IME MOG SINA
Htio bih reći par riječi o Ezrinom imenu, jer je u tom pogledu bilo mnogo nedoumica i nagađanja. On je, naravno, dobio ime sa rođenjem 1984. kad je politička situacija u nas bila mirnija, mnogo mirnija od one koju zatičemo samo nekoliko godina kasnije. Njegovo ime se vodi u knjizi rođenih u Zagrebu je bilo Vlaho Rex Gavrilović. Vlaho - po Dubrovniku, Rex - po prezimenu majke i Gavrilović - po prezimenu oca. Međutim su se okolnosti sa vremenom mijenjale i ja sam onda bio prisiljen razmišljati kakva bi eventualno bila njegova sudbina u novim ratnim okolnostima, jer je istina da on kao Gavrilović ne bi mogao preživjeti nadolazeće vrijeme. Uostalom, on je isto tako teško prošao kao i druga djeca, možda malo i teže, ali ipak ne tako teško kao Aleksandra Zec, a toga sam se jako bojao.
Fvije godine pred rat, znači negdje 1988. ili 1989. ja sam promijenio, bez znanja svoje žene, njegovo ime u Ezra Rex. To ime je za mene signifikantno, jer je riječ o židovskom imenu i kao što se može vidjeti u obrazloženju promjene imena djeteta razlozi koji su me naveli na to su poštovanje obiteljske religijske tradicije, a što je također dobrim dijelom istina. Istina je, da je moja žena uglavnom odrasla u toj vjeri i sa tim pogledom na svijet, jer je njena obitelj uglavnom njegovala religijske elemente judaizma i njen otac je tim imenom bio zadovoljan što sam saznao tek dolaskom u Australiju iz jednog neobveznog telefonskog razgovora sa njim.
To je ime zadržano i kasnije dolaskom u Australiju, ali je dijete bilo iznenađeno činjenicom, da mu svatko prigovara na njegovom imenu pa me jednom prilikom pitao: „Tata, koje je moje ime?“ i općenito mogu reći, da su ljudi bili iznenađeni tom istinom, da dijete nosi drugačije prezime od oca.
Mnogo se nagađalo oko toga, a veliki zlobnici su pomislili da je razlog tome socijalna promocija, uspjeh i boljitak u svakom pogledu što je jedna velika predrasuda o Židovima u Australiji i Adelaideu, jer su oni tobože jako bogati i misle samo o zlatu. Međutim, istina je da niti Židovi sa kojima je Ezra stupao u neki odnos nisu mislili ništa bolje. Elem, ja mu odgovorim: „Tvoje ime je Ezra, a nadimak ti je Vlaho.“, jer ja isto tako nisam htio, da on izgubi svaki osjećaj za svoju domovinu pored toga što su djeca s imenom i nadimkom zapravo sretna djeca.
Moj je slučaj također takav, da sam možda bio u životu srećković pored svega ostalog zahvaljujući i nadimku Cipol . Tako je to ime zadržano do danas i svi njegovi dokumenti su na imenu Ezra Rex i ja bih naravno htio, da on to ime zadrži i kasnije i da u tom pogledu ništa ne mijenja.
Sve su ove okolnosti i nedaće još jedan očigledan dokaz koliko je djeci u proteklom ratu u nas bilo teško i koliko su i kako su podnosili stigme svojih roditelja.
