SLIČNOSTI I RAZLIKE
"Povijest Hrvata", kipar Ivan Meštrović izradio 1932.
Ma, baš mi pada na pamet da postoji razlika između naših žena kakva je na primjer Meštrovićeva skulptura "Povijest Hrvata" i ove slike francuske žene naziva "Sloboda."
slika: internet; "La Liberte guidant le peuple", 1830. artist Eugene Delacroix
Postoji razlika nema nikakve sumnje, ali postoji i razlika naših žena i ruskih seljanki, budući da smo mi u teoriji imali jednu tendenciju poteklu od Matoša, da smo duhovno i kulturno jako slični Rusima.
Dvorniković je, na primjer, u svojoj "Karakterologiji Jugoslavena" pretpostavio kako smo mi autohtoni i da imamo malo veze i sa Rusima kao i s ostalim europskim narodima, da smo sasvim drugačije ''rase'' i ja se slažem sa tim, da mi sa Rusima imamo jako malo veze i da nikada nismo imali veze sa njima, jer, znate, mi bismo Ruse samo mogli sanjati sasvim suprotno mišljenima jugoslavenskih komunista, da su Rusi ispod povijesne razine na kojoj visokoj razini stoje jugoslavenski narodi.
Da čovjek pukne od smijeha, pa onda nije čudno da nam se događaju takve zgode kao sa himnom koju je pjevala Josipa Lisac gdje je ismijana čitava nacija, jer je pola države iseljeno, dakle, nema sumnje kako su ove dvije žene sasvim različite.
slika: internet
MOJE GREŠKE
slika: digital artist
Draga, večeras sam usnuo
pjesme bez rima
i moju dušu ozari u snu smješak tvoj
čedo naših cijelova,
a onda usnuh,
stojim pokraj mora
kao usamljena sjena,
obnavljam duboka sjećanja
u ovom snu bez vremena
i rekoh sebi,
ovo je sigurno
znak mojih grešaka,
toliko mnogo o ljubavi znao nisam,
da bih mogao izdržati
tako jednostavne stvari.
Draga, moju muku večeras
ljepotom mi podari
evo, živim u tišini,
mjesec sunce je skrio
živim u vječnoj pomrčini,
ali priznaj,
nisi znala moje pute
sve sudbe i težine
sve gorčine
svijeta luda
kano hladan vjetar
što biće kuša
i sada na dnu toga kraja
ja vidim iskre moga raja,
da mi je mrijeti
od te tuge,
dok mi konačno mir ne stigne.
A onda sve odlazi sa vjetrom,
sama život nastavljaš,
hladan vjetar udara o lice,
ludi val odnio je emocije
u snu usnuh
tvoje drago lice
i moju dušu tad ozari novo doba
što idealima plamti
i ostade samo jedna uspomena
na malo čedo zgažene ljubavi.
“KAPI ROSE” autori: Anđa Jotanović, Željka Košarić-Safiris, Tanja Repinac, Jadranka Varga i dr. Zlatan Gavrilović Kovač
http://www.digitalne-knjige.com/kapirose.php
VEČER SA SUSJEDOVIM MAČKOM
slika: digital artist
Večer sam proveo slušajući radio i izvještaje iz parlamenta. Naime, rezignirao je naš Premijer koji bi vjerojatno izgubio izbore s obzirom, da je oporezovao bogate vlasnike rudnika, novi Premijer je i prva žena u Australiji koja se ikada izborila za tu poziciju, njeno ime je Gilard, dosadašnji ministar obrazovanja.
Ona mi se uvijek sviđala samo mislim da treba što više pisati, a onda sam ugasio radio pa sam jasno mogao raspoznati mijaukanje susjedovog mačka u njegovoj potrazi za ženkom, jer prirodu treba znati prepoznati, a ne je samo tumačiti.
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic40.php
PISMO IZ ZATVORA
slika: digital artist
Uhapšen sam 25. siječnja,
dakle na svoj rođendan
i odmah sproveden u zatvor.
Iz Edwardstowna sam otputovao
rano ujutro nekoliko godina kasnije.
