POVODOM SLUČAJA PERKOVIĆA
Ovaj tekst je nastao i objavljen na portalu https://www.magicus.info/ 2018., a riječ je o suđenju Perkoviću u Njemačkoj zbog zločina koje je počinio u Hrvatskoj za vrijeme najnovijeg rata i ranije kao jedan od šefova tajne policije i kao diler oružja. On je, koliko je meni danas poznato, dobio doživotnu robiju, ali su ostali još neki neobjašnjeni i nejasni slučajevi u Hrvatskoj koje bi trebalo rasvijetliti kao što je slučaj člana Predsjedništva CK Hrvatske koja je počinila misteriozno samoubojstvo bacivši se s osmog kata svoga nebodera. Ta je nesretna žena po svemu sudeći bila jedna takva žrtva, jer se nije slagala sa kurentnom politikom koju je vodilo to Predsjedništvo. Jedan pokušaj, da se cijeli taj slučaj iznese na vidjelo dana, svakako je i ovaj tekst koji se prilaže poštovanom čitateljstvu na uvid i ocjenu.
Povodom suđenja gospodinu Perkoviću u Njemačkoj trebalo bi poštovano čitateljstvo upozoriti, da ubojstvo Đurekovića nije jedini slučaj u povijesti naše komunističke partije i njenih lidera. Sličnih slučajeva bilo je i ranije pa nije stoga za čuditi, da je ta partija oblaćena i odbačena od svih na koncu dospjela na smetlište povijesti.
S obzirom na djelovanje tajne policije u Centralnom komitetu Hrvatske na čijem čelu je djelovao Perković kao njen vođa, nikako danas ne bi trebalo smetnuti s uma i slučaj jedne naše žene koja je bila član Predsjedništva spomenutog Komiteta (kojoj sam ime zaboravio), a koja je također vrlo vjerojatno ubijena u spletkama koje je Mika Špiljak vodio vjerujući, da vodi politiku komunističke pacifikacije Hrvatske. Tim povodom sam se obratio gospodinu Grbac nenadu sa portala https://digitalne-knjige.com/ u Zagrebu pa sam ga također upoznao i sa tim našim slučajem kako zločin ne bi bio zaboravljen nakon gotovo tri desetljeća što je počinjen i kako bi odgovorni i mjerodavni faktori koji su bili upleteni u taj zločin snosili sve krivične i moralne sankcije propisane pozitivnim zakonodavstvom Republike Hrvatske.
Prvo pismo koje sam otposlao nedavno glasi ovako:
„Htio sam vam isto nešto reći potaknut osobnim iskustvom i radom u CK Hrvatske, tamo je bila jedan članica Predsjedništva, zaboravio sam joj ime koja je tamo negdje 1985. izvršila suicid na takav način, da se bacila sa 8. kata i mnogi su u tome vidjeli tragičan slučaj, da nije riječ vrlo vjerojatno o tome kako je ona u CK stalno bila drogirana kao i ja što sam bio tajno drogiran, jer je nekad potrebno da popijete kavu, ručate itd. itd. itd. i o tome je znala policija u CK i vjerojatno još neke službe i oni su nju sahranili i posve zaboravili, mada je riječ također o jednom ubojstvu koje bi trebalo rasvijetliti, prema tome, taj moj slučaj je malo specifićan u odnosu na druge psihijatrijske slučajeve, ali su konzekvence iste, naime, da sam upisan u registar kao šizofrenik samo zato, jer sam trebao preživjeti, srdačno zlatan“
A drugi pismo glasi ovako:
„Ja sam bio dobar sa sekretaricom Joze Petrovića kojoj je ime Zagorka bubalo pa sam od nje saznao, da je ta žena o kojoj je riječ tog dana pekla ribu i da su joj se te pečene ribe učinile signifikantnima i u stanju paranoje i psihoze se bacila niz 8. Kat pa su onda za nju u CK govorili, da je ona bila neiskusna i mlada i da se ona kao provincijalka sada mogla susresti sa takvim hrvatskim tigrovima kakvi su Šuvar, Bilić, Špiljak i da ona taj teret odgovornosti nije mogla podnijeti, a zapravo je istina da se ona nije slagala sa politikom koja se vodi u CK i da je zbog toga bila i ubijena, nema nikakve sumnje, da čitav CK snasi odgovornost za ovaj slučaj, a prije svega naši trabanti Perkovic kojemu se sada sudi u Njemačkoj Špiljak koji je doživio duboku starost.“
Dakle, to su ta dva pisma koja sada također predstavljam javnosti kako bi se na jednom mjestu osvjedočila o širinu i dubinu zločina koji su se događali na hrvatskom tlu i to od osoba koje su predstavljale najviše potporne stupove hrvatske vlasti i koje su se desetljećima hvalisale kako je sreća čovjeka i njegovo individualno ispunjenje i stvaralaštvo najvažniji zadatak Titovog socijalizma, a da je stvarnost bila sasvim drugačija, pokazuje na žalost i ovaj posljednji slučaj.
