilo zapaljeno, srušeno.
Ljudi su se sporo vraćali. Nije bilo struje, vode, škole.
Postojao je samo kafić Buksa, i razočaranje mnogih ljudi tako crnom situacijom.
Premda često osuđujemo Općinu da ništa ne radi, ipak treba biti realan i priznati da je ta ista Općina Promina za ovih deset godina napravila veliki posao.
Svjedoci smo da se dosta mladih koji su imali stanove u Kninu ipak vratilo u Prominu.
Promina je riješila većinu problema sa vodom, strujom, odvozom smeća.
Promina je opet postala ljetno odredište za mnoge unuke, koji rado provedu ljeto kod djeda i bake.
Najzanimljivija mi je izjava malog Roka koji je došao iz Australije u Prominu u posjet bake, a ima samo šest godina. Rekao je «Mama, ja se više ne vraćam u Australiju. Meni je ovdje super. Svi me znaju, i svi me pozdrave kad me vide».
Roko ne može vjerovati da mu dobro jutro poželi svatko i koga on zna, i koga ne zna.
Eto, Promina mnogo toga nema što Australija ima, ali je ipak uspjela učiniti jedno dijete sretnim.
Sportski susreti u Promini mnogima izgledaju beznačajno, ali meni iako nisam baš neki sportaš je stvarno gušt vidjeti takve događaje, a znam da nisam jedini koji tako misli.
Jedan moj kolega s posla je komentirao «JOKS 2006» riječima:
»Eh' da mi je bilo zaigrat samo pet minuta. Di su oni dani kad smo ja ,Stole, Dino i ostala ekipa harali… ma samo pet minuta!»
Drugi je rekao «Ja stvarno nisam sportaš, al' se uvijek naježim od radosti kad vidim nešto ovakvo u Promini».
Neću Vas više gnjavit.
Nadam se da će ovo ljeto biti još turnira u nogometu i košarci u Promini.
Post je izazvao dvadesetak komentara, a ja bih za ovu priliku izdvojio jedan anonimnog komentatora-koji jako dobro opisuje 2006. godinu u Promini;
@ciklama
Nebi se reklo da dolaze bolji dani.Naprotiv, iz dana u dan će bit sve gore i gore.Viruj mi.
Prvo, za par godina škole u Oklaju više neće biti, učenika je premalo, a stanovništvo je sve starije i starije.
Većina mladih koji odu na školovanje u veće gradove se ne vraća, što zbog nedostataka radnih mjesta, a velikim dijelom i zbog nedostataka sadržaja za život.
Istina je da većina mladih iako i u većim gradovima nema posla radije će ostati u njima nego se vratiti i sjediti u Oklaju i brojati zjake kako bi rekli naši.
Umjesto da općina pomogne tim mladim ljudima i poput ostalih općina putem stipendija i drugih pomoći nastoji vratiti te ljude u Oklaj oni uopće nemaju sluha za školstvo, pa sjetimo se koliko je bilo natezanja sa općinom da bi se srednjoškolcima osigurao prijevoz.
A, što je sa studentima, za njih nikoga nije briga, pa zar ne bi bilo u interesu općine da se ti mladi ljudi nakon završetka školovanja vrate u Prominu i pridonesu njezinom razvoju.
Kao drugo zar nije žalosno da se u par navrata za Promunu čuje samo kroz crne kronike novina, prvo problem droge o kojoj svi znaju ali šute, maltretiranja žena (koje je svima smiješno, a u stvari je jedan veliki društveni problem), pokušaja ubojstva, nesposobnosti općine (Prije nekoliko mjeseci naš je načelnik osvanuo u novinama kao osoba treća po redu u po nesposobnosti vođenja općine,ali ne sa početka već sa kraja liste.)
A najviše me boli naš dio NP Krka,zar to nije tragično da svaki turist koji se "zaustavi" produži kad vidi taj jad (bilo je pokušaja pojedinaca da se to nešto pokrene,ali je na tome ostalo).
I još nešto šta se tiče NP Krka (a najtragičnije je) a to je da nijedan prominjac ne radi u NP Krka a veći dio parka pripada Promini.
A famozni starački dom,netriba trošit riječi.
Šta se tiče problema teških droga (nije to samo u Promini) nevjerovatno je da dolaze razni likovi iz Drniša,Knina čak i dalje nesmetano se pucati,jer znaju da neće bit uhvaćeni (problem policije,ali i stanovnika Promine kojih nije briga.).
Kad smo zadnji put vidjeli u Oklaju policiju,jedino kada je problem u nekim M......-ima, Č.......ima koji prođu malo većom brzinom od dopuštene, a dileri slobodno na ulici raspravljaju o tome kako će uvalit nekom gram,dva.
I to je problem općine.
Malo skrenjeno sa tvog upita,al si valjda shvatio bit.
Stvari se ipak s godinama mijenjaju...što na bolje...što na gore....ali ipak ne stoji čvrsto ona poštapalica -U nas uvik isto!
Izvorni post i komentari nalazi se pod linkom:
https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/07/1621346561/ljeta-u-promini.html
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