Boravak u Roma grovu je bio
vjerojatno nagori period zatvora,
godinama u velikoj izolaciji, u ćeliji,
dok je disciplina bila vrlo oštra.
Tek sam zadnjih dana
dobio sobu u najmu.
Prvih dana sam proveo u ćeliji,
koja je bila zatamljena
i bez dovoljnoga svijetla po danu,
ali je bila osvijetljena po noći.
Krevet je bio jako prljav,
plahte već upotrebljivane.
Gmizala je najrazličitija gamad.
Za čitanje nisam mogao dobiti ništa,
izuzev nekoliko starih knjiga,
koje sam dopremio još iz Zagreba.
Jeo sam tamničku juhu,
koja je bila dosta loša,
sa svega nekoliko šnitica crnog kruha.
A onda sam prešao u drugu ćeliju,
koja je po danu bila jako mračna,
a po noći rasvijetljena,
ali je bila dezinficirana
benzinskim plamenom,
a rublje na krevetu je bilo čisto.
U ćeliji je bio smješten umivaonik
sa vrčem i stolicom.
Trebao sam dobiti još
i stol, ormarić i vješalicu,
ali uprava nije raspolagala
sa dovoljno namjestaja.
Imao sam električno svijetlo
bez prekidača
pa sam se svu noć prevrtao,
da bih zaštitio oči
od prevelikog svjetla....
Siguran sam,
da ćeš biti dovoljno jaka i odvažna
kao što si to svagda i bila.
Morat ćeš biti još vise,
nego što si nekada bila,
tako da dijete dobro napreduje
i u svemu dostojno svojih roditelja.
Razmišljao sam mnogo,
vrlo mnogo sam razmišljao
ovih dana.
Nastojao sam zamisliti,
kako će se odvijati
čitav naš budući život,
jer ću ja sigurno biti dugo
bez tvojih vijesti,
a naročito sam mislio
na našu prošlost,
izvlačeći iz nje
pouke za budućnost,
snažnu volju
i beskonačno povjerenje.
Još uvijek sam dovoljno jak
i ostat ću jak,
bez obzira ne ove
užasne udarce sudbine,
jako te volim
i hoću da doživim
i vidim našega maloga dečka
kako raste.
Ljubavi moja,
ne bih te nikako htio uznemiriti.
Malo sam umoran od svega
i vrlo sam malo spavao ovih dana
pa stoga ne mogu pisati
sve što bih htio
i kako bih htio.
Hoću da ti, što snažnije, osjetiš
svu moju ljubav i odanost
i moje povjerenje,
zagrli sve ukućane
i posebno našeg maloga dečka,
najsnažnije volim tebe i dijete,
Zlatan
slika: Nenad Grbac
ISBN kod NSK 978-953-354-062-7
http://www.digitalne-knjige.com/kapirose.php
TKO JE POROČAN?
slika: digital artist
poročnost se simbolizira sotonom
ili se pokatkada zove i hybris
a karakterizira je uporno obmanjivanje ljudi
i zavođenje ljudi sa puta čestitosti i pravičnosti
poročnost sije sjeme neprijateljstva i mržnje
stvara loše želje,
naređuje što je mrsko i ružno
i kvari neporočnu narav
koju je Bog stvorio
najveći porok čovjeka je uništenje života
slabost je velika čovjekova
da proljeva ljudsku krv
simbolizirana je nezakonitim ubojstvom Abela
od onda čovjek je proklet na zemlji
obrađuje zemlju
ali mu ne daje roda
kako je život svetinja
zabranjeno je i samoubojstvo
kao i ubijanje bez ikakvog razloga
kao i sve ono što slabi čovjekov život
čovjek i čovječica ne treba da se plaše
ili da padaju u tugu i očaj ili u nemar
prema konačnoj Milosti Božjoj
ali svako grčevito držanje za skute života
koji znače žrtvovanje ostalih vrijednosti
treba izbjegavati pod svaku cijenu
čovjek ne treba da je kukavica
ne treba ustuknuti
ili pobjeći sa bojnog polja
isto su tako poročni
pohota tvrdičluk
gomilanje bogatstva
sebičnost zavist
poročnost je nedostatak poštovanja
kako prema vlastitom
tako i prema tuđem životu
poročnost je i nedostatak
samopoštovanja
ali i nedostatak vjere
ili ogovaranje
ili okrivljavanje nevinoga
ili oholost prema ljudima
ili klevetanje
ili podsmjehivanje
ili ocrnjivanje
ili vrijeđanje
ili podozrivost
ili špijuniranje
ili pretjerivanje
ili nasilništvo
ili svirepost
zato se poročnih ljudi
treba klonuti
iz moje 35. knjige NEBO MAKOVIMA OBASUTO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic35.php
KAKO JE TO TEŠKO!
