NEKE NAPOMENE U POGLEDU RATA U HRVATSKOJ
Ovo je također tekst koji je objavljen 04.04. 2012 godine na portalu https://www.magicus.info/ govori o velikim stradanjima naših ljudi neposredno pred balkansku kalvariju Domovinskog rata.
Nikako se ne bi moglo reći kako je zapad izazvao krizu u bivšoj Jugoslaviji s obzirom, da je odlazak Hrvatske iz jugoslavenske federacije bio samo prirodan proces i konzekvencija stanja kojeg je karakterizirala hiperinflacija, problemi monetarnog kaosa, politička sterilnost i nesposobnost rukovodećih ljudi države, ekonomska stagnacija, medunacionalna trvljenja, ali je sasvim izvjesno kako je zapad poveo jedan oblik posljednjeg obračuna sa komunizmom koji se podjednako odnosio na SSSR kao i na Jugoslaviju kao i na socijalističke drzave koje su pripadale zemljama Varsavškog ugovora.
U ovom kontekstu kao i u kontekstu pitanja novih granica koja su nastala ujedinjenjem Njemačke moguće je promatrati hrvatski slučaj kao jedan prirodan proces osamostaljivanja u kojem jugoslavenska federacija više ne predstavlja samorazumljivi okvir sporazumijevanja među balkanskim narodima. Svatko traži svoj izraz, svoje sadržaje, svoj identitet, svoj jezik, svoju kulturu, svoj teritorij. Tako promatrano hrvatska samostalnost samo je prirodna konzekvenca europskog razvoja koji je vodio prema sve izraženijim nacionalnim individualnostima.
Međutim, istina je također da je zapad u nasem slučaju vidio posljednji bastion komunizma kojega bi se bilo najbolje što prije riješiti, ako su nam već europske prilike toliko naklonjene. Odatle moja osobna potrebać da bilježim sve sporne momente političkog i vojnog djelovanja zapadnih zemalja koji su se odnosili podjednako i na Hrvatsku kao i na bivšu Jugoslaviju. Iz tih bilješki sam ovom prilikom izdvojio one koje se odnose na velike nesreće na našem prostoru koje su karakterizirale vrijeme od 1984. do rata 1990., dakle vrijeme od oko 6 godina u kojima je stradalo prema mojoj osobnoj statistici negdje oko 1000 ljudi.
Nije posve jasno tko i što i zašto je radio tako kako je radio na Balkanu u proteklim godinama rata i mira, ali je bjelodano kako je rat počeo sukcesivnim rušenjem i uništavanjem prvo civilnih, a kasnije i vojnih objekata kako bi se narodu učinila sto veća materijalna i ljudska šteta. U tom smislu ću navesti samo neke elemente:
*Potonuće talijanskog broda „Brigita Montanari“ na našoj strani Jadrana sa obiljem "plemenitog" otrovnog plina kancerogenih sastojaka kojim bi se moglo uništiti pola ljudi Hrvatske (1984).
*Prometna nesreća na križanju ceste i željezničkog kolosijeka u Zaprešiću kod Zagreba kad je smrtno stradalo negdje oko 27 hrvatske djece (koliko se sada sjećam) (1987?).
*Prometna nesreća kod Niša kad je strani šleper presjekao autobus pun djece napola i kada je stradalo negdje oko 40 tak srbijanske djece (koliko se sada sjećam) (1988?).
*Nesreća u aleksinačkim rudnicima kada je stradalo više od 100 rudara (1989?).
*Nesreća u rudnicima u Tuzli kada je također stradalo više od 100 rudara (1990?).
*Rušenja iranskog zrakoplova nad Indijskim oceanom kada je također usmrceno šestero putnika našeg podrijetla negdje 1989. ili 1990.
*Rušenja zrakoplova JAT-a nad Turskom negdje oko 1986.
*Eksplozija skladišta streljiva u Sesvetama kod Zagreba koja je izvedena američkim laserom u kojem je bilo pohranjeno također skladište raketa i skladište 95.000 tona streljiva čija je energija bila ravna 4 nominalne bombe iz Hirošime.
*Eksplozija "cisterne " također u Zaprešiću kod Zagreba kad je stradalo negdje oko 10 ljudi negdje 1989.
*Potonuće broda u Dubrovniku kada je smrtno stradalo negdje oko 200 ljudi negdje 1990.
I konačno potres u Zagrebu od 70 stupnjeva Richtera negdje 1990. i na Kraljevom vrhu nešto kasnije (epicentar je bio na dubini od 20 kilometara) tako da su nam svi crijepovi na kućama u Kraljevom vrhu i pri Kuležima bili pomaknuti iz ležista. Ja sam kasnije namještao crijepove svoje hiže u Kraljevom vrhu. Kaže moj Mato: "Cijeli se brijeg ljuljao, a krovovi su podrhtavali kao da je more." Tako bismo mogli reći, da je ova nesretna koincidencija svakako pridonijela, da se svi mi u Hrvatskoj osjećamo kao orahove ljuske na valovima svjetskog i europskog političkog i vojnog mora.