slika: digital art
Koliko je to težak život
kada je čovjek sam i umoran
i svaka sijeda las
kao da je života moga tajni glas,
da sam do jučer mislio,
da sam prezren kao staro kuče.
A zapravo ništa nije drugo,
nego što mi se život moj trg'o
između teatra i ženina smaragda
i odlučih se konačno za glumce važne
koji mi napraviše lasi tako snažne,
da sam oblake po nebu mogao vući
kao zmajeve dječje u nevinoj ruci,
dok konačno ne doživim,
da umor me cijeloga svlada
i danas kao staro strašilo mrijem.
Kako je to težak život
kada je čovjek sam i umoran,
a svaki maleni korak
kao da je božanski dar
pred smrt hodati i slobodno disati,
jer sve što bijaše,
bijaše samo duše maleni trik,
da zbog teatra
postadoh sam i umoran
i kroz tamnu noć
samo se čuje moj teški krik.
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=63679
TIHI DON
slika: digital art
Čudesno življenje
čini mi se sada na kraju toga puta
i svi moji živi kratkovječni druzi
ne stigoše napisati novu stranicu
o tome kraju
tihi Don:
umirat', umirat', umirat'...
Dugi je dan,
vidim živahno ždrijebe oko kobile
i ćutim miris pokošene trave,
kroz nozdrve udišem zrak,
kakav li me je konačno stigao jad.
neodoljiva sudbina zbog koje šutjet' moram,
jadan sapet sam i miris mlada sladkorja,
kakav li je to miris ljulja znan mi?
Plačem od te hude sudbine,
od slaboće i prkosa,
pogledaj me ovako stara i umorna
i krik duše začu se kroz tišinu:
umirat', umirat', umirat'...
Don tiho bez počinka struji,
dok se cijeli svijet leluja kao zlatna žitna polja
i u metežu teškom izmiješ'o se uzduh
sa vodom bistrom
i krv suknu na nozdrve kao mokra bala,
presveti uzduh uzdisat stade
u mukama groznim stojim shrvan,
a Don tiho buči,
uzdiše sa žarkim Suncem
i huči zemlja crni bezdan
izvor svih svetih rijeka:
tihi Don
umirat', umirat', umirat'...
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=66243
MOJA NOVA KNJIGA "SUVREMENI HRVATSKI REALIZAM - 2. DIO"
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic49.php
"..."SUVREMENI HRVATSKI REALIZAM - 2. DIO", koju je napisao Zlatan Gavrilović Kovač - Nova knjiga na portalu http://www.digitalne-knjige.com/
Digitalnu knjigu "SUVREMENI HRVATSKI REALIZAM - 2. DIO", Zlatana Gavrilović Kovač, predstavit ćemo vam uz pomoć
RIJEČ AUTORA
Pred hrvatsko čitateljstvo postavlja se drugi dio knjige “Suvremeni hrvatski realizam” koji je nastao u posljednjim godinama, a većinom je već objavljen na portalima:
http://www.digitalne-knjige.com/ iz Zagreba,
na portalu https://blog.dnevnik.hr/
i na portalu https://www.magicus.info/
Ovo je, kao i Prva knjiga, zbirka od nekih dvadesetak eseja, recenzija i osvrta na djela mladih pjesnika i pisaca iz Hrvatske za koje smo već ranije rekli, da pripadaju pravcu suvremenog hrvatskog realizma i kao što je uglavnom poznato, tu je literaturu pratila i jedna teorijska Kritika koja je inzistirala na principu životne istine, odnosno na zahtjevu da literaturu, po svom osnovnom određenju, karakterizira zahtev za životnom istinom.
Ovaj se zahtjev za životnom istinom razlikuje od klasične teorije odražavajućeg realizma koji je suvereno vladao u doba socijalizma gdje se smatralo, da su zadaci umjetnosti vjerno odražavanje objektivnih socijalnih i političkih kretanja pa se onda govorilo kako treba zadovoljiti princip subjektivnog odražavanja objektivne stvarnosti.
Postojale su jako sofisticirane filozofije i estetike koje su radile na ovom programu i jedna je svakako velikog Georgiya Lukacsa koji je u tom pogledu dao značajne doprinose marksističkoj estetici i uopće čitavoj filozofiji. Jugoslavenska se literarna Kritika koja je nastajala nakon sukoba sa Informbiroom 1948. godine uglavnom s užasavanjem odnosila prema ovoj teoriji odraza pa je blatila i svaku najmanju pomisao na onu teoriju koja je govorila o literarnom odražavanju socijalne i političke zbilje i ja općenito mislim, da je to bila jedna velika greška jugoslavenske literarne i umjetničke stvarnosti, da je svaki oblik realizma bio proglašavan teorijom odraza i dogmatskim vulgarnim poimanjem literature koja je svojstvena isto tako dogmatskom i vulgarnome dijalektičkom materijalizmu. Da čovjek pukne od smijeha!
Međutim, ovoj kardinalnoj filozofskoj tendenciji kod nas nije bila suprotstavljena nikakva bolja solucija tako, da nije čudno kako smo u umjetnosti u Jugoslaviji bili svjedoci svojevrsnog kulturnog barbarizma koji je postupno prevladao i oformio ono što je Vidmar nazvao “kulturnim banditizmom”, jedno krajnje primitivno stanje duhovnog vakuuma u kojem su postojali kaubojski filmovi na podlozi tobožnje socijalističke revolucije u kojima je slavljen i hvaljen titoistički poredak i primitivni patrijalhalni mentalitet autoriteta vođe.
Sa druge pak strane svaka religijska umjetnička tvorevina ili one koje su imale religijske motive i teme bile su sankcionirane kao neprijateljske novom režimu i poretku pa onda nije čudno, da je svako religijsko uvjerenje bilo proganjano kao antidržavno i u toj jednoj nemogućoj situaciji nedostatka osjećaja za socijalni realizam kao i za religiozna uvjerenja ljudi nastala je brojna fikcionalistička literatura koja je čitavu stvarnost Hrvatske predstavljala uglavnom na jedan nakaradan način, s to radi i dan danas.
I ova dominantna tendencija nije svojstvena samo našem prostoru, nego je svojstvena čitavom prostoru Balkana koji živi u jednoj diktaturi novog primitivizma i nadrealizma bez obzira radilo se o Abdulahu Sidranu, Mirku Kovaču ili Emiru Kusturici ili Lordanu Zafranoviću, a ima toga šljama na svim stranama i nitko danas nije pošteđen ove naše stvarnosti koja već decenijama uveseljava kulturni svijet Europe i Amerike.
Jedan pokušaj, da se izađe iz ovih dilema svakako su i ove dvije zbirke kratkih eseja i literarnih Kritika koje se odnose na mlade hrvatske pjesnikinje i pisce koji uglavnom tvore jezgro novog literarnog realizma kod nas, pored još nekih eseja koji se odnose na likovno stvaralaštvo kao i na ono dramsko, ali koje kao poveznicu imaju upravo ono što smo mi nazvali zahtjevom za životnom istinom, dakle, jedan novi realizam koji je primjeren novim socijalnim i političkim prilikama kapitalističke zbilje u nas.
Zlatan Gavrilović Kovač,
Adelaide 29.12.2019.
Onako usput ćemo spomenuti da je i ta knjiga dostupna i u Epub i PDF formatu (formati namijenjeni čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).
Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link: http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic49.php te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).
Time se te knjige i pravno izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu http://www.digitalne-knjige.com/, priznaju kao objavljena djela.
Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i atraktivnošću materijala, koji vam nudimo.
Srdačan pozdrav
Uredništvo portala http://www.digitalne-knjige.com/ "
